Piše: Doc dr. sc. Ernest Vlacic, PhD, MBA, prof
U ovim izrazito turbulentnim, neizvjesnim, kompleksnim vremenima za spas nacionalnog gospodarstva je potrebno djelovati liderski, pravedno, odlučno i inkluzivno, no nadasve je potrebno djelovati usudno i inovativno. Javnost u dosadašnjem djelovanju vlade nije prepoznala većinu nabrojanog, već se de facto radi o primjeni kontinuiranog vatrogasnog pristupa, dok se postojeća akumulirana kvalitetna raspoživa znanja i sposobnosti vrlo malo, ili skoro nikako ne upotrebljavaju.
Sagledavajući obuhvat i moguće posljedice pandemije COVID-19 s aspekta država i širine inficirane populacije, primjena gospodarskih mjera treba imati konotaciju horizontalnog karaktera i moraju funkcionirati po principu "jedan budžet - jedan narod". Stoga mjere koje se primjenjivati moraju imati izraženi karakter lidershipa, kako u svojoj ideaciji tako i u primjeni. Moglo bi se metaforički reći da nam je potreban Supermen(i) situacije, gdje involvement = commitment (uključivanje = predanost) predstavlja temeljni princip, odnonso aksiom uspješnog timskog, a u ovom slučaju i nacionalnog djelovanja. Nema ništa neobičnog u tome da inovativnu komponentu designirani lideri ne posjeduju, u tom je slučaju istu potrebno potražiti u vlastitom okruženju, ili pak izvan vlastitih granica.
Preuzimanje uspješnih vanjskih modela, pa u njima inovirati tražeći bolja rješenja u kontekstu vlastitog nacionalnog okruženja, pri čemu u posebnim trenucima kao što je ovaj, nesmije biti nikome na sramotu. Dapače izvanredne situacije traže i izvanredne mjere.
Nalazimo se u jedinstvenoj prilici da vlastitim sredstvima i naporima pokažemo kako možemo parirati višestrukim nadaćama, promijenimo kulturološki sklop, a ne da se kao i dosad kastorski povinjujemo onome što nam se kontinuirano s visoka nalaže, obično na štetu ‘nepoštenih’ (da ne koristim snažniju riječ) gospodarstvenika. Pri čemu se kroz nedavno predložene mjere ovo zadnje ponovno snažno može prepoznati.
U ovom trenutku nitko ne raspolaže odgovorima o duljini, širini i dubini trenutne krize, stoga i postojeće defanzivne vladine mjere nazalost nemogu imati zacrtane i željene efekte. Iste će trebati između ostalog, snažno pratiti gotovinom, usmjerenom prema svima, u smislu isplata zajamčenih iznosa čija će osnovna svrha biti zadrzavanje ukupnog gospodarstva na "egzistencijalnom minimumu". Time bi mu se omogućilo i zadržavanje moguće minimalne, ali i za danu situaciju i optimalne uposlenosti. Tako se prije svega čuvaju i spašavaju radna mjesta, te omogućava lakši restart poduzeća kada kriza prestane, što će zasigurno u konačnici manje koštati od spomenutog defanzivnog pristupa.
Trenutno na nacionalnoj sceni u medijskom prostoru cirkulira desetak inicijativa i sugestija mjera ponuđenih od od strane različitih relevantnih dionika koje su izgenerirale i ponudile čitav niz operativnih, strukturnih ili strateških prijedloga/ideja/inovacija.
Primjerice, neshvatljivo je da se u ova, ali i u neka druga vremena, humanitarna pomoć za kojom vape naše institucije, a koja je plaćena u tuzemstvu ili je uvezena iz inozemstva, mora opteretiti PDV-om. Potrebno je sve te mjere samo pažljivo i trezveno oslušnuti, usvojiti, dodati dozu hrabrosti i usuda, te krenuti u njihovu operacionalizaciju.
Iskoristiti treba trenutnu situaciju kako bi nas ova nevolja, slično kao i Izraelsku naciju, natjerala da socijalno inoviramo, da budemo svoji i drugačiji. Takav će nam pristup omogućiti kvalitetniji restart, brži oporavak i višu razinu relativne nacionalne konkurentnosti – svojevrsni reset.