Živimo u digitalno doba, koje zahtijeva stalnu prilagodbu brzim, složenim i nepredvidivim promjenama oko nas. Međutim, hrvatski zakonodavni sustav danas ne prati tempo promjena i prema nekim stručnjacima zaostaje desetak godina za potrebama građana i poduzetnika, čime koči brži razvoj društva i gospodarstva. I novi bi propisi morali biti spremni za digitalnu upotrebu, zbog manjeg opterećenja za javne službenike i učinkovitije digitalne usluge za građane i poduzetnike.
Takvi bi novi propisi znatno pridonijeli smanjivanju administrativnih opterećenja i uklanjanju nepotrebne birokratizacije hrvatske javne uprave, a time i manjim troškovima i rizicima za građane i poduzetnike. Nažalost, pri stvaranju novih propisa danas u Hrvatskoj ne postoji sustavni pristup koji bi osigurao kompatibilnost s digitalnom stvarnošću i budućnošću te njihovu digitalizaciju i/li automatizaciju.
Fokusiranje na provedbu u praksi
Suvremeno zakonodavstvo digitalnog doba oslanja se na proces formuliranja digitalno spremnih propisa i politika, uzimajući u obzir sve digitalne aspekte od početka ciklusa izrade prijedloga propisa, a kako bi se osigurala njihova spremnost za digitalno doba, otpornost na budućnost i interoperabilnost. Ministarstva i druga tijela s odgovarajućim ovlastima pri izradi nacrta propisa trebaju se fokusirati na njegovu lakšu implementaciju, jer će time olakšati sukladnost s propisom, ali i osigurati kompatibilnost propisa za njegovu digitalizaciju. Da bi novi propisi bili digitalno spremni i učinkoviti u praksi, postoji potreba za većim fokusom na njihovu primjenu u svakodnevnom životu, odnosno na njihovu digitalnu provedbu u praksi. Tijekom procesa osmišljavanja novog propisa, od prijedloga do izglasavanja zakona u Saboru, postoji potreba za povećanjem svijesti o tome može li se novim propisom upravljati digitalno i koji je učinak tog propisa na digitalizirane sustave pružanja usluga građanima i gospodarstvu, poput sustava e-Građani.
Propisi su digitalno spremni kada se mogu provoditi u cijelosti ili djelomično digitalno i ako podržavaju korištenje novih tehnologija. Stoga bi Hrvatska što prije trebala uvesti obveznu procjenu digitalne spremnosti za sve nove propise u sklopu već postojeće obveze procjene učinaka propisa – fiskalne, financijske, socijalne, ekološke – i procjene utjecaja novih propisa na poslovanje, malih, srednjih i mikropoduzetnika. Takva procjena digitalne spremnosti propisa treba postati sastavni dio procesa izrade propisa prije njegova slanja u Sabor, čime bi se osigurala kompatibilnost s postojećim digitaliziranim sustavima i uvođenje digitalizacije u hrvatski regulatorni sustav.
U Danskoj je obvezno procijeniti je li novi zakonski prijedlog digitalno spreman. Svako tijelo državne uprave s pravom predlaganja propisa obvezno je analizirati nacrt propisa procjenjujući koliko zakonski prijedlog slijedi sedam načela digitalizacije zakonodavstva. Od tih se načela može odstupiti isključivo tek kada se pojave posebni razlozi, kao što su interesi djeteta ili manjina.
Sedam načela
Prvo je načelo danske javne uprave pri izradi digitalno spremnih propisa osigurati jednostavnost i razumljivost novog propisa kako bi ga građani i poduzetnici mogli shvatiti i njega se pridržavati. Drugo načelo osigurava digitalnu komunikaciju javne uprave s građanima i gospodarstvom. Treće načelo podržava potpunu ili djelomičnu digitalnu administraciju propisa. Četvrto načelo onemogućava nepotrebno dupliciranje propisa te propituje je li umjesto uvođenja novog propisa moguće izvući podatke koje nalaže novi propis iz postojećih javnih registara. Sljedeće načelo provjerava je li osigurana zakonski propisana razina raspolaganja podacima koji će se stvarati temeljem novog propisa, sukladno postojećim propisima poput Zakona o zaštiti osobni podataka. Šesto načelo nalaže uzeti u obzir kompatibilnost za korištenje postojeće javne infrastrukture i digitalnih standarda, poput NIAS-a u Hrvatskoj. Zadnje načelo pri izradi digitalno spremnih propisa potiče formulaciju novog propisa koja bi omogućila učinkovitu primjenu informatičke tehnologije u svrhu kontrole. Na primjer, osiguravajući da podaci koji nastaju temeljem novog propisa mogu biti pohranjeni i tako korišteni putem relevantnih javnih registara.
Hrvatska vlada je u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti istaknula važnost daljnjeg uklanjanja administrativnih opterećenja i modernizacije zakonodavstva. Time je važnost uvođenja obvezne procjene digitalne spremnosti novih propisa od koristi svima dionicima zakonodavstva – od građana i poduzetnika do službenika odgovornih za njihovu provedbu.