Međunarodna osnovna škola 'Vedri obzori' iz Zagreba dobila je ove godine veliko svjetsko priznanje pozicioniravši se među pet najboljih humanističkih škola na svijetu i pobijedivši čak pet tisuća konkurenata iz 56 zemalja. Plasirati se u sam vrh grandiozan je uspjeh, i to ne samo zato što se hrvatskom školstvu neprekidno pronalaze zamjerke, a reforme se provode puževim korakom, nego i stoga što je ustanova koja je zadivila Svjetski registar privatnih škola poduzetnički pothvat jedne uporne žene koja je, počevši vrlo skromno, ustrajala i bez ikakve pomoći neumorno radila na ostvarivanju svoje ideje. Iza Vedrih obzora stoji Milena Prodanić Tišma, ravnateljica od koje mnogi prosvjetari, ali i poduzetnici mogu puno toga naučiti. Iako još uvijek traju ljetni praznici, Prodanić Tišma rado je odvojila svoje vrijeme da popričamo o tajni uspjeha njezine škole i da nam dočara kako bi trebalo izgleda suvremeno obrazovanje. Donosimo isječak iz razgovora koji možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.
Kako je sve krenulo?
- Majka mi je bila učiteljica i oduvijek sam vezana za odgoj i obrazovanje. Karijeru sam započela kao odgojiteljica u dječjem vrtiću, a 2006. osnovala sam privatni dječji vrtić Obzori (Horizons) s cjelodnevnim programom na engleskom jeziku. Kroz sljedećih šest godina otvorila sam dvije podružnice, no nedugo nakon što sam pokrenula osnovnu školu, jednu podružnicu sam zatvorila, a jednu prepustila kolegici. Sada vodim dječji vrtić na Kraljevečkom ogranku i osnovnu školu Vedri obzori.
Zašto ste odlučili osnovati vlastitu školu?
- Vidjela sam da postoji velika potreba za osnovnoškolskim programom koji bi bio prirodan nastavak onoga što smo nudili u vrtiću, a to je obrazovanje na engleskom jeziku temeljeno na angažiranosti učenika i razvijanju vještina kroz iskustvo. Dosta sam istraživala i na kraju odlučila da ćemo raditi po britanskom nacionalnom programu obogaćenom međunarodnim programom (eng. International Primary Curriculum). No, nije bilo lako probijati led. Godinama mi Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije moglo verificirati program, sve dok se nije promijenila jedna rečenica u zakonu kojom se dozvoljava korištenje međunarodnog programa uz odobrenje međunarodnog tijela. Tada sam zatražila odobrenje od Vijeća međunarodnih britanskih škola (eng. Council of International British Schools) koje je garantiralo da je taj program odobren u Velikoj Britaniji i dobila zeleno svjetlo od Ministarstva. Osnovnu školu osnovala sam 2013. godine, a ove godine smo imali prvu generaciju osmaša među kojima su bili i učenici koji su s nama od druge godine života. Jako smo sretni i ponosni jer su svi izvrsno prošli na prijemnim ispitima za srednju školu.
Program škole predviđa da djeca uče iz iskustva. Možete nam dati neki primjer?
Primjerice, ove godine dio programa u četvrtom razredu je bio da učenici 'oforme' svoja poduzeća, daju im ime, smisle novi proizvod ili uslugu koji još ne postoje na tržištu, a dužni su napraviti i poslovni plan. Tada dolaze k meni i traže od škole kreditiranje, što znači da su prije toga morali razraditi kakve će troškove imati za materijale kako bi izradili proizvod, koliko bi cijena tog proizvoda trebala biti kako bi mogli vratiti kredit i ostvariti profit. Od profita u dogovoru s učiteljicom mogu kupiti što god žele za učionicu. Potom moraju napraviti reklamu i plasirati svoje proizvode u prodaju. U tom tjednu im organiziramo male štandove u školi. Takvim projektnim radom na zanimljiv način stječu vještine, a nisu ni svjesni da uče. Dobro je i što su svi učenici uključeni, imaju se priliku istaknuti i jako se dobro i uspješno osjećaju. Puno bolje nego da samo dobiju neku ocjenu. I mene iznenade koliko sve to dobro izvedu.