Piše: Ivan Dražetić, CFA InterCapital
Financijska tržišta već barem godinu dana ponavljaju mantru kako cijena emisijskih jedinica (EUA, odnosno 'European Union Allowances') treba dodatno rasti na razinu iznad 100 eura po toni (EUR/tona) kako bi se osigurala energetska tranzicija prema obnovljivim izvorima energije. Međutim, cijena EUA prema burzi ICE ENDEX nalazi se pred drugim uzastopnim tjednom pada, što je doduše samo kratkotrajna pojava u inače uzlaznom godišnjem trendu. Podsjetimo, sredinom veljače prošle godine cijena EUA jedinice bila je 38 EUR/tona, a početkom veljače ove godine cijena je dosegnula svoj povijesni maksimum od 96.45 EUR/tona, da bi se u svega desetak dana spustila na sadašnjih 88.40 EUR/tona. Što se dogodilo prošlog tjedna da se prekinula inače vrlo strastvena veza financijskih tržišta i emisijskih jedinica?
Nagli rast cijena EUA doprinosi problemima brojnih europskih industrijskih proizvođača pa je tako čak i u Njemačkoj došlo do glasnih kritika postojećeg 'cap-and-trade' ETS sustava. Naime, kritičari sustava ne kritiziraju toliko rast cijena per se, koliko brzinu porasta (volatilnost), zbog čega se industrijska proizvodnja jednostavno ne može prilagoditi nastalim promjenama. Podsjećamo da porast cijene EUA jedinica dolazi kao sol na ranu uslijed povećanja vrijednosti gotovo svakog drugog industrijskog inputa. Osim toga, ističemo da se aktualna njemačka vlada nalazi pod političkim pritiskom zbog stečaja jednog od posljednjih njemačkih brodogradilišta MV-Verften, koje zapošljava oko 2.000 radnika. Ideja da njemačka vlada ne čini dovoljno za spas vlastite industrije, pogotovo u kontrastu sa izraženim i relativno uspješnim Macronovim naporima za reindustrijalizacijom Francuske, dovodi do toga da inicijativa za reformom postojećeg sustava dolazi upravo iz Njemačke. Tako je prošlog tjedna njemački europarlamentarac Peter Liese predložio reformu ETS-a u sklopu koje se nalazi i mjera da Europska Komisija u trenucima snažnog pritiska na cijene prodaje dodatne EUA jedinice.
Kako bi to točno funkcioniralo? Liese smatra da ako cijena EUA pola godine bude dvostruko veća od dvogodišnjeg prosjeka, EK bi trebala intervenirati otpuštanjem 100mm dodatnih jedinica iz iz tzv. Rezerve tržišne stabilnosti (eng. 'Market Stability Reserve'). Navedenih 100mm jedinica otpuštalo bi se kroz period od pola godine nakon utvrđivanja zadovoljenja uvjeta. Iz Lieseovog prijedloga je vidljivo da njemački političari u ETS sustavu ne vide polagani rast cijena kao problem, već volatilnost cijena. Drugim riječima, problem nije u cijeni od 100 EUR/tona, već u činjenici da je cijena sa oko 38 EUR/tona došla na gotovo 100 EUR/tona u razmaku od jedva godinu dana.
Što će se dalje dogoditi? Legislativni proces na razini EU trebat će vremena i ako je suditi po recentnim primjerima, može imati mnogo meandara i uskih grla. U najboljem slučaju, ENVI (odbor Europskog parlamenta za okoliš) mogao bi u petom mjesecu ove godine glasovati o prijedlogu izmjena ETS sustava, nakon čega bi slijedilo glasovanje na plenarnoj parlamentarnoj sjednici u lipnju. Ako izmjena zakona prođe plenarnu sjednicu, tada bi u rujnu započelo razdoblje implementacije tijekom kojeg EP pregovara sa zemljama članicama oko mogućih amandmana. Drugim riječima, imat ćemo o čemu pisati sljedećih godinu dana.
U razdoblju od siječnja 2020. do prosinca 2021. godine prosječna cijena EUA jedinice bila je 39.76 EUR/tona, čime se Lieseova crvena crta za intervenciju pomiče na oko 79.52 EUR/tona (= 39.76 x 2). Naravno, ova brojka se mijenja svakim novim danom, ali nastavit ćemo je pratiti, pogotovo ako postane evidentno da zakon ima podršku većine europarlamentaraca. Pojedini analitičari koriste relativno dugo razdoblje potrebno za dovršetak legislativnog procesa kao argument za kupnju EUA jedinice, čak i na razini od oko 88.20 EUR/tona.
- Učinak regulatorne intervencije u ovom stadiju ostat će fundamentalno ograničen i doći će prekasno da utječe na tržište opterećeno disbalansom ponude i potražnje - kazao je analitičar Francesco Martoccia (Citigroup).
Podsjećamo da situacija nije baš tako jednostavna kao što ju Martoccia opisuje. Zakonodavni okvir je samo jedan faktor koji utječe na cijenu emisijske jedinice, a osim toga, tržišta će vrlo vjerojatno reagirati i na vijesti o povećanju vjerojatnosti o izglasavanju zakona, a ne samo na fait accompli.
Osim toga, podsjećamo na deeskalaciju sukoba na istoku Europe koja je dovela do pada cijene prirodnog plina na nizozemskom TTF-u. Prirodni plin je vrlo poželjan surogat za ugljen u procesu proizvodnje električne energije. Napokon, za sada se očekuje relativno toplo vrijeme u većini Europe krajem veljače i početkom ožujka, što bi dodatno moglo oslabiti potražnju za prirodnim plinom. Vjetroelektrane na sjeveru Njemačke kojim upravlja Oersted također donose vijesti o povoljnim uvjetima za proizvodnju električne energije iz vjetra. Drugim riječim, postoji čitav niz fundamentalnih faktora koji upućuju na slabiju potražnju za ugljenom kao energentom, a time i za EUA jedinicama, koje u mikroekonomskim terminima služe kao komplementarno dobrom fosilnih goriva. Bilo kako bilo, koagulacija fundamentalnih faktora za sada ukazuje da možda i nije pravi trenutak za špekulativnu kupnju EUA jedinica va banque, a u nadolazećim tjednima pratit ćemo kako napreduje proces ograničavanja volatilnosti cijena emisijskih jedinica.