Pišu: Hrvojka Skoković Harašić, direktorica u Deloitterovu Odjelu za prezne olakšice i poticaje, i Ivana Posarić, savjetnica u Deloitterovu Odjelu za prezne olakšice i poticaje
Prema prijedlogu Unijina proračuna od 2021. do 2027., europska blagajna bit će manje izdašna, a na više novca mogu računati istraživanja i inovacije, mladi, digitalno gospodarstvo, upravljanje granicama te sigurnost i obrana. I Hrvatska će trebati usmjeriti svoje projekte prema tim prioritetima
Budućnost fondova EU u Hrvatskoj za 'sedmoljetku' koja će započeti 2021. nemoguće je promatrati bez analize dugoročnog proračuna EU, odnosno višegodišnjega financijskog okvira (VFO). VFO se donosi za razdoblje od najmanje pet godina te se njime postavljaju ograničenja za potrošnju sredstava poreznih obveznika te se odabiru prioritetna područja intervencija na razini EU.
VFO-i obično obuhvaćaju razdoblje od sedam godina, koje se u terminologiji EU naziva i 'financijskom perspektivom'. Kako se približavamo kraju financijske perspektive 2014. – 2020. u kojoj je Hrvatskoj iz Europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova na raspolaganju 10,676 milijardi eura za ciljeve kohezijske politike, poljoprivredu i ruralni razvoj te razvoj ribarstva, tako se u javnosti pojavljuje polarizacija stajališta o uspješnosti u korištenju tj. apsorpciji alociranih nam sredstava iz ESI fondova.
Nepotrebno kompliciranje
Vladini dužnosnici tvrde kako smo u posljednjem razdoblju znatno ubrzali povlačenje sredstava, pri čemu se sadašnje stanje ocjenjuje kao 'zadovoljavajuće'. S druge su strane sve glasnija upozorenja stručnjaka kako Hrvatska kompliciranim procedurama koči apsorpciju ugovorenih sredstava, tj. stvarnu isplatu sredstava krajnjim korisnicima te kako smo u tome pri dnu ljestvice uspješnosti na razini EU. Istodobno, a s obzirom na već sada prijelazno razdoblje 'starih' i 'novih' izvora financiranja, fokus stručnjaka i zainteresirane javnosti usmjerava se na budućnost i diskusiju što Hrvatskoj donosi novi proračun EU za razdoblje od 2021. do 2027. i koje bismo koristi od članstva u EU mogli očekivati.
Novo financijsko razdoblje 2021. – 2027. za Hrvatsku je iznimno važno iz dva razloga. Prvi je dakako novac, odnosno alokacija po državama članicama EU, pri čemu je za Hrvatsku prioritetno izbjeći (znatno) smanjenje dostupnih sredstava iz ESI fondova u odnosu na sadašnju alokaciju, s obzirom na to da razvojna sredstva EU itekako mogu biti poticaj za daljnji razvoj. Drugi razlog, potencijalno izazovniji, odnosi se na činjenicu da Hrvatska prvi put aktivno sudjeluje u višegodišnjem planiranju i kreiranju novog VFO-a kao punopravna članica te je time izravno u mogućnosti (pokušati) utjecati na što povoljniji ishod planiranja koji bi trebao odgovarati upravo potrebama i interesima hrvatskih prijavitelja i korisnika EU sredstava.
Pogodnosti predsjedanja
Posljednje posebno dolazi do izražaja imajući u vidu kako 1. siječnja 2020. za Hrvatsku slijedi najozbiljniji ispit zrelosti od pridruživanja europskoj obitelji – u razdoblju od šest mjeseci, od siječnja do kraja lipnja 2020., Hrvatska će prvi put imati zadatak provesti zahtjevnu zadaću predsjedanja Vijećem Europske unije, jednim od triju temeljnih tijela EU koje predstavlja zajedničke interese država članica. Iako samo predsjedništvo zahtijeva ulogu poštenog i neutralnog posrednika koji nacionalne interese stavlja na stranu sa svrhom višeg i zajedničkog interesa EU, česte su pretpostavke kako predsjedanje zapravo koristi predsjedavajućoj članici u promicanju vlastitih nacionalnih interesa i to zbog političke i pregovaračke moći koja proistječe iz predsjedanja Vijećem EU. S obzirom na skorašnje hrvatsko predsjedanje, završetak procesa planiranja proračuna EU 2021. –2027. predstavlja jedno od ključnih područja programa predsjedanja, posebno uzevši u obzir poziciju utjecaja Hrvatske na okolnosti koje će odrediti prioritete i iznose razvojnih sredstava EU, ali i smjera u kojem će se EU dalje razvijati.
Komu više novca
Europska komisija je početkom svibnja prošle godine predložila VFO za razdoblje 2021. – 2027. i njime izazvala različite reakcije država članica s obzirom na činjenicu da je novi proračun vrjedniji u odnosu na trenutačni iako EU zbog Brexita obuhvaća manje članica (27 umjesto dosadašnjih 28). Predloženi proračun iznosi 1135 milijardi eura (izraženo u cijenama iz 2018.), što predstavlja 1,11 posto bruto nacionalnog dohotka 27 država članica EU. Usporedbe radi, VFO za razdoblje 2014. – 2020. težak je 959,988 milijardi eura (bez inflacije) i uključuje Ujedinjeno Kraljevstvo. Međutim, kako je na početku istaknuto da prilikom donošenja dugoročnog proračuna EU u pitanju nije samo novac, već i prioriteti EU, potrebno je obratiti pozornost i na važne promjene koje su se dogodile u orijentaciji EU u pogledu područja koja se u novoj financijskoj perspektivi planiraju izdašnije financirati.
U svom Priopćenju od 2. svibnja 2018. Europska komisija je kao nove i hitne prioritete za financiranje navela istraživanje i inovacije, mlade, digitalno gospodarstvo, upravljanje granicama te sigurnost i obranu. Novi prioriteti EU rezultat su brojnih novih sigurnosnih i političkih izazova s kojima se EU susrela tijekom ove financijske perspektive (npr. masovne migracije, priljev izbjeglica, kontrola granica), stoga ne iznenađuje kako su upravo ta područja detektirana kao ona za koja je potrebno znatno povećati izvore financiranja. Za pohvaliti je i snažna orijentacija EU na pomoć mladima, primjerice, proračunska sredstva za Erasmus+ i Europske snage solidarnosti novim se prijedlogom Europske komisije udvostručuju.
Koga je srezalo
Orijentacija prema novim prioritetima nužno je, posljedično, rezultirala rezanjem drugih tj. tradicionalno prioritetnih ulaganja, posebno izdataka za kohezijsku politiku i zajedničku poljoprivrednu politiku kojima se podupirao razvoj slabije razvijenih država članica. Novim proračunom tako je za regionalni razvoj i kohezijsku politiku predviđeno 373 milijarde eura te 365 milijardi eura za zajedničku poljoprivrednu politiku. Najavljeno smanjenje proračunskih sredstva za do sada dominirajuće investicijske politike EU očekivano je izazvalo neslaganje slabije razvijenih država članica, uključujući Hrvatsku. Osim toga, promjene koje donosi novi VFO 2021. – 2027. obuhvatile su i raspodjelu sredstava po državama članicama, što se pokazalo kao nova prijeporna točka oko koje se još uvijek lome koplja na razini EU.
Više iz nacionalnih blagajni
Uza smanjenje sredstava za kohezijsku politiku i poljoprivredu, prijedlog VFO-a 2021. – 2027. donio je još jedan novi moment koji posebno pogađa slabije razvijene države članice. Iako je BDP po stanovniku i dalje glavni kriterij u dodjeli sredstava za koheziju, što je ujedno i razlog da se najveći dio tih sredstava investira u najsiromašnije regije s BDP-om manjim od 75 posto europskog prosjeka, Komisija je predložila promjenu gornjih granica sufinanciranja na način da se za projekte u novoj financijskoj perspektivi poveća udio nacionalnih sredstava, a smanji udio EU. Trenutačno se projekti u slabije razvijenim regijama financiraju u omjeru 85 posto iz proračuna EU te 15 posto iz nacionalnog proračuna, a prema novom prijedlogu nacionalni bi se udio trebao povećati na 30 posto, a udio EU smanjiti na 70 posto. S obzirom na to da su obje statističke regije u Hrvatskoj u navedenoj siromašnijoj kategoriji, u novoj bi se perspektivi iznos hrvatskoga nacionalnog sufinanciranja mogao osjetno povećati, čime se potencijalno dovodi u pitanje mogućnost (su)financiranja velikih infrastrukturnih investicijskih projekata u Hrvatskoj poput, primjerice, Pelješkog mosta.
Povećanje uplata
Osim navedenoga, predloženi proračun 2021. – 2027. donio je novosti i u pogledu najave pojednostavnjenja administrativnih zahtjeva za korisnike i upravljačka tijela donošenjem jedinstvenog skupa pravila, jednostavniju strukturu proračuna povezivanjem rascjepkanih izvora financiranja u nove integrirane programe (predlaže se smanjivanje programa s postojećih 58 na 37), kao i dubinsko pojednostavnjivanje primjene financijskih instrumenata, među ostalim u okviru novog fonda InvestEU. Kako bi se omogućilo financiranje tog novog 'modernog, jednostavnog i fleksibilnog' proračuna, kako ga predstavlja Europska komisija, predloženo je i povećanje doprinosa država članica u proračun EU, što nas vraća do sukobljenih interesa država članica, i to onih bogatijih i slabije razvijenih.
Pojava prethodno navedenih novih prioriteta za financiranje, u kombinaciji s novonastalom rupom u proračunu izazvanom izlaskom Ujedinjenoga Kraljevstva iz EU, uzrokovala je prijedlog o povećanju doprinosa država članica s jedne strane te spomenuto smanjenje sredstava za kohezijsku politiku i poljoprivredu s druge strane. Države članice su u vezi s time očekivano zauzele suprotna stajališta – bogatije i razvijenije protive se povećanju nacionalnih izdvajanja za proračun EU i podržavaju smanjenje sredstava za koheziju, a slabije razvijene i siromašne članice istodobno se bore protiv smanjenja sredstava za koheziju i poljoprivredu te u tom kontekstu podržavaju povećanje nacionalnih uplata u zajednički proračun.
Prijatelji kohezije
Koliko je navedeno pitanje važno za budućnost Hrvatske u EU govori činjenica da se nacionalni predstavnici koriste svakom prilikom kako bi naglasili neslaganje s izmjenama uvjeta za provedbu kohezijske politike u novoj financijskoj perspektivi, pri čemu se posebno ističe zalaganje Hrvatske za zadržavanje postojeće stope nacionalnog sufinanciranja od 15 umjesto 30 posto. Slično stajalište imaju i ostali članovi skupine 'Prijatelji kohezije', koju uz Hrvatsku čini šesnaest zemalja EU koje se protive rezanju kohezijskih sredstava u novom VFO-u, a to su Češka, Estonija, Mađarska, Malta, Poljska, Slovenija, Slovačka, Bugarska, Cipar, Latvija, Litva, Rumunjska, Italija, Portugal i Grčka.
Različiti interesi država članica i nemogućnost dogovora u vezi s novim VFO-om još jednom su došli do izražaja potkraj prošle godine na sastanku Europskog vijeća kada su čelnici i čelnice EU odustali od planiranog postizanja dogovora u svibnju ove godine te rok prolongirali za jesen odnosno listopad ove godine, s ciljem postizanja finalnoga konsenzusa do kraja 2019. godine kada će EU imati i novi saziv Europskog parlamenta. Takvim razvojem događaja otvorila se mogućnost da novi VFO bude donesen u vrijeme kada će Hrvatska predsjedati Vijećem EU-a, čime će dobiti dodatni vjetar u leđa u vlastitim pregovaračkim inicijativama vezanima uza što povoljnije uvjete koji će utjecati na razvoj Hrvatske u sljedećih sedam godina. Koliko će Hrvatska u tome imati uspjeha, vrijeme će, kao i uvijek dosad, ubrzo pokazati.