Utrka za lokalne izbore zahuktava se, a s njom i predizborne kampanje koje s više ili manje uspjeha pokušavaju privući glasove birača. Iako će zanimljivih utrka biti posvuda, prijestolnica svih Hrvata, ona nakon Bruxellesa, ipak pobuđuje najveći interes zbog neočekivanog ispadanja glavnog kandidata na čijem rušenju su svi ostali u velikoj mjeri temeljili svoje predizborne programe. Smrću Milana Bandića vrata Zagreba širom su otvorena nakon 20 godina uglavnom nedodirljive vladavine, stoga je analiza predizbornih koncepcija kandidata željnih druge najprivlačnije stolice u zemlji ovaj puta posebno zanimljiva jer su kandidati zaista vrlo raznorodni, a situacija, barem prema anketama praktički riješena.
Bivši aktivist koji je u političkom kontekstu relativno brzo izrastao u ozbiljnog političara po svim ispitivanjima javnog mnijenja ima golemu, vjerojatno neuhvatljivu prednost pred ostalim kandidatima. Tomislav Tomašević de facto je u kampanji godinama zbog čega sada donekle mirno čeka s kime će se razračunati u drugom krugu koji mu je gotovo zajamčen budući da može računati na između 34 i 39 posto glasova, neusporedivo više od prvih sljedećih konkurenata smještenih oko deset posto.
Ne čudi stoga njegova opreznost u kampanji u kojoj je uočljiv po svojoj neuočljivosti, što se čini logičnim potezom. Toliku prednost samo bi počeo otapati prevelikim brojem intervjua i pojavljivanjem u medijima jer bi u tom slučaju morao zauzeti jasne stavove o neugodnim temama i jasnije iznijeti svoja viđenja kroničnih zagrebačkih problema. S trenutačnom popularnošću među biračima Tomašević si može priuštiti 'gledanje sa strane', odnosno čekanje protivnika u drugom krugu bez previše nepotrebnog izlaganja. Njegova je kampanja personalizirana u potpunosti, istupi odmjereni i kontrolirani, pojavljivanje reducirano i ciljano, a trošenje na političko reklamiranje vrlo ograničeno. Još jedna stvar koja mu izrazito ide u korist je i izostanak 'kostura u njegovom ormaru' i prijašnjih kompromitirajućih poteza ili afera. Tomašević je politički 'čist' i k tome ima potporu deklarirano desno orijentiranog oca što protivnicima jako otežava formiranje uvjerljivog napada. Poput hrvača premazanog uljem, jednostavno ga se nema za što uhvatiti i on to vješto koristi rezerviranim pristupom kampanji.
- Ne dođe li do neočekivanih preokreta u samoj završnici kampanje, Tomašević će potvrditi prednost koju ima već godina dana u ispitivanjima javnog mnijenja. Čini se da je većina zagrebačkih birača odlučila i o potrebi promjene i o tome tko tu promjenu treba predvoditi. Jasno politički profiliran, Tomašević baštini i vlastiti dugogodišnji rad i dugogodišnje kompromitiranje svojih političkih suparnika, ali i saveznika. Može se dogoditi da će mu biti puno jednostavnije doći do vlasti, nego li na njoj provoditi sve ono što njegovi birači očekuju - smatra analitičar Boško Picula.
U sasvim je suprotnoj poziciji kandidat vladajuće stranke Davor Filipović. Javnosti potpuno nepoznat i do sada izrazito nespretan u svojim istupima, on se najviše oslanja na stranku, a najmanje na personaliziranu kampanju, premda mu ni to ne može previše pomoći jer HDZ odavno nije dobro kotirao u glavnom gradu. Osim toga, slogan 'sad je bitno' u njegovom slučaju više odmaže, nego što pomaže jer biračima, ne previše suptilno, sugerira da do sada nije bilo bitno jer je HDZ prešutno surađivao s Bandićem.
U kombinaciji s njegovim u javnosti i medijima ismijanim obećanjima i nemuštim istupima, analitičari su već tu kampanju ocijenili promašenom.
- HDZ je od utemeljenja uvijek bio pokret s jednim vođom te nikad nije bilo mjesta za druga snažnija politička imena, osobito ne u Zagrebu. HDZ-ovi neuspjesi na zagrebačkim gradonačelničkim izborima od 2009. do danas to samo potvrđuju. Uostalom, HDZ-ov je ključni čovjek u glavnom gradu bio Milan Bandić te je uistinu kontraproduktivno da se danas od njega odmiču. Birači to prepoznaju - ocjenjuje Filipovićevu kampanju Picula.
U vjerojatno najnezgodnijoj poziciji nalazi se Jelena Pavičić Vukičević, v.d. gradonačelnice Zagreba koja pokušava balansirati između odmicanja od Bandićeve ostavštine i zadržavanja što većeg broja njegovih glasača. Njenu kampanju stoga nije nimalo lako oblikovati, no jasno je da teško može privući glasove izvan postojećeg Bandićevog fonda birača i zato igranje na slogan 'odvažna i svoja' ne djeluje iskreno.
S druge strane, teško je mogla umjesto personalizirane ići na stranački orijentiranu kampanju jer Bandića više nema (k tome se stranka zove po pokojniku), a time bi u očima mnogih samo potvrdila da je nasljednica osnivačeve političke koncepcije, što se ne uklapa u želju za barem deklarativnim odmicanjem od svog političkog mentora. Ipak, kako primjećuje Picula, glasove će dobiti ne zato što je sada 'svoja' jer u to nitko ne vjeruje, nego zato jer je cijelo vrijeme bila 'njegova'.
- Uđe li u drugi krug bit će to isključivo zbog svoje političke veze s pokojnim Milanom Bandićem i njegovom i dalje djelatnom infrastrukturom, barem još neko vrijeme, ako ne i dulje - smatra Picula.
Mnoge je zato iznenadilo kotiranje političke veteranke Vesne Škare Ožbolt među biračima jer ju nitko u prvi mah nije doživljavao kao ozbiljnog konkurenta za drugi krug. Inicijalne ankete pokazale su da to nije nemoguće, ali se u međuvremenu njena pozicija urušila u ispitivanjima javnog mnijenja, što se čini realnijim odrazom situacije. I ona se odlučila za igranje na svoju prepoznatljivost, no kako se dan izbora primiče sve je izvjesnije da neće predstavljati ozbiljan izazov za drugi krug, iako, zanimljivo, recentne ankete sugeriraju da bi upravo ona pretrpjela najmanji poraz protiv Tomaševića (prema HRejtingu dobila bi 26,5 posto u odnosu na Tomaševićevih 57). Jedini problem je što će prema aktualnim pokazateljima teško do drugog kruga jer je sada na šestom mjestu.
- Vesna Škare Ožbolt koji god rezultat ostvarila, a primjerice njezin je Demokratski centar na izborima u Zagrebu 2000. bio poprilično iznenađenje, potvrđuje da se novi naraštaji političara doživljavaju kao slabiji i neuvjerljiviji od svojih prethodnika. Njezin je rezultat posljedica njezine osobne pozicije u percepciji birača te bi u slučaju bilo kakvog uspjeha mogla sudjelovati u dinamiziranju političkih prilika u Zagrebu. No, to je i dalje neizvjesno - oprezan je prema njenim izgledima Picula.
I dok Filipović snažno igra na snagu stranke jer na vlastitu ne može, Joško Klisović zapravo je natjeran raditi obrnuto. Iako nije toliko prepoznatljivo ime u okviru zagrebačke politike, kandidat SDP-a više šansi ima ako se odmakne od stranke, s obzirom na njeno loše kotiranje na nacionalnoj razini i stalne unutarstranačke trzavice. Opet, personaliziran pristup, ali temeljen na nevelikom političkom osobnom kapitalu urodio je prilično nedorečenim sloganom 'miran čovjek za Zagreb'. On sam je ovu poruku biračima objasnio prevelikom bukom u političkoj areni i potrebom Zagreba za staloženim i mirnim čovjekom, što ne zvuči pretjerano galvanizirajuće. Picula se slaže da je SDP u Zagrebu 'imidžem i integritetom odavno upropašten te se ni preko ovih lokalnih izbora ne može oporaviti, čak ni ako kao mlađi koalicijski partner platforme Možemo! formira novu vlast'. Dodaje da su stranku u glavnom gradu kroz dugo razdoblje uništili Bandić, Bernardić i Maras, zbog čega bi najbolje bilo krenuti ispočetka, odnosno s novim ljudima i idejama.
- Pritom će za eventualni loš rezultat odgovarati i predsjednik stranke Peđa Grbin koji se nije potvrdio ni kao lider SDP-a, a kamo li cijele oporbe - zaključuje Picula.
Na kraju tu je i kasni pretendent Miroslav Škoro koji, dojam je, uopće ne računa ozbiljno na značajniji rezultat, ali vjerojatno svojim imenom preko utrke za gradonačelnika želi osnažiti prisutnost svoje mlade stranke u Zagrebu. Potpuno očekivano, igra na svoj lik i djelo u kampanji, no slogan 'grad za sve nas' nejasan je u svojoj namjeri i implicitno potvrđuje ograničene ambicije čovjeka koji je političku karijeru dosada gradio isključivim naglaskom na sasvim drugu hrvatsku regiju. Picula je izrazito oštar kada je u pitanju narodni zabavljač i predviđa da će ovi izbori zapravo zapečatiti njegov pokušaj 'pecanja' nezadovoljnog HDZ-ovog biračkog tijela.
- Miroslav Škoro imao je jedinstvenu priliku na predsjedničkim izborima 2019., ali se u toj kampanji predstavio kao daroviti zabavljač bez političkog nerva i sadržaja. Nakon solidnog rezultata na parlamentarnim izborima nakon kojih je ipak ostao u oporbi, zagrebački izbori definitivno će ga pretvoriti u još jednog neuspjelog aspiranta na HDZ-ovo biračko tijelo. Za koju godinu ponovno ćemo ga gledati samo na koncertima - kaže Picula.
Svi kandidati osim Filipovića jasno se oslanjaju na vlastitu prepoznatljivost i personaliziran pristup kampanjama, ali imajući u vidu veliku prednost favorita dojam je da, zapravo, i nije pretjerano važno kakvu kampanju i slogan su izabrali. Glavna borba vodit će se za drugi krug u kojem, sve ankete pokazuju, nijedan kandidat nema previše šanse protiv Tomaševića, stoga na koncu zaista nije previše važno koju poruku kandidati šalju i na koji način. Većina njih pritom nemaju što izgubiti, dok Klisović i Filipović trebaju pokušati izbjeći poniženje sebe i stranke dosezanjem drugog kruga. Sve ostalo bio bi uspjeh za povijest.