Miroslav Francuzević, vlasnik je tvrtke Stari grad iz Vukovara koja se bavi preradom neopasnog otpada iz kojeg izrađuje granulirani reciklat koji se koristi u proizvodnji plastičnih, polietilenskih vrećica. Tvrtka u kontinuitetu posluje od 1998., pokrenuo ju je još njegov otac Zvonko, a danas broji 14 zaposlenih i ostvaruje šest milijuna kuna ukupnog prihoda. Osim reciklata kao sirovine za proizvodnju tzv. lakih vrećica koje se koriste u trgovinama, tvrtka se bavi proizvodnjom vreća za smeće i raznih vrsta folija potrebnih u poljoprivrednoj proizvodnji.
Francuzević je jedan od onih proizvođača koje opasno ugrožava nacrt prijedloga novog Zakona o gospodarenju otpadom, koji izravno ugrožava 800 radnih mjesta proizvođača u oko 30 malih i srednjih tvrtki. Francuzeviću kao ni ostalim proizvođačima lakih vrećica nije jasno zašto se u novi prijedlog Zakona, koji bi na snagu trebao stupiti sredinom iduće godine, ugradio prijedlog o zabrani lakih plastičnih vrećica, što Europska unija uopće ne traži, jer se za njihovu proizvodnju najvećim dijelom koristi granulat koji se dobiva upravo iz starih i odbačenih folija prikupljenih u trgovačkim centrima, reciklažnim dvorištima i od poljoprivrednih proizvođača.
-Ukoliko ovakav zakon stupi na snagu, ugrozit će nam prihode, proizvodnju i opstanak na tržištu, jer nećemo više proizvoditi regenerat iz prikupljenog neopasnog otpada budući da ga se neće imati za što koristiti. Stoga predlažem da se i dalje dozvoli proizvodnja lakih vrećica iz reciklata, što je u skladu sa kružnom ekonomijom, a upravo se takve vrećice koriste u Njemačkoj, Italiji i ostalim zemljama Europske unije – ističe Francuzević.
Proizvodnja im je već prilično smanjena donošenjem odluke o plaćanju malih, jednokratnih vrećica, i to za oko trideset posto, ali mjesečno i dalje proizvode oko 17 tona vrećica iz odbačene i reciklirane plastike. Suglasni su sa EU direktivom da se smanji njihova potrošnja kako bi se sačuvao okoliš, ali ne vide razlog da se ne prerađuje prikupljeni neopasni otpad, a u tome ih podržavaju i razne „zelene“ udruge.
Inače, da bi se pojasnilo o kakvim je vrećicama riječ, treba reći da postoje tzv. super lake, koje se koriste u prehrani, i za njihovu se proizvodnju koristi isključivo čista, nova sirovina, dok se pojam lake vrećice odnosi na sve one s ručkama koje se izdaju na blagajnama trgovina, na tržnicama i u trgovačkim centrima i koriste za nošenje kupljenih artikala. No, valja naglasiti, da se i prilikom njihove proizvodnje manjim dijelom koristi nova sirovina, tako da se ukupno, broj lakih vrećica na planeti ipak povećava.
Da bi se ublažila atak na gospodarstvo, i poštovala EU regulativa Hrvatska gospodarska komora (HGK) ovih je dana Ministarstvu gospodarstva i održivoga razvoja predložila, da se na sve vrećice koje su proizvedene u Hrvatskoj iz reciklata, stavi tzv. HGK znak, kako bi male tvrtke mogle nastaviti proizvodnju, a kupci znali da su kupili vrećicu dobivenu preradom neopasnog otpada. Predloženim modelom zabranile bi se lagane plastične vrećice koje u sebi ne sadrže reciklat, tj. one koje ne nose HGK znak. Njime bi se jamčilo da vrećice koje se koriste u Hrvatskoj sadrže minimalni udio nerecikliranog sadržaja, a pomoglo bi se i izvoznicima proizvoda od plastike kako bi na proizvode koje plasiraju na tržišta drugih država EU plaćali manje dodatne namete.