Ugostitelji su već po drugi put na poprilično dugi period zatvoreni. Nekako su i preživjeli prvi, proljetni lockdown, i napunili se optimizmom kada su u ljetnom periodu, pa sve do studenog radili ono što najbolje znaju – svoj posao.
No, ovaj drugi lockdown totalno ih je bacio u 'rikverc', čemu svjedoči i današnji prosvjed 'zatvorenih' poduzetnika na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu u organizaciji Udruge Glas poduzetnika. Očajni zbog, kako kažu, diskriminacije i uništavanja mikro, malih i srednjih poduzetnika, još su jednom izašli na ulice kako bi rekli što misle o lošem i nekompetentnom vođenju krize te poručili da je dosta.
S Milovanom Dudićem, ugostiteljem iz restorana Karaka u centru Zagreba, razgovarali smo o cijeloj toj nimalo ugodnoj i vrlo neizvjesnoj poslovnoj situaciji. No, nisu samo koronakriza i zatvaranje ugostiteljskih objekata napravili problem iz kojeg će se dugo izvlačiti, nego su i potresi koji su u ožujku i prosincu uzdrmali središnju Hrvatsku ostavili ožiljke koji još zacjeljuju.
Što rade kad ne rade
S obzirom na pandemiju, mnogi se poduzetnici pokušavaju snalaziti na sve moguće načine, jer preživjeti se mora. Najam prostora, režijski troškovi, ali i sam život, neće se platiti sami od sebe. No, mnogi jednostavno nemaju priliku raditi.
- Trenutačno ne radimo ništa. Pokušali smo s dostavom hrane ali su nas u tome spriječile dvije stvari. Za početak potres u prosincu, koji je iselio i ono malo ljudi iz centra koji su ostali nakon potresa u ožujku. A tu je, naravno, naša i vaša korona koja je ljude natjerala da rade od doma, tako da je centar grada poprilično pust.
Preživljavaju jedva, odnosno – nikako, kako kaže Dudić, i zadužuju se na razne načine i to tako da 'toneš sve dublje i dublje u dužničko ropstvo'.
Stalne zaposlenike nisu otpustili, ali su bili primorani raskinuti nekoliko studentskih ugovora.
- Od države smo dobili ono što se nudilo – 4000 kuna po radniku, ali sve je to išlo sa zakašnjenjem od par mjeseci. Što se tiče fiksnih troškova rečeno nam je da ćemo ih dobiti za prosinac, siječanj i, valjda, veljaču, ali kao što rekoh, sve je to s kašnjenjem tako da ne znamo što će biti – rekao je Dudić.
U iščekivanju otvaranja
Naravno, nadaju se skorom otvaranju jer će inače, kaže ovaj ugostitelj, morati pakirati kofere i 'paljevina iz dežele'.
- Za otvaranje smo spremni u niskom startu. I trebat će dosta vremena da se sve vrati u normalu, a kada će to biti zbilja ne znam. Nemam velika očekivanja, ali treba raditi – to jedino i želimo.
Milovan Dudić, kao i brojni poduzetnici zatvoreni zbog pandemije, neće moći nadoknaditi gubitke bez daljnjih zaduživanja.
- Čim se zadužiš opet si u gubitku, odnosno u ropstvu. Ne znam u kojem ćemo roku isplivati, uskoro sigurno ne, ali tko zna, možda i država nešto napravi konačno – zaključuje Dudić.