Ekonomija doživljaja ili iskustvena ekonomija kako je neki nazivaju zasniva se isključivo na doživljaju ili iskustvu pojedinca. Današnje društvo kao cjelina više nije, zadovoljno pukim proizvodom robom ili uslugom kao krajnjom mjerom zadovoljstva. Takvo stanje proizlazi iz vremena u kojem živimo, razvoju tehnologije, ali i promjenama u očekivanjima, motivima i percepciji samog zadovoljstva.
Odličan primjer razvoja ekonomije prema današnjoj iskustvenoj ekonomiji dali su američki autori ali i poduzetnici B.Joseph Pine i James H. Gilmore koji su pomoću jedne torte objasnili četiri faze razvoja ekonomije.
„U agrarnoj ekonomiji majke su radile tortu miješajući poljoprivredne proizvode poput mlijeka, jaja i brašna. Razvojem industrijske ekonomije majke su počele kupovati i koristiti mješavinu sastojaka za tortu koju su platite dolar do dva. Kada počinje era ekonomije usluga, roditelji su naručili gotovu tortu iz slastičarnice i platili je 10 do 15 dolara. Danas se više ne prave torte, ne slave se 'kućni' rođendani, roditelji plate 100 dolara za zabavu koja je organizirana od strane neke tvrtke koja će djeci pružiti nezaboravan doživljaj, a torta će biti ubačena u cijelu priču potpuno besplatno – i stigli smo do naše ekonomije doživljaj.
Doživljaj je emocija a emocionalna vrijednost predstavlja ekonomsku vrijednost. Danas svi igraju na emocije. Bilo da se radi o turizmu, marketingu ili prodaji, davateljima tih usluga više nije cilj samo prodati već stvoriti posebno, po mogućnosti osobno i emotivno iskustvo, koje će još dugo ostati s njima i pružati im osjećaj ugode. Ekonomija doživljaja najčešće se veže uz turizam, kulturu i kreativne industrije.
Jedan od problema hrvatskog B2C gospodarstva je upravo nedostatak bilo kakvog doživljaja. Ipak, ima svijetlih primjera, poput istarskog projekta Istra Inspirit, koji obogaćuje kulturno-turističku ponudu poluotoka oživljavanjem povijesnih događaja u maniri kazališnog storytellinga kroz oživljavanje povijesti na autentičnim lokacijama, kroz uprizorene istarske legende i mitove.