Pokazatelji rasta cijena različitih materijala upućuju na to da su cijene na svjetskom tržištu dosegnule vrhunac, što svaki prije započeti investicijski projekt trenutačno poskupljuje u dvoznamenkastim postocima. I dok ekonomski prognostičari najavljuju povratak u normalu do sredine iduće godine, što bi značilo i pad cijena, domaći poduzetnici očekuju da će cijene građevinskih usluga u Hrvatskoj sigurno dulje ostati na višim razinama. Tako bi veći rizik mogli biti prekid i odgoda već započete investicije negoli njezin što brži završetak, ma koliko to premašilo početni troškovnik
Ulagati ili ne ulagati, to je pitanje. Parafraza je to slavne Hamletove dvojbe. I zaista, kako čujemo ovih dana od poduzetnika s kojima smo razgovarali, neki ne žele obustaviti investicije, a pogotovo ne žele odustati od njih, ali ima i onih koji su za sada povukli ručnu. I ne samo naši sugovornici, kažu nam oni – ima još poduzetnika koji su privremeno odustali od investiranja ili razmišljaju o tome.
E, da, vjerojatno ima onih poduzetnika koji se lupe po čelu i srdeći se na sebe izuste kroza zube: 'Zašto nisam investirao prije godinu ili dvije?', baš kao što se i mi nekad lupimo po čelu pitajući se zašto nismo stavili 'dvojku' na Juventus. Ali ti su ipak rijetki, jer prije je bilo mnogo manje onih koji su kalkulirali nego što ih ima danas.
Opet stati? Dokad tako?
Postoji nekoliko razloga zbog kojih su neki poduzetnici zaustavili investicije. Najvažniji su poskupljenje građevnog materijala, a onda i cijene ulaganja u objekte, te uvelike poremećeni dobavni lanci. Ekonomski analitičari diljem svijeta prognoziraju da će takva situacija trajati najdulje do sredine iduće godine, kad bi se globalni lanci trebali vratiti u normalu, a cijene smiriti.
Vlasnik tvrtke Altpro Zvonimir Viduka prije godinu i pol pokrenuo je idejni projekt, dakle na početku korone, koji se zbog toga i sporije realizirao. Trebao je graditi novi objekt i proširiti proizvodnju na četiri tisuće četvornih metara upravo zbog poslova u inozemstvu, a nakon što je prošao lockdown i sve se počelo pomalo otvarati, procijenio je da bi se moglo nastaviti s projektom. U međuvremenu je građevni materijal toliko poskupio da mu je investicija znatno porasla u odnosu na planiranu, zato je počeo kalkulirati. Ali ne samo to.
– Najvjerojatnije ću za sada obustaviti cijeli projekt jer problem nisu samo cijene koje su podivljale u građevinarstvu, problem je pronaći i građevinsku tvrtku koja će izvesti radove. Da ne povjeruješ... Najvjerojatnije ću unajmiti neki prostor pa ću tako dijelom kompenzirati planirano proširenje proizvodnje, a s druge sam strane upravo zbog takve situacije reducirao i neke programe koje smo planirali uvesti – govori Viduka.
Ne može ni procijeniti kad će moći nastaviti razvijati taj projekt, no ako se ipak odluči na unajmljivanje prostora, pretpostavljamo da će to pričekati nekoliko godina. Na vagi je bio i vlasnik Ricarda Milan Vrdoljak kad je u veljači ove godine definitivno odlučio nastaviti projekt gradnje novoga servisnog centra sa stanicom za tehnički pregled. Već je bilo dovršeno 20-ak posto projekta, kaže, kad je 2017. naprasno prekinut zbog situacije s Agrokorom. Lani tijekom korone u Ricardu su odlučili nastaviti taj projekt i u veljači ove godine napravili su troškovnik. Potkraj travnja Vrdoljak ga je, da tako kažemo, mogao baciti.
– Projekt je poskupio za 35 posto. Izvođač je bio vrlo korektan, ali i njemu su bile vezane ruke. Jednostavno, poskupio je materijal. Uz to ga je bilo teško dobaviti, a pojavio se i problem nedostatka radne snage. Tada smo se ozbiljno zapitali što napraviti: opet stati, ovaj put zbog drugog razloga, ili nastaviti. A onda sam sâm sebi postavio pitanje: 'Dokle tako?!' I uza savjetovanje s kolegama odlučili smo nastaviti projekt – govori Vrdoljak.
Kaže da ga je na nastavak najviše motiviralo to što nije mogao ni procijeniti kad će se situacija normalizirati, a servisni mu je centar trebao. Zato je, nakon dobrog promišljanja, odlučio ipak nastaviti s njim.
Fasada nije prioritet
I Bernarda Cecelja, vlasnica Bernarde, tvrtke za proizvodnju madraca, kaže da je bila primorana odgoditi rok gradnje hotela u Varaždinskim Toplicama. No nije razlog toliko u poskupljenju investicije koliko u tome da je prvi biznis, proizvodnja madraca, lani radio sa smanjenim kapacitetima.
– Prioritet je bio osigurati plaće radnicima i repromaterijal za proizvodnju madraca te otplaćivati kredit. Ove sam godine morala dodatno napuniti skladište repromaterijalom zbog nestašice. Hoćemo li na hotel staviti, primjerice, fasadu za jednu ili dvije godine, manje je važno u ovom trenutku. Najvažnije je da osiguramo da proizvodnja teče – kaže Cecelja.
Veliki je uzrok obustave investicija i u poremećenim dobavnim lancima. Kako kažu poduzetnici, rokovi isporuke postali su prava matematička nepoznanica, što itekako utječe na odluku o investiranju jer mnogi ne mogu planirati rokove zaokruženja investicije. O tome im ovise i daljnji poslovni planovi kao i otplata kredita, koji neće čekati da se neki stroj ili primjerice autoflota dobavi.
Vrdoljak također ima iskustvo s tim. Objašnjava da svake godine u posljednjem kvartalu u Ricardu odlučuju koliko će kamiona kupiti sljedeće godine. I svake godine dobije kamione u travnju; tako je bilo i ove. No iako se bliži vrijeme odluke za sljedeću godinu, čini se da već sada zna kakva će biti.
– Sad smo u situaciji da kamione dobijemo tek za godinu dana od narudžbe, što nam nije isplativo. Zato ćemo ove godine najvjerojatnije odgoditi odluku za neko vrijeme, odnosno nećemo naručiti nove kamione – kaže Vrdoljak.
Tko se jednom opeče...
Nikola Požgaj, predsjednik Uprave Požgaj grupe, kao i drugi sugovornici, svjedoči da su mnogi njegovi kolege i kolegice poduzetnici u dvojbi. Pritom Požgaj prije svega misli na one poduzetnike koji investiciju financiraju iz vlastitih ili kreditnih sredstava, bez korištenja europskih fondova. Kaže da su mnogi od njih izvukli pouke iz prethodne financijske krize kad su uletjeli u investicije, zbog čega su povukli ručnu. Upravo je za njegovu tvrtku najveći problem rok dobave.
– Planiramo investiciju vrijednu milijun eura u tehnologiju, no morali smo odustati od 70 posto tog ulaganja jer ne znamo kad bismo mogli dobiti opremu. Bez te informacije nismo željeli riskirati i za sada smo je obustavili dok se ne normalizira stanje s dobavnim lancima – kaže Požgaj.
Više o temi pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.