Nedovoljna pažnja posvećena je gospodarskim programima, tj. stvaranju hrane, i agrotehničkim mjerama, tj. očuvanju resursa za budućnost. Takav će pristup, smatra ministrica Vučković, pomoći u poboljšanju procedure i provođenju zakona te otkloniti nejasnoće
Ministarstvo poljoprivrede priprema neke važne zakonske promjene za koje u Ministarstvu vjeruju da bi mogle promijeniti smjer razvoja hrvatske poljoprivrede, o čemu razgovaramo s ministricom Marijom Vučković. Podsjetila je da je lanjski rast vrijednosti proizvodnje na 19,2 milijarde kuna nastavak rasta posljednjih godina. Kritičari to pak objašnjavaju rodnim godinama, ona to ne osporava, ali je uvjerena da je razlog i u dobrim mjerama Ministarstva jer je osim biljne proizvodnje (osam posto) usprkos teškoćama rasla i stočarska (četiri posto).
Zadovoljna je isplatom 65 posto omotnice iz Programa za ruralni razvoj (PRR) dvije godine prije isteka razdoblja za isplate. Iskoristivost tzv. vinske omotnice lani je bila 94-postotna, no Vučković pošteno priznaje da je toliki iznos isplaćen i zbog COVID mjera. Ali i bez njih, tvrdi, taj bi rezultat bio rekordan. Lani su u suradnji s financijskim institucijama ponudili tri nove kreditne linije pohvalivši se da smo među najboljima u EU prema broju korisnika zajmova i jamstvenih instrumenata. Kritičari pak zamjeraju presporo restrukturiranje hrvatske poljoprivrede, no ministrica i sama kaže da nije zadovoljna tempom, ali da se ipak nešto pokrenulo.
Pripremate izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Što će biti novo?
– Preciznije ćemo definirati kriterije i više naglasiti provedbu gospodarskih programa. Naša analiza pokazuje da se nedovoljna pažnja posvećuje i gospodarskim programima, tj. stvaranju hrane, i agrotehničkim mjerama, tj. očuvanju resursa za budućnost, jer jedno govori o našoj sadašnjosti, a drugo o budućnosti. Mislim da će takav pristup pomoći u poboljšanju procedure i provođenju zakona te otkloniti nejasnoće.
Otkad je prije tri godine izglasan zakon, velike se tvrtke boje da će ostati bez dijela zemljišta u koje su mnogo uložile jer su prioritetni mali poljoprivrednici.
– Pretpostavljam da je riječ o bojazni zbog određivanja maksimuma zemljišne površine koja se dodjeljuje te zbog nekih kriterija o prioritetima pri dodjeli. Da, predložili smo neke izmjene, pri čemu ističem da nijedna krajnost nije dobra. Nije dobro da se bez analize gospodarskih učinaka cjepkaju postojeće proizvodno-tehničke cjeline, ali, s druge strane, opravdano je u svakom slučaju programima raspolaganja na području pojedinog JLS-a predvidjeti i površine za rast i razvoj malih poljoprivrednika, najčešće obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Tim izmjenama predlažemo uravnoteženi model jer treba uzeti u obzir domicilnost, stratešku važnost malih poljoprivrednih gospodarstava, ali, naravno, vodeći računa o gospodarskom programu i proizvodnji hrane.
Zakon nije definirao koji je to maksimum. Prevelike su razlike, u nekom JLS-u je maksimum dva hektara, a u drugome trideset. Lokalna vlast svojom voljom, a ne na temelju kriterija, može odlučivati o tome i tako kupovati glasove birača. Nije li to i mogući izvor korupcije?
– Predvidjeli smo precizniju definiciju proizvodno-tehničkih cjelina, ali ne samo to: treba napraviti kartu pogodnosti tla u Hrvatskoj za pojedine vrste proizvodnje. Počeli smo s izradom toga. Predložit ćemo i to da maksimum više ne bude obveza, nego mogućnost o kojoj će odlučivati pojedini JLS u skladu sa specifičnostima svojeg terena, ali tako da se vodi računa o postojećim funkcionalnostima.
Stječe se dojam da su uzroci neuspjeha i manjkavosti dosadašnjih brojnih i čestih promjena toga zakona i u neuspjeloj komasaciji. Slažete li se?
– Slažem se. Komasacija je predviđena posebnim zakonom koji je na snazi od 2015. i koji se ne primjenjuje pa smo u Plan zakonodavnih aktivnosti uvrstili i tu problematiku. Izradili smo prvi prijedlog, važno je otkloniti odredbe zbog kojih je neprovediv. U istom razdoblju planiralo se pokrenuti i pet pokusnih projekata komasacije, što nije učinjeno, stoga smo nedavno pokrenuli zahtjev za iskaz interesa za provedbu spomenutih projekata u pet JLS-ova. Četiri su potvrdila interes za provedbu projekata, a imamo novi zahtjev na području Konavoskog polja.
Napravili ste Nacrt strategije. Kako će ona izgledati?
– U Strategiji razvoja poljoprivrede definirano je petnaest ključnih potreba na koje ćemo odgovoriti ostvarenjem četiriju strateških ciljeva. Na temelju SWOT analize pojedinih sektora predložili smo skup pokazatelja koje želimo ostvariti do 2030. i krajnji je rezultat koji očekujemo rast poljoprivredne proizvodnje na trideset milijardi kuna. Strategija razvoja poljoprivrede detaljno će se razraditi Nacionalnim strateškim planom. Paket reformskih uredbi za reguliranje upotrebe EU sredstava u novom programskom razdoblju kasni zbog zahtjevnih pregovora o reformi ZPP-a, no prijelaznom uredbom osiguran je kontinuitet financiranja. Budući nacionalni strateški plan detaljno i jedinstveno će definirati sadašnji prvi stup, tj. izravna plaćanja i zajedničku organizaciju tržišta, kao drugi stup, tj. Program ruralnog razvoja (PRR). Već sad šaljemo poruku o tome što želimo financirati natječajem. Primjerice, objavljujemo natječaje poput ulaganja u reprodukcijske centre u sektoru svinjogojstva, ulaganja u zaštićene prostore za biljnu proizvodnju te su povećane alokacije za obnovljive izvore energije (OIE), kao i za preradu, no tu je bilo otpora.
Tko je pružao otpor?
– Uvijek postoji otpor pri uvođenju promjena i novosti, to je normalno, osobito u sektoru poput ovoga, s toliko različitih dionika. Inzistiram na poticanju proizvodnje koja stvara dodanu vrijednost i na povezivanju primarne poljoprivredne proizvodnje i hrvatske prehrambene industrije, jer prehrambena industrija ima kapacitet da bude nositeljica prodaje poljoprivredne proizvodnje. U tom segmentu omogućavamo maksimalno financiranje malim i velikim proizvođačima i, koliko vidim, u ove dvije godine nismo se prevarili.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.