U sedam godina postojanja ARHIV je izrastao u arhitektonski biro sa 17 zaposlenih i mnogo projekata. Uključen je i u promišljanje o obnovi Zagreba nakon potresa, no interese širi još dalje: s partnerima iz Njemačke i Slovenije pokreće proizvodnju mobilnih i montažnih kuća koje će, tvrde u njemu, biti sasvim drukčije od onih koje se nude na tržištu
Kad je prije sedam godina Pero Vuković otvorio arhitektonski ured ARHIV, nije prošlo ni tjedan dana od njegove obrane diplomskog rada na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Prvi pravi posao stigao mu je već u manje od mjesec dana, bio je to Hostel 63 u središtu Zagreba. Nakon njega uređeni su i potpuno obnovljeni stanovi te je vrlo brzo dobio i veće projekte poput uređenja Padel centra (sport sličan tenisu i skvošu) na Zagrebačkom velesajmu, stomatološke poliklinike sa zubotehničkim laboratorijem, hotelom i beauty-centrom, hotel sa 168 soba te obiteljske kuće.
U velikoj istraživačkoj studiji po narudžbi poduzeća Ingra i u suradnji s nekoliko struka ARHIV upravo promišlja o obnovi Zagreba nakon potresa i nakon završetka objavit će rezultate. S partnerima iz Njemačke i Slovenije priprema otvoriti dvije tvrtke za proizvodnju mobilnih i montažnih kuća, a planira se i širiti na strana tržišta namjeravajući postati jedan od konkurentnijih arhitektonskih ureda u svijetu. Svoje projekte, ističe Vuković, izrađuju i prate od idejnog rješenja do 'žlice i vilice', odnosno potpunog opremanja.
Utjecaj obitelji
Nakon godine i pol u Nizozemskoj u svjetski poznatoj arhitektonskoj tvrtki OMA Rema Koolhaasa tada 22-godišnji Vuković vraća se na studij i unajmljuje prostor na Fallerovu šetalištu uz tvornicu Končar koji mu služi kao mali poligon za vježbanje i rad na natječajima. Poslovni partner u osnivanju ARHIV-a bio je profesor Nedeljko Štefanić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz Zagreba kojeg je Vuković upoznao dvije godine prije u sklopu projekta Toyotina Kreativnog centra.
– Uz moje roditelje profesor Štefanić najzaslužniji je za moj povratak. Sa svojim golemim iskustvom u poslovanju i menadžmentu pomogao je osoviti ARHIV na noge. Mama i tata imali su svoju tvrtku do 2018., no onda je tata iznenada preminuo. Bio je inženjer strojarstva s kojim smo surađivali na projektima koji su se bavili grijanjem, hlađenjem, ventilacijem, vodom i odvodnjom, a mama je arhitektica i od početka je bila tu da pomogne savjetom i iskustvom. Nekoliko mjeseci poslije tragedije postala je dio tima. Brat je također u kreativnoj industriji, modnoj, trenutačno je u Firenzi. Naziv ARHIV nastao je otprilike na drugoj godini studija, kao skraćenica od 'arhitektura' i 'vrbanizam', po uzoru na 'v' umjesto 'u' na rimskim slavolucima. 'IV' u ARHIV uz to je označavalo rimsku četvorku jer sam mislio da će u uredu biti četiri osobe, no bio je to i svojevrsni revolt prema poplavi ureda koji su imali tri slova u imenu po uzoru na Koolhaasovu OMA-u – objašnjava tridesetjednogodišnji Vuković kojeg su roditelji kao srednjoškolca zarazili arhitekturom kad su ga odveli na Venecijanski bijenale.
Brže i kvalitetnije
S bivšim klijentima, danas poslovnim partnerima iz Njemačke, proizvodit će kvalitetne mobilne kućice, i to 'na način ovdje neviđen'; na projektu rade već godinu dana. Također s partnerima iz Slovenije, bivšim klijentima, Vuković najavljuje da će proizvoditi montažne kuće istovjetne onima armiranobetonskima ili zidanima, ali kvalitetnije i brže građene, uz tridesetogodišnje jamstvo.
– Kuću ili stan kupujete jednako kao što kupujete automobil. Sirovinu i osnovne elemente proizvodi nam tvornica u Njemačkoj i prema pripremljenoj temeljnoj ploči kuća se sastavi u tri dana. Bilo kakva kuća, ne tipska. Inače, u Hrvatskoj su postojeći propisi za statiku ispravni, što je potvrdilo to što novijim zgradama dva vrlo neugodna potresa nisu napravila nikakvu štetu izuzev sitnih pukotina na spojevima dvaju ili više materijala. U Sloveniji, recimo, za statiku na objektima do 800 četvornih metara jamči statičar svojim potpisom i ona nije dio dokumentacije za dobivanje građevinske dozvole. Ondje nijedan objekt ne može dobiti priključak na struju dok nije potpuno gotov, što uključuje i završeno pročelje. Također, zašto ne bismo projektirali kuću od armiranog betona i poslije došli do spoznaje da je višestruko bolja, zdravija i ekonomičnija ona drvena? Tada statičar novim proračunom potvrđuje sve i gubi se potreba za administracijom, jer nema smisla očekivati od referenata za dozvole da razumiju ili odgovaraju za statiku, za koju je svakako važniji izvedbeni projekt – smatra Vuković.
Kako to rade Japanci
Budući da obnova Zagreba i Banovine nije ni počela, odgovor na pitanje kad će završiti za Vukovića je gatanje. Prošlo je, dodao je, više od godinu dana od zagrebačkog potresa, a rješenja su i dalje lijepe želje, nema pravog koncepta i rješavanja problema dotrajalih zgrada bez vrijednosti koje je skuplje obnavljati i ojačavati nego srušiti i sagraditi nove.
– Dok se ne odluči da je velik dio Donjega grada bezvrijedan i da nije kulturna vrijednost ili se ne zauzme neko drugo stajalište koje će omogućiti djelovanje, obnova će trajati nekoliko desetaka godina i neće biti uspješna. To vrijedi i za Banovinu, koja treba plan i program, ne samo urbanistički već i sociološki i ekonomski, koji bi uključili tamošnje stanovništvo. O građevinama se treba brinuti kao i o automobilima i drugoj imovini. U Donjem gradu pričuve moraju biti mnogo više, ne treba samo uljepšavati fasade, treba odgovorno pristupiti pravim problemima. Kada danas radimo glavne projekte, pišemo da je vijek trajanja građevine trideset ili pedeset godina. Ali u našim glavama to je mnogo više od stotinu godina pa ostavljamo probleme nekim drugim naraštajima. U Japanu remek-djela arhitekture građena betonom prije četrdeset-pedeset godina ruše i na njihovu mjestu niču nove građevine. To je stvar kulture građenja i higijene prostora. Drvene su kuće mnogo sigurnije, fleksibilnije i otpornije. Grade se i kao višestambene deseterokatnice u cijelom svijetu. Mi upravo radimo projekte za dvije takve kuće – izravan je Vuković.
Stabilni prihodi
ARHIV za svaki projekt izrađuje maketu s pomoću četiri 3D pisača i CNC stroja koji su ondje sami napravili i već dugo rade u BIM-u (engl. building information modeling – informacijsko modeliranje zgrada), u kojem cijelu građevinu 'sagrade' digitalno. Imaju sedamnaestero stalno zaposlenih, voditelja maketarnice i jednog ili dva studenta na praksi. Okupljaju arhitekte iz Italije, Argentine, Portugala ili Sjedinjenih Američkih Država. Stabilnom rastu prihoda i izvrsnoj bonitetnoj ocjeni 2019. znatno je pridonijelo, prema Vukovićevu mišljenju, to što su zaposlili voditeljicu ureda Bernardu Jukić. Te 2019. uprihodovali su 4,416.455 kuna te je na početku 2020. izgledalo da će nastaviti rasti od 20 do 30 posto, no danas su zadovoljni što je ta godina završila bar pozitivno i bez smanjenja plaća.