Dok su zrakoplovi najvećih svjetskih aviokompanija većinom prizemljeni, dok se aviobiznis jedva oporavlja od tvrdih i manje tvrdih lockdowna diljem svijeta i zaustavljanja zračnog prometa, dok se ljudi teško odlučuju na putovanje bilo gdje, a kamoli avionom, jedan je bivši zagrebački pilot odlučio da je idealno vrijeme za pokretanje vlastitog startupa.
U Stjepanu Bediću već je dugo tinjala ideja o vlastitoj zrakoplovnoj kompaniji. I prije je imao poslovne planove, čak i investitore, no uvijek bi negdje zapelo, ne njegovom pogreškom. Idealnim trenutkom pokazala se upravo koronakriza. Zbog nje je osnivanje tvrtke, nabava aviona i okupljanje ekipe išlo mnogo jednostavnije nego u nekim uobičajenim, pretkoronskim vremenima, a prikupio je i impresivan popis investitora, vrhušku hrvatskog biznisa. ETF Airways danas u floti ima dva zrakoplova, dva Boeinga 737, u samo tri i pol mjeseca odradio je već impresivan broj letova, i to uglavnom na stranim tržištima, te tako, kaže Bedić, postao hrvatski izvoznik.
Pročitala sam nedavno vašu izjavu da ste zbog koronakrize aviobiznis pokrenuli brže i jednostavnije nego da ste u tu avanturu ušli u neko prijašnje vrijeme. Na što ste točno mislili kad ste to rekli?
– Pa, za početak, sada je bilo mnogo jednostavnije naći i na dulji rok unajmiti avion. U našem biznisu rijetko tko kupuje avione, uglavnom se uzimaju u najam od tzv. lesora. Postoji velik broj leasing-tvrtki koje iznajmljuju svoje avione. Ona od koje smo ih mi unajmili uskoro će imati više od dvije tisuće svojih aviona. Ja sam i prije nekoliko godina imao investitora s kojim sam htio ući u taj biznis, ali bilo je nemoguće naći avion. Svi u bili u zraku, sve je bilo puno, letjele su stare kante od četrdeset godina pa leasing-tvrtke nisu ni pomišljale da bi startupovima iznajmljivale avione kad su za njih konkurirale Lufthansa, Norwegian Airways i drugi. Tada su i cijene bile astronomske. Jednostavno je bilo nemoguće nametnuti se kao potencijalni novi igrač među takvim mastodontima. Danas su avioni većinom prizemljeni pa je situacija na tržištu drukčija, drukčiji su čak i uvjeti iznajmljivanja aviona, zato nam je bilo jednostavnije ući u biznis i unajmiti dva Boeinga dok potražnje nema. Ali nije to bila jedina prednost: u koronakrizi bilo je mnogo jednostavnije i oformiti tim ljudi koji će doći i raditi za ETF Airways, novog igrača na tržištu. Oformili smo fantastičan tim ljudi koji, premda su mi svi prijatelji, nikad ne bi došli u tvrtku iz Stupnika da im nismo ponudili dobre uvjete i da im nismo dali priliku da lete, što druge tvrtke trenutačno ne nude, barem ne kao prije. Za nas rade ljudi koji su prije radili u Qatar Airwaysu, u Emiratesima i drugim velikim tvrtkama. Dio tih tvrtki sad naše ljude zove natrag, ali ne vraćaju se jer im je s nama bolje i na tome sam im zahvalan.
I sami kažete da ste i prije imali investitore, Libijce ako se ne varam, i htjeli ste pokrenuti startup, ali nije išlo jer nije bilo aviona. I onda ste u koroni okupili impresivnu grupu investitora i to iz hrvatskog biznisa. Kako vam je to pošlo za rukom?
– Bio sam, valjda, jako uporan.
Što to znači, da ste Velimiru Šonji, Ratku Bajakiću i Zdenku Adroviću (investitorima u ETF Airways, nap. a.) stalno kucali na vrata?
– Nisam Bajakiću i Adroviću, ali jesam Velimiru Šonji. Nekoliko puta pitao sam ga što misli i kakvom mu se čini ta ideja. Predstavio sam mu poslovni plan i kad je on odlučio uložiti svoj novac, dalje je išlo lakše.
Velimir Šonje bio je ključan za investiciju?
– Da. Iskreno, svaki pilot na svijetu sanja svoju aviokompaniju, a ja sam, pretpostavljam, bio dovoljno uvjerljiv u tome da ja ovdje ne ostvarujem samo svoje dječačke snove već da pokrećem ozbiljan biznis. E, a da bih i investitore uvjerio u to, morao sam i sâm uložiti neki novac.
Znači i vi ste uložili novac u ETF Airways?
– Normalno! Ne samo ja, cijela uprava uložila je novac. Dignuli smo kredite, hipoteke na kuće, sve što je trebalo. Nismo to radili napamet, angažirali smo ne jednoga stručnjaka za financije, već dvojicu, a onda je još Velimir angažirao svog stručnjaka Hrvoja Serdarušića da nam poboljša biznis-plan. Već sam rekao, ja sam i prije pokušavao pokrenuti ovaj biznis, ali uvijek bi negdje zapelo. Ovaj smo put uspjeli i zbog lakših okolnosti na tržištu, ali i zato što su investitori i tim koji njih okružuje stručnjaci za financije, za ekonomiju, za menadžment. Oni nisu oni investitori koji su samo uložili novac i čekaju povrat, mi smo stalno u kontaktu, oni mi i danas mnogo pomažu. Imamo grupu na WhatsAppu u kojoj se svakodnevno dopisujemo, dogovaramo, čestitamo si kad prodamo let, bodrimo se. Svoj prvi komercijalni let Priština – Helsinki – Priština svi smo zajedno u dva u noći pratili na Flightradaru i slavili. To su ljudi koji su svoj novac uložili u pandemiji, pa je i njima u interesu da ta priča uspije.
Na koliku dobit računaju svi koji su uložili u ETF Airways, zašto su prevozili izbjeglice iz Afganistana i zašto ne dovozeturiste u Hrvatsku, pročitajte u ostatku intervjua sa Stjepanom Bedićem u tiskanom i digitalnom izdanju tjednika Lider.