Nestašice nakon izlaska svijeta iz lockdowna i raznih mjera nisu pogodile samo robni promet, nego i tržište rada koje je isto 'izbačeno iz tračnica'. Tako u Velikoj Britaniji nedostaje vozača kamiona, zbog čega je na benzinskim crpkama izbio kaos, ali i konobara i radnika u ugostiteljstvu, ali problem, iako u velikoj mjeri i posljedica Brexita, nije specifičan za Otok. Manjak radne snage osjeti se i u Hrvatskoj, ne samo tijekom turističke sezone, pa su na gradilištima i u restoranima postala uobičajena lica iz sve egzotičnijih i udaljenijih zemalja.
Neke zemlje, poput spomenute Britanije, pokušavaju problemu doskočiti na sve načine, među ostalim i raširenijim korištenjem zatvorenika, što nas je ponukalo da se kod stručnjaka za radno pravo raspitamo kakva je situacija u Hrvatskoj, odnosno može li se manjak radnika barem ublažiti intenzivnijim korištenjem zatvorenika izvan prostora kaznionice.
Stručnjak s Pravnog fakulteta u Osijeku i član Europskog odbora za socijalna prava Mario Vinković kaže kako zakonska osnova za to u Hrvatskoj postoji i podsjeća na tvornicu odjeće Orljava iz Požege koja je zapošljavala zatvorenice iz Ženskog odjela tamošnje kaznionice.
– Naravno, za takav rad potrebno je zadovoljavanje standarda koji su utvrđeni u okviru tzv. Europskih zatvorskih pravila donesenih u okviru Vijeća Europe, nekoliko puta revidiranih, i naših nacionalnih propisa. Neizostavno je nužan pristanak zatvorenika, a rad nije moguć za fizičke osobe, već samo registrirane tvrtke s kojima Ministarstvo pravosuđa ima zaključene ugovore i koje se nalaze na odgovarajućem popisu takvih tvrtki – konkretizira uvjete korištenja zatvorskog rada Vinković.
Koristi su, nastavlja, obostrane jer ekonomija time dobiva pristup novom bazenu radne snage, dok se zatvorenici na taj način mogu lakše resocijalizirati i integrirati u život nakon odsluženja kazne, što je potkrijepljeno relevantnim znanstvenim istraživanjima.
– Također, ostvareni prihod pomaže im ne samo u osobnim troškovima koje imaju tijekom izdržavanja kazne, već i za podmirenje troškova uzdržavanja malodobne djece i slično – ističe Vinković, a takav rad pomaže i rentabilnosti i financijskoj održivosti kaznionica.
Poslovi koje zatvorenici u Hrvatskoj najčešće obavljaju izvan kaznionice su poslovi u pilani, građevinarstvu, uređenju okoliša, utovara i istovaru te poljoprivredi. Jednako tako, napominje Vinković, tijekom izdržavanja kazne zatvorenici mogu završiti i programe obrazovanja, prekvalifikacije i dokvalifikacije, kako bi im šanse za zapošljavanje bile što veće.
– U Hrvatskoj je bilo više slučajeva u kojima su zatvorenici tijekom izdržavanja kazne studirali ili završili fakultete – kaže Vinković.
Razumljivo, takav rad nije podesan za sve zatvorenike iz sigurnosnih razloga i sl., no oni koji mogu biti korišteni na taj način u radno-pravnom smislu ima svojstvo radnika s pripadajućim pravima kao što su plaća i nagrade za rad, pravo na godišnji odmor, naknada za bolovanje i drugo, s tim da je pravo raspolaganja zaradom ograničeno na osobne troškove i troškove uzdržavanja koji terete zatvorenika na izdržavanju kazne, dok ostala sredstva sjedaju na poseban račun i trebaju mu pomoći u novom početku nakon izdržane kazne.
Koliko bi takav rad imao učinka na ukupnu sliku tržišta rada, Vinkoviću je teško ocijeniti jer mu nije poznata dobna i obrazovna struktura zatvorenika. Ipak, sudeći prema radu koji obavljaju unutar kaznionica pretpostavlja kako bi bilo moguće neke deficite tržišta rada ublažiti.
Na kraju, Vinković upozorava kako je u prošlosti bilo slučajeva zlouporabe rada zatvorenika jer su ih upravitelji zatvora i odgovorne osobe 'posuđivali' poznanicima za obavljanje rada bez naknade i odgovarajućih dozvola, pa i to treba imati u vidu kada je riječ o korištenju zatvorskog rada. Tomu se može dodati i da pravosudni policajci ponekad imaju problema s kontrolom zatvorenika prilikom prijevoza izvan kaznionice, kao što je zorno ilustrirao nedavni slučaj bijega 22-godišnjaka policajcima u Zagrebu, što nije bio prvi takav slučaj. Drugim riječima, rizici postoje, no to se može riješiti adekvatnim mjerama sigurnosti i odabirom zatvorenika koji smiju na rad izvan kaznionice.
Obostrane koristi postoje, kako za ekonomiju, tako i za zatvorenike, stoga bi o raširenijoj praksi korištenja zatvorskog rada u situacijama nedostatka radne snage vjerojatno vrijedilo razmisliti.