Štogod mislili o Laudato TV, ne može se ignorirati činjenica da je riječ o najbrže rastućoj televizijskoj kući u Hrvatskoj i to u samo pet godina od pokretanja nacionalnog programa. Što je tome prethodilo i kakav je poslovni model televizije s jasnim vjerskim predznakom, razgovarali smo s Ksenijom Abramović, glavnom urednicom i direktoricom Laudato TV-a (LTV).
Kakav je poslovni model Vaše televizijske kuće?
- Meni, kao utemeljiteljici LTV-a, odluka o pokretanju takvog tv programa tinjala je 10 godina i jednako se toliko dugo taj zahtjevan projekt, koji traži višemilijunska i konstanta ulaganja za svoju održivost, i pripremao. Pokretanju LTV-a prethodilo je djelovanje portala laudato.hr tijekom čijega rada se stvarala ekipa suradnika i kristaliziralo kakvi sadržaji su traženi, da dobiju i svoju audio – vizualnu televizijsku formu. Poslovni model LTV-a je takav da je taj televizijski projekt privatna inicijativa, ali trebamo podršku dobročinitelja iz šire društvene zajednice jer nismo primarno komercijalni medij. LTV je specijalizirani vjerski kanal, službenog naziva „obiteljska televizija s kršćanskim vrijednostima“, čime su određene i smjernice našeg djelovanja. Središnjica LTV-a je u Zagrebu, godinu i pol dana djeluje LTV centar u Splitu, a s radom je nedavno počeo i LTV centar u Zadru.
Kako se financirate?
- Gotovo polovicu sredstava za svoje djelovanje LTV ostvaruje od donacija, fizičkih i javnih osoba. Za to smo osobito zahvalni ljudima koji su u nama prepoznali partnera vrijednoga ulaganja. Veliki je dar da ljudi koji imaju svoje tvrtke, ali i pojedinci od svojih mjesečnih prihoda, pa i mirovina, izdvajaju za LTV, koliko tko može. U tome nam pomaže i Klub prijatelja LTV-a. Zatim, oko 30 posto sredstava namirujemo od prihoda iz promidžbe i usluga. Između 11 i 18 posto, to varira, podržani smo, kao i drugi mediji koji su za to aplicirali i Agenciji predstavili svoje programske sheme, sredstvima od državne Agencije za elektronske medije, Fonda za pluralizam.
Koliko se teško nametnuti na tržištu i koji su bili i jesu najveći izazovi u radu?
- I inače je svaki početak težak, a mi nismo televizija s nacionalnom koncesijom i nismo primarno profitabilni, komercijalni medij koji bi živio isključivo od sponzora i reklama. Zemaljsku koncesiju imamo za šire zagrebačko područje, do ostalih dijelova publike dolazimo emitiranjem kao kabelska TV i putem satelita. Nismo isprva imali iznimno veliki budžet kojim bismo osigurali vlastitu veliku produkciju, osobito u informativnom programu, ali ponudili smo puno drugih duhovnih sadržaja, kvalitetnih edukativnih, odgojnih emisija, dokumentaraca, serija, filmova, spotova suvremene duhovne glazbe. Pomogla nam je i razmjena emisija s EWTN-om iz SAD-a, koji je najveća katolička televizija u svijetu s auditorijem od više stotina milijuna gledatelja. Radili smo i rasli postupno, ništa nije došlo preko noći i odjedanput. Meni kao direktorici trebalo je puno strpljivosti, s obzirom na razinu profesionalnosti, opseg i vlastite, domaće produkcije koju sam htjela ponuditi, u odnosu na sredstva koja bi bila potrebna za ponuditi optimum. Od početnih 12 emisija u vlastitoj produkciji došli smo sada na 25 emisija. I ta umnožena produkcija pokazuje kako smo s vremenom rasli u podršci i kako se potreba razboritoga, racionalnoga ulaganja i raspolaganja sredstvima isplatila i vratila. Kao i svakom privatnom pothvatu, najveći izazov je uravnotežiti rashode, stvarati onoliko koliko je moguće. LTV nije profitni medij kojem je na prvom mjestu povećavati materijalni prihod i zaradu LTV-a kao tvrtke. Sva sredstva s kojima raspolažemo odmah ulažemo u opremanje tehničkom opremom što je zahtjevno već i u osiguranju osnovnoga standarda potrebnoga za televizijsku produkciju, uz potrebu plaćanja nemalih naknada nadležnim državnim i regulatornim tijelima za usluge koje svaka televizija kao medij infrastrukturno koristi.
Jesu li izazov sponzori?
- Jesu, jer LTV vrijednosno, svjetonazorski, nije neutralan medij, nego je jasno izraženoga profila kao kršćanski. To neke subjekte u društvu, razumljivo, može spriječiti da nas podrže misleći da se time potencijalno svrstavaju na isključivo jednu svjetonazorsku stranu, u ovom slučaju, kršćansku, a živimo u vremenu velikih vrijednosnih sučeljavanja, nekad i napetosti među pojedinim akterima u društvu.