Kombinacija pandemije i potresa u Zagrebu širom je otvorila vrata radu na crno u građevinarstvu, a ta je pojava uzela maha i u prodaji poljoprivrednih proizvoda. Preprodavači su zelene tržnice samo zamijenili web-trgovinama. Frizeri i kozmetičari niječu da na crno rade po kućama, ali svježe ošišane i savršeno frizirane dame izazivaju sumnju
Je li pandemija pogodovala razvoju poslovanja na crno? Ruku na srce, na našem balkanskom prostoru svako je vrijeme ujedno i vrijeme za lov u mutnom. Pandemija je tu priliku tek povećala za poslove odrađene na crno, uglavnom u djelatnostima u kojima nema izravnoga kontakta među ljudima, ali i ne samo u takvima.
Kažu da će se rijetko koja kozmetičarka usuditi otići nekoj gospođi u stan ne bi li je uljepšala. Zato nema bojazni da će neka platiti depilaciju, a da za to neće dobiti račun. To nije lako provjeriti, ali ako ovih dana na ulici vidite svježe ošišanu damu sa savršenom frizurom, opravdano ćete posumnjati da se potajice sastala s frizerkom i još opravdanije da joj za frizersku uslugu nije uspostavljen račun. Ipak, crno je tržište prisutnije u graditeljstvu, prije svega nakon potresa u Zagrebu, ali i u prodaji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda te gotove hrane, izazvane mjerama zabrane rada tržnica i restorana.
U građevini s radom na crno prednjače majstori samostalci, ali i oni koji s majstorstvom baš i nemaju neke veze, ali zato bez problema znaju rušiti dimnjake. Uzmu malj u ruke i ruše, a zato, budimo iskreni, ne treba posebna vještina, već sirova snaga.
Admir Suljić, vlasnik građevinske tvrtke Ases usluge, veli kako zna čovjeka koji je u šest dana zaradio fantastičnih 30 tisuća kuna na poslovima otklanjanja oštećenih dijelova zgrada u Zagrebu i na to, naravno, nije platio porez, niti je izdao račune. Doduše, imao je samo malj, riskirao je i život, ali to je tako lijepa svota da se zamislimo i mi koji smo nekad kao studenti šljakali na gradilištima bismo li se angažirali i 'ubijali' u tih šest dana da zaradimo taj novac. Međutim, Suljić kaže, i tu je zaista u pravu, da predstavnici stanara, kao i sami stanari, ne razmišljaju o tome da na taj način neće moći refundirati troškove u slučaju da grad ili država požele pomoći ljudima u nevolji, čak ni iz pričuve, jer nemaju račune.
Mada, čujemo od jednoga građevinca koji nije želio da mu se spominje ime, i pri izdavanju računa treba paziti. Priča nam kako su za ovu priliku u Zagrebu neki ljudi reaktivirali svoju građevinsku tvrtku ugašenu prije deset godina u vrijeme financijske krize u svijetu, ali nije ponovno registrirana, nego radi na crno. Poduzetnik tvrdi da iz te 'uskrsle' tvrtke za svoje obavljene građevinske radove sirotim ljudima čak uvaljuju račune sa starim memorandumom iz vremena prije nego što će biti razapeta između raznih dugova dobavljačima, a ljudi k'o ljudi, ionako rijetko tko provjerava postoji li ta tvrtka uopće, a pogotovo u ovoj situaciji kada imaju osjećaj da im se zbog porušenih domova srušio cijeli svijet.
Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.