Koronakriza dodatno je zakomplicirala rizike u poslovanju - nikad u posljednjih trideset godina nisu bili toliko intenzivni i nisu imali toliko složene izvore kao danas. Univerzalnog lijeka nema, no sposobnost kreiranja i ostvarivanja novih ideja i poslovnih modela nameće se kao najbolja zaštita
Gotovo je nezamislivo da trgovinski rat između Amerike i Kine koji je kulminirao uvođenjem sankcija za kineski Huawei može i izravno i neizravno utjecati na naše tvrtke i našu ekonomiju. Hrvatska je predaleko i od Washingtona i od Pekinga, a uz to naša je država, posebno ekonomija, mala i geostrateški beznačajna da bi bila u žrvnju tog sukoba. Ne bi se s tim složio Boris Popović, osnivač i suvlasnik Alarm automatike, tvrtke koja je u trideset godina postojanja postala regionalni lider u industriji tehničke zaštite. Za tu se tvrtku taj geostrateški političko-ekonomski rizik pokazao jednim od najizraženijih poslovnih rizika, uz pandemiju, naravno.
Nema čipa, nema kamere
Problem između Amerike i Huaweija izazvao je Donald Trump, američki predsjednik sad već na odlasku, kad je američkim kompanijama zabranio da surađuju s Huaweijem, i to pod sumnjom da se taj kineski gigant koristi svojom tehnologijom u obavještajne svrhe protiv njegove zemlje koja želi zadržati svoj status nedodirljive globalne sile. Trump je tako odlučio da s Kinezima ne smiju surađivati ni Google ni Facebook, pa tako najnoviji modeli pametnih telefona iz kineske kompanije više ne upotrebljavaju te aplikacije.
Uz to je zabranio znatno manjim američkim kompanijama koje, primjerice, proizvode dijelove za izradu čipova da surađuju s Huaweijem, jednom od najvećih svjetskih kompanija specijaliziranima za proizvodnju telekomunikacijske opreme i potrošačke elektronike. Doveo ih je tako pred bankrot, ali postigao je cilj: Huawei, koji je ujedno najveći svjetski proizvođač čipova, ostao je bez resursa i mogućnosti proizvodnje čipova. Nisu to samo čipovi koji se ugrađuju u kamere Huaweijevih mobilnih uređaja, upotrebljavaju ih i druge tvrtke za svoje kamere, pa tako i Alarm automatika u svojim sustavima tehničke zaštite.
– Riječ je o pametnim čipovima za IP kamere koje se zasnivaju na umjetnoj inteligenciji, a koje smo godinama upotrebljavali u proizvodnji svojih kamera koje su integrirani dio sustava za tehničku zaštitu. Huaweijevi su čipovi bili najkvalitetniji i danas ih Kinezi jednostavno ne mogu proizvoditi zbog američkog embarga. Nema načina da se taj problem riješi jer nijedan drugi svjetski proizvođač zasad nema tako kvalitetan proizvod – ističe Popović i dodaje da nitko ne bi pomislio da se jedna riječka kompanija našla u problemu zbog geostrateških igrica, no situacija je danas takva da u poslovanju treba biti spreman i na takve rizike.
U proizvodnju čipova pokušavaju se tako ubaciti neki proizvođači s Tajvana, ali to nije to. Kako će se taj problem riješiti, još je neizvjesno.
Ivan Topčić, vlasnik Tim Kabela, predugo je u biznisu i previše se svega nagledao da ne bi bio svjestan što su glavni rizici u poslovanju. Ali kad poslujete u Hrvatskoj, kaže, jedan od legitimnih izvora rizika poslovanja trebao bi biti i taj da će se neki partner ili dobavljač kad-tad odati korupciji ili kriminalu pa više nećete moći naplatiti svoj isporučeni proizvod.
– Ili ćete ga naplatiti teže – iskren je Topčić, dodajući da se iz njegove perspektive izvori rizika mijenjaju ciklički kako dolaze i prolaze krize, vlade i kako se mijenjaju tehnologije. Danas, kad je pandemija u pitanju, najviše ga plaši onaj psihološki rizik, a to je, navodi, strah.
– Strah da dolazi kriza, da trebamo čuvati gotovinu, strah da ne ulažemo, strah da ne tražimo nove prilike, strah da ne razvijamo nove proizvode. Strah nas paralizira i bit će teško u takvu poslovnom okružju izići iz spirale krize – smatra Topčić.
I ima pravo. Potpuno neočekivan i nepredvidljiv rizik poslovanja bila je i pandemija COVID-19, a posljedice ne samo bolesti nego i njezina utjecaja na ekonomiju vidjet ćemo tek u nekoliko sljedećih godina. Gotovo da nema sektora na koji nije utjecala, pa je tako ostavila trag i u poslovanju E.ON-a, opskrbljivača električnom energijom i plinom. Problem se, kaže direktor kompanije Zoran Miliša, stvorio sa zatvaranjem, kad je preko noći veliki broj njihovih poslovnih korisnika jednostavno prestao raditi. Kompanija je za to razdoblje već bila nabavila struju, a budući da se još ne može skladištiti i upotrebljavati prema potrebi, prodali su je na tržištu po znatno nižoj cijeni i izgubili velik dio prihoda.
– Ni to nije jedini problem. Dolazi još nesigurnije vrijeme, kriza koja će se tek zakotrljati, a mi u svom već sad načetom poslovanju moramo uzeti u obzir i neke nove rizike kao što su vjerojatno povećanje broja neplatiša, što obično dolazi s krizom, gubitkom radnih mjesta. Računamo i na pad potrošnje, što će utjecati na dio naših klijenata koji će zbog toga smanjiti potrošnju i ovisnost o energentima ili zatvoriti pogone, a posljedično će to utjecati i na nas – svjestan je Miliša.
Rizici u poslovanju u posljednjih trideset godina, tvrde pojedini ekonomisti, nisu bili toliko intenzivni i nisu imali toliko složene izvore kao danas. Koronakriza samo ih je dodatno zakomplicirala otvorivši Pandorinu kutiju. Kakvi sve rizici prijete vašem poslovanju, pročitajte u najnovijem broju Lidera, kako u tiskanom, tako i u digitalnom izdanju.