Dok predstavnici veledrogerija uzalud dižu uzbunu zbog duga za lijekove koji je prešao 6,5 milijardi kuna, a država ih gromoglasno ignorira, Hrvatsku će pogoditi nestašica lijekova. Netko će reći da je ovo puka prijetnja koju veledrogerije ciklički plasiraju u javnost kad procijene da su dovoljno kreditirale državu. No, dug, pa tako i točka pritiska, dramatično raste.
U 2018. je iznosio 2,5 milijarde kuna, do kraja 2019. narastao je na pet milijardi, u prvoj godini korone povećan je za još milijardu kuna, a još toliko će narasti samo u prva četiri mjeseca ove godine, pa će obveze bolnica i HZZO-a preći sedam milijardi kuna.
Zakonski rokovi plaćanja od 60 dana rastežu se prema dvjestotinjak dana. Toliko ljekarne čekaju 'milost' HZZO-a, koji je zadnji put uplatio jednu tranšu još 18. siječnja. Dio bolnica prestao je s bilo kakvim plaćanjima, mnoge su podmirile tek deset posto isporučene robe. Dužne su i tristotinjak dana, a dvadesetak plaća nakon više od godinu dana i ušle su u uvjetovani režim isporuke lijekova i medicinskih proizvoda.
Nije slučajno što predstavnici veledrogerija (zasad još potiho) upozoravaju da se valja novi Agrokor. Takvi rokovi (ne)plaćanja zadnji put su se povezivali s modelom kojeg je provodio Ivica Todorić.– Jedne godine raspadala se Oreškovićeva Vlada, pa nismo imali s kime pregovarati, onda je došao Agrokor, pa propast Uljanika… Sad je korona, a problem s lijekovima i cijelim zdravstvom rješava se parcijalno – tumači predsjednik Udruženja trgovine na veliko farmaceutskim proizvodima i ortopedskim pomagalima HGK Tomislav Kulić. Tako se eventualno zakrpa rupa, sanira se samo dio aktualnog duga, koji nakon uplate opet raste, i to sve brže. Već je premašio 12 milijardi kuna, od čega se više od polovice odnosi na lijekove.
Zaista, zdravlje je sve skuplje. Zbog dužeg životnog vijeka i navika koje idu s tim te novih tehnologija koje su zaslužne za nove, skupe, lijekove, troškovi zdravstva od 2018. globalno ratu 5 do 10 posto na godinu, a tako je i u Hrvatskoj. No, proračun i eventualne reformske prilagodbe to ne prate. Zato su svi u sustavu nezadovoljni – od medicinskog osoblja i pacijenata do dobavljača, koji posluju s tankom profitnom maržom od najviše 1,5 posto i prisiljeni su dizati kredite za likvidnost.
– Apsurdno je da mi moramo skupljati novac za PDV na robu koju će nam država isplatiti za godinu dana – rezignira Kulić.
Zašto se veledrogerije prema državi ne postavljaju oštrije? Zašto ranije i češće ne koriste zakonske mogućnosti ovrha i tužbi sa zateznim kamatama? Jedan od razloga je stigma javnosti 'zlih trgovaca' koji 'ne daju lijekove i ugrožavaju vaše zdravlje'. No, još je važnije to što dogovor najvećih veledrogerija nije moguć jer bi im prijetila državna tužba za kartelsku zlouporabu. Tvrtke se pak pojedinačno rijetko odlučuju za efikasnu metodu ovrhe i blokada računa bolnicama, jer ih je strah da će se one okrenuti konkurenciji.
Treba reći da troškovi korone ne ulaze u povećanje duga prema veledrogerijama, jer država izravno kupuje testove, skupi lijek remdesevir i cjepivo. S ovom posljednjom kupnjom kladioničarska Vlada posebno se proslavila. No, zdravstvene troškove borbe s koronom itekako su osjetili trgovci i distributeri lijekova.
Njihova potraživanja već su probila godišnji prihod/trošak koji se ostvaruje u Hrvatskoj na lijekovima. Čak i kad bi financiministar Marić čarobnim štapićem (ili državnim kreditom) odmah podmirio kompletan dug, doći će do poremećaja u opskrbi. Naime, dio dobavljača već je prestao isporučivati lijekove i drugu robu veledrogerijama, koje sad uglavnom prazne skladišta.
– Sad isporučujemo zalihe, a ostatak ide onima koji plate – objašnjava Tomislav Kulić. Dodaje da lijekovi dolaze od dobavljača jednom ili dvaput mjesečno, pa bi do nestašice moglo doći već za desetak dana.
Dakle, bez ikakve reforme sustava (koja Plenkoviću i Berošu nije 'ni u peti'), samo za gašenje požara vrijedi klasična korona-poštapalica:
- Sljedeća dva tjedna su ključna!