Već danas tvrtke u Međimurju proizvode dijelove za BMW, Mercedes, Renaultova teretna vozila… U tom je poslu veća plaća, a kada danas kvalificiranom radniku ponudite 1100 – 1200 eura na mjesec, on više nema motiv za odlazak na gradilišta u Njemačku, nego će se vratiti kući
Međimurska županija najproizvodniji je dio Hrvatske, s izvozno orijentiranom industrijom. Međimurske tvrtke svaku treću kunu prihoda ostvare od izvoza, pa je logično da je i Županija član Liderova Kluba izvoznika. I prvi čovjek županije Matija Posavec, odnedavno nezavisni župan, usmjeren je prema realnom sektoru.
Hvalite se da je Županija najveći investitor u Međimurju. Dakle, jača se infrastruktura. To je možda dobro za standard stanovnika, ali nije ohrabrujuće za gospodarstvo, nemate nekoga većeg privatnog investitora koji bi povukao…
– Pojedinačno je Županija najveći investitor. I ja bih volio da neki investitor dođe i uloži milijardu kuna, međutim, investicije idu svojim tijekom. Poduzetnici ulažu, i to vidimo po rezultatima. Prošle godine bio je u porastu i broj investitora i poduzetnika, kao i prihod kao rezultat ulaganja u dugotrajnu imovinu. A to se vidi i po otvaranju novih radnih mjesta i smanjenju nezaposlenosti. Doduše, dio ljudi otišao je u druge države, ali više od dvije trećine našlo je posao ovdje. Takav trend vidi se i po dinamici punjenja gospodarskih zona na području Čakovca, Preloga i Nedelišća, prema upitima za našu županijsku zonu na prostoru bivše vojarne i prema želji startupova da budu dio našega tehnološko-inovacijskog centra. Dakle, možemo biti zadovoljni, ali težimo tome da transformacija gospodarstva bude usmjerena prije svega na automobilsku industriju. Smatram da tu imamo mnogo potencijala u kvaliteti radne snage, u prostoru, zemljopisnoj poziciji i u produktivnosti i vrijednosti. To bi bilo dobro i za cijelo hrvatsko gospodarstvo jer automobilska industrija nije samo jedna investicija, već je na nju naslonjeno i niz drugih poduzeća. Već danas tvrtke u Međimurju proizvode dijelove za BMW, Mercedes, Renaultova teretna vozila… Nedavno sam bio na otvaranju pogona tvrtke koja je sto posto izvozno orijentirana na njemačko automobilsko tržište. U tom je poslu veća plaća, a kada danas kvalificiranom radniku ponudite 1100 – 1200 eura na mjesec, on više nema motiv za odlazak na gradilišta u Njemačku, nego će se vratiti kući. To je i dobra demografska mjera.
Ali kako ćete Međimurce zadržati da ne odu u Austriju koja 1. srpnja ukida radne dozvole za hrvatske građane?
– Nama je to strašan izazov jer smo na 36 kilometara od austrijske granice. Od Čakovca do Graza stiže se brzo kao i do Zagreba.
A kad uđemo u Schengen, sve će biti još dramatičnije, Graz će tada biti 'još bliže'...
– Da, a ondje se dobiva višestruko veća plaća. I zato, ako postoji bilo kakva mogućnost za otvaranje Hrvatske za automobilsku industriju, to se mora iskoristiti odmah. Prema svim kontaktima, ta mogućnost postoji.
Svaka županija sanja o automobilskoj industriji, u tom snubljenju konkurentica vam je i susjedna, Varaždinska županija, kamo je već 'došao' Hyundai. I Volkswagen je već 'otvorio' pogon u Hrvatskoj… Dosta je tu i računa bez krčmara.
– Mi imamo drugačije promišljanje. Ne želimo otvarati centar neurokirurgije kad nemamo neurokirurga. Kad su kod nas bili predstavnici tvrtke koja proizvodi autodijelove, bili su skeptični hoće li ovdje imati radnu snagu. Rekao sam im da imamo te ljude i da ih u suradnji s obrazovnim sustavom možemo školovati. Ideja nam je da se razvijamo u tom smjeru. Oni su došli, investirali, u međuvremenu kupili već treću parcelu i razmišljaju o trećoj tvornici. Tako jednoj Calzedoniji nije bio problem doći nakon propasti MTČ-a, kad je ovdje bilo mnogo kvalificiranih tekstilaca. Danas gradimo razvojno-edukacijski centar za metalsku industriju Metalska jezgra Čakovec, ulažemo u obrazovanje za strojarstvo, stipendiramo deficitarna zanimanja i stvaramo centar kompetentnosti strojarstva. To su dovoljni argumenti koji pokazuju kako želimo da ta industrija ima produktivnu radnu snagu. Uostalom, njemački HAIX preselio je svoju proizvodnju iz Njemačke u Međimurje, prije svega zbog produktivnosti radne snage, jer obućar u Međimurju proizvede više čizama nego obućar u Njemačkoj.