Državni zavod za statistiku(DZS) je potvrdio drugi najveći pad ekonomske aktivnosti u Hrvatskoj od samostalnosti. Ovo su rješenja za oporavak te budući model rasta
Državni zavod za statistiku (DZS) u petak je objavio procjenu kretanja bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) za III kvartal. Procjena ukazuje da je tromjesečni BDP u III kvartalu ove godine pao za 10 posto u odnosu na III kvartal 2019. Taj podatak je od izuzetne važnosti jer ukazuje na to što nam je donijela ekonomska jesen.
Razlog pada ekonomskog rasta leži u smanjenom obujmu osobne potrošnje, padu izvoza robe i usluga te smanjenu industrijske proizvodnje. To je bilo i za očekivati s obzirom na to da je osobna potrošnja aproksimirana realnim kretanjem u trgovini na malo u stalnom padu. Uslijed aktualnog ponovnog (djelomičnog) zatvaranja ekonomije za očekivati je da se osobna potrošnja neće tek tako lako oporaviti.
Osobnu potrošnju ne možete zavarati, ako imate dobar standard onda će ljudi trošiti. Ako ste u krizi, potrošnja se odgađa za neka bolja vremena. Ako gledamo prvih osam mjeseci ove 2020. godine i to usporedimo s prošlom godinom tada imamo pad maloprodaje od 6.9 posto. Najviše je pala prodaja automobila (24 posto) i trgovina tekstilom i obućom (23,3 posto). Sasvim je jasno da je na tržištu prisutan strah. Dodatno se situacija zakomplicirala od 19. listopada kada je završen moratorij nad ovrhama 235.000 građana koji je trajao šest mjeseci. Za očekivati je da će i ovrhe sigurno dodatno smanjiti osobnu potrošnju građana. Osobna potrošnja nam čini više od 60 posto BDP-a te korelira s rastom BDP-a. Drugim riječima bez rasta osobne potrošnje nema ni rasta BDP-a. Ona je ključan makroekonomski agregat i biti će osobito važna za oporavak ekonomije.
Prema procjenama čini se da je brzi oporavak oblika V nešto što treba odbaciti. Izgledniji je oporavak oblika U koji podrazumijeva 1 do 3 godine oporavka od krize iako valja naglasiti da je vrlo teško predvidjeti duljinu krize jer direktno na nju utječe klinička slika zdravlja nacije. Vlada novim proračunskim prijedlogom pokazuje ista takva očekivanja koja podrazumijevaju da se efekti krize smanje ili potpuno nestanu u sljedećih tri godine.
Npr. rast javnog duga do kraja godine predviđa se na 87,3 posto BDP-a, nakon čega će godišnja stopa kretanja javnog duga padati za 2 postotna boda godišnje, pa bi 2023. godine trebali doći do 81 posto. I proračunski manjak se isto tako planira, za 2021. planiran je u iznosu od 10,7 milijardi kuna, a u narednim godinama se planira njegov pad ispod 3 posto, da bi u 2023. godini opet došli na manjak od prihvatljivih 4 milijarde kuna odnosno oko 1 posto BDP-a.
Vlada mora pronaći idealan model rasta, jer ionako u komparativnim analizama sa zemljama članicama EU zaostajemo, a ponajviše sa zemalja Srednje i Istočne Europe, kao što su Poljska, Estonija, Litva i Češka. U ranijoj krizi koju smo imali 2008. godine kada je naš ekonomski oporavak zaostajao za zemljama europske unije sada bi oporavak trebao korelirati sa zemljama članicama. To je pozitivna okolnost koja nije zanemariva i koju možemo zahvaliti tržištu Europske unije odnosno ukinutim preprekama u trgovini sa zemljama članicama od kada smo ušli u Europsku uniju.
Ako želimo idealan model rasta moramo poduzimati sljedeće:
Konačno krenuti u ozbiljnije privatizacije
'Big game' privatizacije su jedna od ključnih reformi. Velik broj državnih poduzeća ili poduzeća u kojima država ima svoje vlasničke udjele potvrđuju da još nismo razvili tržišno gospodarstvo, a samim time nisu stvoreni ni okviri za tržišnu utakmicu. Privatizacije telekomunikacijskog i bankarskog stvorile su mit da je sve rasprodano. Privatizacija se dosad u velikoj mjeri odgađala međutim uslijed budžetskih anomalija koje nas očekuju bit ćemo na nju prisiljeni i zato je ova kriza dobrodošla. Tu se kriju milijunski prihodi za državu. Prema OECD PMR izvješću, Hrvatska je zadržala veliki opseg državnih poduzeća, uz tek male privatizacije. Tome svjedoče i službeni podaci o 39 strateških pravnih osoba (koje nisu predviđene za privatizacije) i stotinama poduzeća u kojima središnja država ima većinske ili manjinske odjele (čiji se CERP portfelj smanjuje, a što se treba ubrzati). Valja naglasiti ono što je najvažnije, privatizacijom se smanjuje politička moć stranaka te se otvara prilika za strana ulaganja.
Uvođenje eura i fokus na instrumente financiranja uključujući i EU fondove
Ušli smo u Europski tečajni mehanizam II (ERM II) i sada je strateški cilj uvesti euro čim prije. Najkasnije do 2025. Euro znači jeftinije kredite jer je trošak kapitala niži uslijed nižih kamatnih stopa (do 2 posto) zbog odsustva valutnog rizika. Osim toga, euro otplate kredita čini sigurnijima te poboljšava investicijsku klimu. Nadalje, važno je razvijati financijski sustav i instrumente financiranja. Empirijski je dokazana njihova važnost u modelima rasta. Hrvatska u tom pogledu zaostaje za razvijenim zemljama, a financijski instrumenti su odličan način da se mobilizira financijska imovina. Ukupni depoziti kod banaka iznose više od 300 milijardi kuna. Trebamo pronaći način da se preusmjere financijska sredstva od subjekata koji štede na subjekte koji će trošiti ili investirati. Ono je osobito važno kod razvoja malog i srednjeg poduzetništva. Bez novca na financijskom tržištu nema potrošnje i investicija, a bez njih nema većeg ekonomskog rasta. Efikasno korištenje milijardi eura u okviru 'Višegodišnjeg financijskog okvira' i 'EU sljedeće generacije' bit će ključno kako bi uhvatili europski prosjek.
Smanjivanje državne potrošnje
Neke razvijene zemlje imaju veliki udio države u BDP-u jer su razvijene, ali Hrvatska si to ne može priuštiti pogotovo sada kada imamo recesiju pa svaka kuna vrijedi kao dvije. Indikatori kojima se mjeri razina konkurentnosti i ekonomske slobode nedvojbeno ukazuju na problem. Dovoljno govori podatak Eurostata kako je potrošnja opće države 2019. zauzimala 47 posto BDP-a Hrvatske. Također, s obzirom na ekonomske mjere slijedom COVID-19, Program konvergencije Republike Hrvatske za 2020. i 2021. godinu predviđa kratkoročni rast tog udjela na 53% 2020. i onda spuštanje na 50% u 2021.
Reformirati javnu upravu i provesti racionalizaciju broja javnih službenika
Strategija reforme javne uprave postoji ali se ne zna odakle bi počeli i ona se ne događa. Trebaju nam samo dvije regije, Jadranska regija i Kontinentalna. Ukinuti županije i smanjiti broj općina. Cilj je za 20 posto smanjiti decentralizaciju novca uz omjer državna-lokalna razina s 90/10 na 70/30 koliko iznosi europski prosjek.
Realni sektor je na krizu odgovorio snižavanjem plaća ili čak otpuštanjem zaposlenika. Javni sektor nije pratio takve trendove. Kada je riječ o specifičnim proračunskim stavkama, trošak javnih plaća gleda se kroz udio u BDP-u. Dok je u Hrvatskoj taj udio gotovo 12 posto, prema podacima Eurostata, u Poljskoj i Češkoj je oko 10 posto, a u Njemačkoj 8 posto. Ove brojke ukazuju na važnost smanjenja tog ukupnog troška čiji je rashod skoro 40 mlrd. HRK na razini opće države. Treba provesti postepenu racionalizaciju broja zaposlenih u javnom sektoru. Ono se odnosi na otpuštanje onih koji se bave raznim nepotrebnim birokratskim poslovima i stvaraju prepreke konkurentnosti gospodarstva, a takvih je prema neslužbenim procjenama najmanje 20 posto. Kako otpuštanje radnika ne bi izazvalo izraženije šokove (i oni financiraju državu) trebalo bi ih zapošljavati u realnom sektoru. Hrvatski zavod za zapošljavanje treba odigrati ključnu ulogu u sastavljanju programa njihovog zapošljavanja i efikasne tranzicije.
Smanjiti poreze
Država je shvatila da ekonomiju može pokrenuti jedino smanjivanjem poreza (tzv. Lafferova krivulja). Mijenjat će se Zakon poreza na dohodak i dobit. Kod poreza na dohodak, stopa od 36 posto spušta se na 30 posto, stopa od 24 posto spušta se na 20 posto. Mijenja se i stopa poreza na dobit za one koji imaju do 7,5 milijuna kuna dobiti, s 12 posto na 10 posto. Treba imati na umu da je ta stopa prije bila 20 posto za sva društva, za sve tvrtke u Hrvatskoj neovisno o njihovim prihodima. Veliki je to poticaj za mikro i male poduzetnike. Promijenit će se stopa PDV-a na svu hranu – s 25 na 13 posto. Prema tome, idemo za rasterećenjem i građana i gospodarstva. Cijeli paket išao bi fazno, ali sve stupa na snagu 1. siječnja 2021. godine. Vlada bi treba razmisliti o ukidanju plaćanja akontacije na dobit jer umanjuje likvidnost poduzeća i smanjuje njezine investicijske kapacitete.
Rezanje administracije i digitalizacija
Ako želimo brže procese trebamo izbaciti papir. Umjesto bržeg rada s papirom trebamo težiti bržem radu bez papira. Digitalno okruženje ne podnosi papire i pečate. SCM metodologijom se mjerio trošak administracije i napravila se ušteda od 2 mlrd.kuna. Korona nas je naučila da možemo rezati administraciju još brže i uštedjeti još više. Digitalizacija po uzoru na Estoniju nam treba biti primjer. Veseli podatak da prema digitalnim vještinama dobne populacije između 16-14 godine spadamo u europski vrh. To je naš zalog za budućnost.