Osim štete koja se broji u pustim milijardama i golemih rupa u zemlji, potresi koji su pogodili Zagreb u ožujku godine čije se ime ne spominje, potom Petrinju u prosincu iste godine, otvorili su još jednu, posebno duboku rupu, ali ne u zemlji, nego u HDZ-u. Kako će se pokazati gotovo cijele dvije godine kasnije, potresi su razotkrili potpuni bankrot hrvatskoga političkog talenta, ako se o tome u kontekstu hrvatske politike uopće može govoriti, i elementarne kompetentnosti.
U trenutku pisanja ovog teksta premijer Andrej Plenković još nije uspio naći zamjenu za posrnulog (bivšeg) ministra graditeljstva Darka Horvata, a ni trajnog ravnatelja ili ravnateljicu Fonda za obnovu, što su možda i najznakovitiji primjeri 'plitke klupe' kojom raspolaže hrvatska politička elita. Nije naodmet dodati da u Vladi koja je promijenila više ministara no što zna brojiti, osim ako su euri i kune u pitanju, jedini stvarno sposoban ministar nije stranačka osoba. Riječ je, nije izazov pogoditi, o ministru financija Zdravku Mariću. Konačni dokaz nakon kojeg porota više nema što misliti je odbijanje Stjepana Čuraja kao zamjene za ministra graditeljstva od samih koalicijskih partnera, čak i nekih u vladajućoj stranci. Bio je očito toliko neprihvatljiv da su se i ljudi praktički ekskluzivno namijenjeni dizanju ruku za prijedloge većinske stranke srčano i uspješno odupirali njegovu imenovanju.
Nježno šaputanje neće pomoći
Ako najveća stranka u državi mora panično tjednima pretraživati imenike po svojim mobitelima i zagrabiti po samom dnu političke ponude, onda je jasno koliko je devastiran 'bazen' političkih, izgleda i nepolitičkih, talenata u ovoj državi. Ispada da više nitko iole kompetentan i barem donekle pošten ne želi imati ništa s politikom, a to je ozbiljan problem. Koliko god ljudi prezirali politiku i političare, državom netko mora upravljati i poželjno je da su to koliko-toliko sposobni ljudi. No takvih je očito ponestalo u 'Republici Peckham'. Zaista, tržište rada je potpuno presušilo.
Slučaj je htio da najveći problem trenutačno postoji baš u politički najosjetljivijim institucijama, od kojih se očekuje konačno pokretanje obnove triju hrvatskih županija pogođenih potresima, posebice nakon što je Plenković slavodobitno osigurao produljenje roka za korištenje europskih sredstava namijenjenih toj svrsi. Kako sada stvari stoje, trebat će mu još jedno, a to definitivno neće dobiti, koliko god nježno šaputao šefici Europske komisije Ursuli von der Leyen i slao SMS-ove svom intimusu, predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu. Moguće je, naravno, da mu vrijeme za kadroviranje oduzima fokus na rješavanje ukrajinske krize, gdje se mnogo očekuje upravo od njega, ali, neovisno o tome, bolno je očit tragičan manjak adekvatnih političkih kadrova u Hrvatskoj, s tim da i ponuda opozicije ne stoji mnogo bolje.
Više o potpunom bankrotu upotrebljivih političkih kadrova u Hrvatskoj pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju.