Zbog europskih energetskih turbulencija i opskrba plinom u Hrvatskoj izgubila je svaku orijentaciju. Gradska plinara Zagreb – Opskrba osnovana je kao tržišno poduzeće, a ponašala se potpuno netržišno. Donosila je odluke očekujući čuda, zbog čega se dovela u poslovno katastrofalnu situaciju.
I ostali koji su trebali tržišno reagirati nisu činili ništa iako je kriza bila najavljena i ni za koga nije bila neočekivana. To su prije svega vlasnici, koji su zakazali u vlasničkoj kontroli s pomoću Skupštine toga društva, i nadzornici, koji nisu profesionalno obavili svoje obveze – nisu nadzirali Upravu i njezine odluke ili i sami nisu znali ništa o tom poslu. Nitko se nije aktivno bavio rizicima i svi su zaboravili da je sve što je na tržištu podložno rizicima. U Holdingu nisu shvatili da tržišne djelatnosti nose posve drukčije rizike od komunalnih.
Ni drugi koji su trebali nisu reagirali, prije svega HERA, državni energetski regulator koji kao profesionalna institucija nije ni na što takvo upozorio, a kamoli organizirao testove na stres zbog raznih prijetnji kojima svjedočimo u bankovnom sektoru. Provode ih, primjerice, Europska središnja banka i naš HNB.
Ni državni energetski mehanizam, odnosno Ministarstvo energetike i razne inspekcije, nije se iskazao u ovoj situaciji. Svi oni kojima su bila puna usta plina, tržišta i neovisnosti regulacije nisu učinili ništa. Od neovisnosti ostvarili su jedino neovisno određivanje visokih plaća, mnogo viših od onih u industriji ili državnoj upravi.
Što sada? Plina mora biti! Zbog svakodnevnih je gubitaka stečaj zagrebačke Opskrbe, ali i svih drugih opskrbljivača, sve izgledniji, posebno ako su gubici veći od supstancije samih poduzeća. Ni to nije sve: lanac gubitaka velikim se računima prenosi na brojne korisnike plina, što bi se moglo zakomplicirati i donijeti nesagledive posljedice.
Vrijeme u ovoj situaciji neće riješiti ništa, nego samo donosi sve veće probleme. Opskrbe su i do sada radile s minimalnom zaradom, zato nemaju ni novca ni prostora za smanjenje cijena. Regulator i zakoni nisu im dopustili stvaranje fondova za pokrivanje rizika. Jednostavno, u ukupnoj europskoj situaciji i sami opskrbljivači dobivaju goleme račune. Da neka bolnica dobije račun od drugog opskrbljivača, bio bi gotovo jednak onomu zagrebačke Opskrbe. Pomoglo bi jedino to da je plin bio kupljen prije i pohranjen u podzemno skladište. U ovom trenu svi u Europi koji ga sada kupuju plaćaju ga po vrlo visokim cijenama.
Država će prema socijalnoj logici siromašnima isplatiti vaučere i eventualno svima smanjiti PDV. Dvostruko više cijene plina stvaraju i dvostruko veći prihod države, zato je smanjenje PDV-a napola financijski neutralno i bezbolno za državu.
Šteta u Gradskoj plinari Zagreb – Opskrbi još nije poznata. Ne objavljuju je ni Uprava, ni nadzor, ni vlasnik, ni regulator, ni inspekcije. To čekanje neodgovorno je i prema drugim opskrbljivačima. U ozbiljnu je poslovanju neozbiljno očekivati čuda. Ozbiljan čovjek računa na to da se čuda događaju samo drugima, a nikada nama samima.
Kolika je šteta? Bez te procjene nema ni ozbiljna razgovora. Još se misli da će rijeke nečijeg novca popuniti naše rupe. U svakom slučaju, riječ je o stotinama milijuna kuna gubitka. Poduzeće o kojem je riječ već je zrelo za stečaj, a onda i ostali opskrbljivači.
U teoriji vlasnik bi u ovoj situaciji trebao dokapitalizirati svoje društvo, restrukturirati ga najmanje za taj gubitak i nastaviti dalje. Želi li to (i može li) Grad Zagreb? Možda da mu pomogne država? Onako kako je to činila sa stotinama poduzeća, primjerice s brodogradilištima, Đurom Đakovićem, Petrokemijom i drugima.
Ako se to ne dogodi, poduzeće mora u predstečaj i tražiti partnere za dokapitalizaciju i restrukturiranje. Možda bi mogli biti zainteresirani HEP – Plin, Međimurje Plin, EON, PPD ili neki trgovac plinom koji još uopće nije poznat na našem tržištu.
S protekom vremena plinska mreža zapetljava se u sve veći i kompliciraniji čvor. Treba ga presjeći ne čekajući rezultate ispitivanja krivnje; za to postoje neki drugi profesionalci. Treba djelovati da nas ne sustignu nesagledive posljedice čije će saniranje stajati mnogo više od sadašnjega poskupljenja plina.