U posljednjih 30 godina stopa krčenje šuma u svijetu je pala za 40 posto
Danas šume čine oko 31 posto ukupne površine Zemlje i prostiru se na 15,68 milijuna četvornih milja (40,6 milijuna km²). Iako se na prvu to čini kao mnogo, tijekom posljednja tri desetljeća svijet je izgubio nešto više od 4 posto (685.300 četvornih milja ili 1774.919 km²) svojih šuma. Europa i Azija bile su jedine dvije regije koje su imale značajan ukupni rast šuma u tom vremenskom razdoblju, dok Oceanija nije doživjela značajnu promjenu, a Sjeverna i Srednja Amerika zabilježile su neznatno smanjenje.
U zadnjih 30 godina, Afrika i Južna Amerika bile su na prvoj crti kada se priča o krčenju šuma što znači da su oba kontinenta izgubila više od 15 posto svojih šuma u posljednjih 30 godina. Ta dva kontinenta imaju velike šumske površine na raspolaganju ali i veliku potrebu zemljištima zbog poljoprivrede i stočarstva zbog kojih šume konstantno gube bitku.
Iako je neto gubitak šuma diljem svijeta ogroman, stopa gubitka šuma usporila se u posljednja tri desetljeća. Dok je u prosjeku 30.116 četvornih milja (78.0 km²) izgubljeno svake godine između 1990. i 2000., između 2010. i 2020. taj je broj pao na 18.146 četvornih milja (46.99 km²) , što pokazuje da je stopa krčenja šuma pala za gotovo 40 posto.
Svi ovi podaci izvučeni su iz UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) i pokazuju kako krčenje šuma prijeti prirodnoj infrastrukturi istodobno smanjujući raznolikost divljih životinja zbog uništavanja staništa što sve zajedno u konačnici čini naš okoliš osjetljivijim na ekološke katastrofe.
Zemlje i pokretači
Unatoč sveukupnom usporavanju krčenja šuma, određene zemlje u Južnoj Americi zajedno s cijelom Afrikom i dalje pokazuju povećanje stope krčenja šuma i upravo se u tim regijama nalazi većina zemlja s najvećim smanjenjem šumskih površina.
Brazil, dom većine amazonskih prašuma, zabilježio je neto gubitak šuma od 356.287 četvornih milja (922.7 km²) koji je uglavnom potaknut poljoprivrednicima koji koriste tu zemlju za uzgoj stoke. Procjenjuje se da je 80 posto posječenog kopna Amazone zamijenjeno pašnjacima za proizvodnu stoke za koju se zna da je među najvećim zagađivačima za okoliš u smislu emisije ugljika.
Drugi veliki pokretač krčenja šuma je poljoprivreda sjemena i palminog ulja. Ova ulja čine oko 20 posto svjetske emisije ugljika pri krčenju šuma, a njihova proizvodnja koncentrirana u Indoneziji i Maleziji sada se širi na druge azijske zemlje zajedno s Afrikom.
Odabrane zemlje u Europskoj uniji, zajedno s Ujedinjenim Kraljevstvom i Južnom Korejom, dale su 494,7 milijuna dolara za šest srednjoafričkih država (Kamerun, Gabon, Srednjoafrička Republika, Demokratska Republika Kongo, Ekvatorijalna Gvineja i Republika Kongo) kako bi očuvati svoje šume i slijediti puteve niske emisije za održivi razvoj. Inicijativom je do sada podijeljeno oko 202 milijuna dolara.
Procjenjuje se da šume apsorbiraju oko 30 posto svjetske emisije ugljika svake godine, što ih čini najvećim i najvažnijim 'apsorberima' ugljika koje imamo na kopnu. Kad to uparite s činjenicom da krčenje šuma doprinosi oko 12 posto godišnje emisije stakleničkih plinova, važnost očuvanja šuma postaje još jasnija.
Unatoč kratkoročnom ubrzanju gubitka šuma uočenom 2020. godine, pojavili su se pozitivni znakovi o ponovnom rastu šuma. Nedavna studija pokazala je da prethodno krčeno zemljište može obnoviti svoju plodnost tla za otprilike deset godina, a slojevito bilje, drveće i raznolikost vrsta mogu se oporaviti za oko 25-60 godina. Uz to, u nekim slučajevima ove ponovno rastuće "sekundarne šume" mogu apsorbirati više ugljičnog dioksida nego "primarne šume", dajući nadu da globalni napori za pošumljavanje mogu apsorbirati više emisija nego što se prije mislilo da je moguće.
Stanje u Hrvatskoj
Za potrebe ovog članka korišteni su podaci iz globalnog FRA izvješća, a koje svakih 5 godina pokreće i objedinjuje FAO organizacija a u izvješću se spominje i Hrvatska, ali samo u kontekstu šuma iznad 5 metara visine u doba zrelosti (FRA kriterij za Forest), za godine 1990, 2000, 2010 i 2020.
Ako bi se iz detaljnih FRA baza podataka izvadili i podaci za drugu kategoriju obraslog šumskog zemljišta, odnosno Other wooded land, skraćeno OWL (ispod 5 m visine u doba zrelosti, a koju uglavnom čine niske šume krškog područja, makije, šikare, šibljaci i garizi), onda bismo dobili sljedeću situaciju.
Dakle, prema FRA kriterijima, šume rasta višeg od 5 m su se u RH povećale za 5 posto u odnosu na 1990. godinu, dok su se niži oblici obraslog šumskog zemljišta povećali za 123 posto. Naravno, ovdje treba imati u vidu da je tada (1990) u šumskogospodarskim planovima bilo toliko registriranih nižih oblika šuma, dok je proces širenja šikara sigurno počeo i prije.
- Što se tiče upita za sječu šuma i sadnju novih šuma, postoje podaci o deforestaciji i pošumljavanju koji se prijavljuju za izradu Nacionalnog izvješća o inventaru stakleničkih plinova (NIR). Za potrebe izgradnje infrastrukture (autoputovi i drugi objekti, proširenje naseljenih područja, podizanje trajnih nasada) u Hrvatskoj je iskrčeno 4772 ha šuma i ostalog obraslog šumskog zemljišta od 1990-2020. U istom periodu je pošumljeno (sjetva i sadnja) te omogućeno prirodno širenje šume na neobraslom zemljištu na 66 329 ha. Preostali dio povećanja šuma odnosi se na one obrasle šumske površine čije se prirodno širenje počelo dešavati prije 1990. godine – kažu iz Hrvatskih šuma.
