Piše: Andrija Rudić
- Iako nisu svi u području kulture jednako pogođeni, ipak je većina pod vrlo negativnim utjecajem ove pandemijske krize i epidemioloških mjera. Velik broj ljudi razmišlja o promjeni onoga čime se bave - upozorio je Goran Tomka, docent Fakulteta za medije i kulturu Sveučilišta u Novom Sadu u panel raspravi pod nazivom 'Oporavak kulturne i kreativne industrije u Jadransko-jonskoj regiji nakon covida', održanoj online u sklopu 5. EUSAIR foruma u Beogradu krajem siječnja.
Kreativne i kulturne industrije 2019. godine činile su 4,4 posto europskog BDP-a s godišnjim prometom od 643 milijarde eura i ukupnom dodanom vrijednošću od 253 milijarde eura. Zauzimale su četvrto mjesto po broju zaposlenih u sektoru, nakon građevinarstva, turizma, prijevoza i logostike i bile su tri puta veće od automobilske industrije i osam puta veće od telekomunikacija. Istraživanje koje je za hrvatski Klaster kreativnih industrija proveo Ekonomski institut Zagreb, pokazalo je da je u Hrvatskoj 2019. bilo 124 tisuće zaposlenih u kulturnom i kreativnom sektoru, da je stvarala 3,5 posto hrvatskog BDP-a te uprihodila 15 milijardi kuna.
Dugotrajna kriza mogla bi uništiti velik dio kulturne scene
Kulturna tržišta svih devet zemalja Jadransko-jonske regije, posebno onih koji nemaju veći problem jezičnih barijera, relativno su mala i suradnja na ovom prostoru nameće se kao kvalitetno rješenje jačanja kulturne scene i njene ponude. Na ovom području živi preko 70 milijuna stanovnika, tu su nastale neke od ključnih civilizacija ovog dijela svijeta. Izuzetno bogata povijest i bogatstvo kulturnih i religijskih različitosti ostavština su povijesti, kulture i ljepota na koju nitko ne ostaje ravnodušan.
Opasnost ovakve krize jest u njenom trajanju. Od uvođenja prvih mjera zabrane okupljanja prošlo je 10 mjeseci, a još se ne pojavljuje ozbiljno rješenje koje bi nas vratilo u 'staro normalno' kada su u pitanju posjete kulturnim događanjima. Cijepljenje, koje je u prosincu izgledalo kao spasonosna mjera, pokazalo se kao nepouzdano rješenje. Brzina, a zapravo sporost procjepljivanja, profitom vođeni 'rat za cjepivo', skepsa oko cjepiva, ali i relativno brza i brojna pojava novih sojeva više su podloga za maštovit i dobar scenarij za film katastrofe nego za siguran povratak u 'normalno'.
- Umjesto festivala, potrebna nam je revitalizacija u nekom novom obliku. Kroz EU transnacionalni program ADRION potrebno je pronaći sasvim nove programe potpore umjetnosti i kulturi, jer će se solidarnost, koju smo jedno vrijeme vidjeli na djelu, vrlo brzo ispuhati - kazao je Purg u svom izlaganju.
Politika i kultura - zapaljiva smjesa?
I zaista. Unatoč velikoj želji i za putovanjem i za sudjelovanjem, strah se uvukao i u kulturnu publiku. Kina su prošle godine izgubila 85 posto prihoda, a ono što dodatno plaši jest otuđenje i gubitak njihova društvenog statusa.
Sehad Čekić, direktor Filmskog centra Crne Gore, upozorava da 'streaming servisi jedno vrijeme mogu zamijeniti odlazak u kino, ali kultura odlaska u kino dvorane ugrožena je jer će ljudi izgubiti osjećaj pripadnosti kinu'. Smatra da je filmska produkcija generator niza radnih mjesta i zato u tu industriju treba ulagati više.
- Kada kod nas politika krene ulagati u kulturu dogodit će se ogromna ulaganja u spomenike i ostale simbole, a ne u stvarnu, živu kulturu, i zato mi se čini da je bolje da im budemo ispod radara - smatra Kreševljaković.
Za profesora Purga sa Sveučilišta u Novoj Gorici, situacija lockdowna i smanjenih sloboda posvuda se iskorištava za loše ciljeve. U Sloveniji je, tvrdi, došlo do bujanja 'netransparentne dodjele sredstava, afera i promjena na čelu mnogih kulturnih institucija i demontaže kulturne scene'. Purg govori i o 'urbicidu u Ljubljani', koji je, po njegovu mišljenju, na djelu. Najprije je Ministarstvo kulture odlučilo iseliti vrlo živ dio kulturnog centra Metelkova u kojem su sjedište imali mnogi kulturni kolektivi. Prošli tjedan se dogodilo nasilno iseljavanje 'Avtonomne Tovarne Rog', posljednjeg 'autonomnog mjesta' u središtu Ljubljane, u kojem je još živjelo mnogo umjetnika i aktivista.
- Cilj je poskupiti prostor centra grada, a nakon toga iseliti domaće autohtono stanovništvo i samonikle kulturne prakse koje se zamjenjuje 'konfekcioniranom kulturom'. Primjeri Berlina i Barcelone pokazuju da se radi o pogrešnom putu, jer centar gubi izvorni duh i 'štih' i prestaje privlačiti kulturne posjetitelje, a preostaje samo štetni, eksploatacijski model turizma - tvrdi Purg.
Bez proračunske potpore, ali i bez publike - ništa
Ministarstvo kulture RH prošlogodišnje je Dubrovačke ljetne igre financiralo u predviđenom iznosu, unatoč poremećaju koji je donijela pandemija.
- Oni koji su se povukli bili su sponzori i donatori, a s proračunskim sredstvima došli smo na 55 posto planiranog proračuna - kazala je intendantica Dora Ruždjak Podolski.
Događanja na festivalu i prisustvo publike bili su prilagođeni epidemiološkim mjerama, što je uzrokovalo značajno manju posjećenost. Ipak, za Ruždjak Podolski je velik problem hiperprodukcija digitalnih sadržaja na digitalnim platformama koji ne smije postati jedini način komuniciranja kulture, jer će to uzrokovati gubitak velikog dijela izvedbenih umjetnosti.
Projekt Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020 doživio je strašan udarac kada je cijela Europa u ožujku ušla u dvomjesečnu karantenu, gotovo odmah nakon otvaranja programa.
- Umjesto da smo odustali od svega, samo smo se okrenuli drugačijim događanjima, lokalnim umjetnicima, događanjima na otvorenom i morali smo se prilagoditi - kaže Marija Katalinić, voditeljica sudioničkih programa Rijeka 2020.
Šok koji je Rijeka kao EPK doživjela najprije zatvaranjem, višemjesečnim onemogućavanjem putovanja, a kasnije i psihozom straha, odrazio se na promidžbeni i ekonomski efekt koji bi EPK imao za Rijeku. A taj efekt ilustrirao je Peter Purg, koji je surađivao na projektu GO! 2025 u kojem su za Europsku prijestolnicu kulture (EPK) zajedno kandidirala dva susjedna grada Nova Gorica u Sloveniji i Gorizia u Italiji.
- Dokazano je da EPK na svaki uloženi euro donosi 4 eura prihoda, što pokazuje da je kultura vrlo bitan dio gospodarskog, turističkog dijela gospodarstva - kazao je Purg.
No, to je moguće samo u slučaju otvorenih granica i slobodnog putovanja.
„Umjetnost nije u birokraciji“
Kultura zaziva pomoć EU programa, ali ljudi sa scene žale se da su kompliciranim i dugotrajnim procedurama dovedeni u situaciju da se, umjesto kreativnim poslom, više bave opsežnim administriranjem.
- Umjetnost nije u birokraciji - kaže Kreševljaković, a zazvučala je i Tomkina rečenica da nam treba 'deindustrijalizacija kulture'.
Prije dvije godine Europska je komisija kroz i-Portunus program radikalno smanjila administraciju projekata koji su iz njega financirani, ali na kraju su zaključili 'da ne znaju kako bi izmjerili utjecaj tih projekata'.
- Ako ne možete izmjeriti nešto za što su svi rekli da je bilo odlično, onda tu postoji problem - zaključuje Tomka.
Očito je da je u sustav potrebno uvoditi radikalno drugačije, ljudskije, emotivnije načine mjerenja rezultata.
Osim panelista, zanimljive komentare ostavljali su neki od četiristotinjak virtualno prisutnih na panelu. EUSAIR inicijative u razvoju održivog turizma uključuju kulturu i kulturno naslijeđe kao osnovu za redefiniranje turističkih prioriteta i privlačenje posjetitelja.
- Kulturne rute izvrstan su primjer gdje su kultura i kreativnost protkani odgovornim turizmom - komentirala je Vlasta Klarić, tematski ekspert održivog turizma Jadransko-jonske strategije.
- Obrazovanje će morati igrati važnu ulogu, educirati i dovoditi učenike u muzeje, na koncerte... kad god je to moguće - opisuje jednu od temeljnih uloga obrazovnog sustava 'novog normalnog' Staša Mesec iz Ljubljane, voditeljica projekta EUSAIR Facility Point, a tješnju suradnju i postavljanje zajedničkih standarda priziva i Milena Krasić iz Podgorice, koordinatorica teme Plavi rast Jadransko-jonske strategije.
Umjesto zaključka
- Ne treba nam nikakav globalni reset, kakav se predlaže u Davosu, jer nismo računala, a ne treba nam niti povratak na staro, jer to je lažna sigurnost. A i to staro 'normalno' nije bilo dobro - kazao je Tomka u raspravi.
- Kulturi treba lokalizacija, odnosno povratak vlastitom teritoriju i korijenima. Umjetnost je prije ove krize postala globalizirana, gotovo 'odnarođena' i izgubila je dodir sa svojim društvenim i političkim okruženjem. Sve je postao spektakl koji kruži po svijetu, a to nije kultura, zaključuje docent Tomka.
Ova rasprava otvorila je zanimljiva pitanja odnosa kulture i države, pogubnog utjecaja pandemije na izvedbene umjetnosti i to prvenstveno kroz 'selidbu' kulture na digitalne medije. Za razliku od televizije nekada, koja je preuzela ulogu 'kulturnog medija za široke mase', online platforme kao nadomjesni medij, potpomognut i EU financiranjem nameću se kao glavni i jedini medij kulture. Je li to prihvatljivo? Zanimljivo će biti vidjeti hoće li i koliko tehnologije virtualne i proširene stvarnosti isprepletene s novim medijima, novim generacijama uspjeti zamijeniti 'pravu' stvarnost kakvu su iskusile generacije prije digitalne revolucije.