Lobisti godinama nisu uspjeli izlobirati donošenje hrvatskog zakona vezanog uz njihovu djelatnost, no čini se da u idućih godinu i pol ipak stiže barem nacrt zakona o lobiranju. Pitanje je hoće li sličiti britanskom Zakonu o podmićivanju (UK Bribery Act) koji tamošnje agencije obvezuje da ga se drže i etički posluju i u svim drugim zemljama. Sva sreća da je ovdje samoregulacija na djelu
Nakon više od desetljeća od prijedloga da se lobiranje u Hrvatskoj zakonski regulira, napokon je sredinom ove godine Ministarstvo uprave i pravosuđa osnovalo radnu skupinu koja bi trebala u sljedećih godinu i pol rezultirati zakonom o lobiranju. Nedonošenje zakona jedan je od razloga da se još uvijek u našoj zemlji lobiranje mistificira, smatraju naši sugovornici, a i da se lobisti percipiraju kao ljudi kojima je glavni alat za uspjeh lobiranja mito.
– To nije nikakva tajna zakulisna aktivnost, nego je sasvim uobičajen način komunikacije raznih dionika s tijelima javne vlasti radi zagovaranja vlastitih interesa. Lobiranjem se služe svi, tvrtke, interesne udruge poput HUP-a ili HGK, sindikati, nevladine organizacije… – ističe Mario Petrović, direktor Millenium promocije
Samoreguliranost lobista
U zemlji u kojoj je mito, kao i korupcija u cjelini, zaista dosta rasprostranjeno, zapravo su lobisti, barem tako možemo iščitati iz njihovih odgovora, oni koji to koliko-toliko uspijevaju amortizirati, čak i u situaciji kada njihova djelatnost, navedosmo, nije zakonski regulirana. U Hrvatskom društvu lobista (HDL) kažu da su se svi njegovi članovi obvezali djelovati u skladu s Etičkim kodeksom te u skladu s profesionalnim kriterijima lobističke struke u svijetu. Ta samoreguliranost lobista može nadoknaditi nedostatak zakonske regulative jer, kako kaže Nataša Trslić Štambak, regionalna direktorica – SEE regije Graylinga, agencije koja ima sjedište u Velikoj Britaniji, vezani su britanskim Zakonom o podmićivanju (UK Bribery Act) u svakoj zemlji gdje ta agencija posluje, a imaju i vrlo čvrst etički kodeks.
– HDL od svojeg osnutka 2008. godine kontinuirano traži da se tema interesnog zagovaranja u potpunosti otvori, da se zna tko lobira i za čije interese, kako bismo ovu struku učinili javnom i profesionalnom te smanjili mogućnost korupcije. Štoviše, 2013. smo izradili i Nacrt Zakona o transparentnom zagovaranju interesa kako bismo i time pridonijeli transparentnosti ove profesije jer je lobiranje legitimna profesija zagarantirana Ustavom Republike Hrvatske i dio je svakoga demokratskog poretka – ističu u HDL-u.
Nije ovo Hollywood
Krešimir Macan, jedan od osnivača agencije Manjgura, također ističe problem nedostatka zakona, pa 'lobisti djeluju sukladno svojim poslovnim i etičkim vrijednostima'. Otvoreno priča o svojim uspješnim lobiranjima, kao što je ono za projekt gradnje serije najmodernijih polarnih kruzera u brodogradlištu 3. maj u Rijeci za australsku kompaniju Scenic.
– Bilo je potrebno uvjeriti Vladu da postoji niša u kojoj ima smisla pokušati revitalizirati brodogradnju nakon stečajeva koji su državu stajali milijarde. Morali smo razbiti skepsu o našoj brodogradnji kao industriji kojoj više ne treba davati šansu. Išlo se otvoreno, sa svim računicama i brojevima i bili smo jako uporni, ponekad smo doslovce visjeli na Markovu trgu, ali se isplatilo. Upornost i kreativnost su odlike dobrih lobista. Kad vas izbace kroz vrata, vratite se kroz prozor – naglašava Macan.
Kako lobisti rade, uvijek se pitamo. Zdravko Ivić, suvlasnik i partner Alpheusa, specijalizirane agencije za public affairs koja je dio grupe Media Val, kaže da je stvorena 'percepcija lobista kao osoba koje u skupom odijelu šetaju hodnicima i 'uvjeravaju' donositelje odluka u stajališta koja zastupaju'. No to je posljedica gledanja američkih filmova, rekli bismo, jer Ivić kaže da postoje bitne razlike u tome kako se taj posao radi u SAD-u i u Europi, a pogotovo Hrvatskoj.
Izgradnja boljeg društva
U europskom kontekstu lobisti češće moraju prihvatiti kompromise i zato je tu prije svega riječ o public affairsu, otprilike nešto kao odnosi s interesnim skupinama. Riječ je, objašnjava Ivić, o savjetovanju koje kombinira izravne odnose s regulatornom zajednicom s komunikacijskom i medijskom perspektivom – odnosno sa svime što je potrebno za kvalitetnu kampanju kojom se može utjecati na javnu politiku.
– Percepcija lobista u odijelu koji se druži s političarima na hodnicima može zamagliti stvarnost jer su brojne dobre kampanje u Hrvatskoj zapravo provele organizacije civilnog društva, uglavnom pogonjene intrinzičnim motivima izgradnje boljeg društva. Dakako, mnogo puta udruge su korištene kao 'sredstvo' pojedinih industrija, što je primjerice taktika kojom se u svojim kampanjama često koristi farmaceutska industrija – napominje Ivić.
Javni odnosi
Upravo Trslić Štambak, koja naglašava da se Grayling 'ne bavi lobiranjem – ili bar ne na način kako se lobiranje definira na ovim prostorima', ističe public affairs kao uslugu te agencije. Kaže da s pomoću njih treba razumjeti kontekst u kojem se odluka donosi.
– Ne samo to tko će na kraju donijeti odluku već i tko utječe na njezina donositelja, ali i tko utječe na grupacije koje utječu na donositelja odluke. Također, bitno je razumjeti različite motivacije svih tih dionika jer se public affairs sastoji ponajprije u pronalaženju zajedničkih tema i usklađivanju interesa. Na kraju, ne treba se u aktivnostima public affairsa ograničiti na tradicionalne kanale – na izravne kontakte i događaje. U današnjem svijetu dionici, interesne grupacije, donositelji odluka iznose i razmjenjuju svoja stajališta na društvenim mrežama i to je također kanal putem kojeg se mogu ostvariti ciljevi za klijenta – objašnjava Trslić Štambak.
Mario Petrović, direktor Millenium promocije i predsjednik Upravnog vijeća Edward Bernaysa, Visoke škole za komunikacijski menadžment, kaže da uopće nije teško odrediti etičku granicu preko koje lobista ne bi smio prijeći. Treba samo poštovati zakone i druga pravila igre, pošten odnos prema klijentu i svim drugim dionicima, od institucije prema kojoj se lobira do konkurencije.
Lobisti su najuspješniji kada pokažu da postoje pozitivni učinci onoga što klijent želi postići.
– Primjera radi, ako možete regulatoru objasniti kako će željene izmjene okvira pridonijeti širem društvenom i gospodarskom razvoju, a konkurenciji kako će to ojačati tržište i donijeti više posla ili bolje uvjete rada svima, obavili ste svoj posao lobista, a da ste ne samo zakonski, nego i etički posve ispravni. U jednom od takvih slučajeva mi smo proveli razna tržišna i druga istraživanja te objavili rezultate prema kojima javnost podržava promjene, a struka ih vidi kao priliku za razvoj i rast tržišta. Regulator je preuzeo naše argumente budući da su bili uvjerljivi i dobro potkrijepljeni, izmijenio pravni okvir i ubrzo nakon toga je industrija o kojoj je riječ doživjela strahoviti rast – ističe Petrović.
Odlike najuspješnijih
Sličan primjer navode i u HDL-u. Obnovljivi izvori energije Hrvatske – udruženje osnovano prije pet godina da bi artikuliralo interes proizvodnje domaće obnovljive energije, mnogo je toga promijenilo.
– Višegodišnje sustavno profesionalno zagovaranje zelene energije proizvedene iz domaćih obnovljivih izvora primjer je koji pokazuje da sve postignute regulatorne promjene imaju mnogo širi utjecaj – otvaraju velike mogućnosti za sve građane i društvo u cjelini – ističu u HDL-u.
Petrović dodaje da je uspješan lobist zaokružena osoba. Lobist 'poznaje građu i propise na području na kojem djeluje, ali može sve staviti u širi zakonski, politički i društveni kontekst', i to kao dobar komunikator, pa nije čudno, veli, što 'mnogi lobisti dolaze upravo iz svijeta odnosa s javnošću, gdje su savladali vještinu interpersonalne komunikacije, ali i pisanje argumentacija, sažimanje informacija, razlikovanje bitnog od nebitnog…' Ipak, ne izostavlja i još jednu vrlinu – dobro je imati brojna poznanstva, ali dovoljno je biti tip osobe koja lako uspostavlja međuljudski kontakt.
Etičke granice
Ivić zaključuje da u svom djelovanju lobist mora imati jasno definirane etičke granice.
– Pritom ne mislim na korupciju jer to nije etička, već kriminalna kategorija. Lobist mora biti vjerodostojan, izbjegavati laganje, graditi i braniti svoju reputaciju bez obzira koga zastupao. Na kraju dana, kvalitetan lobist po prirodi posla mora imati dobre odnose s različitim dionicima, a nikada ne smije doći u situaciju da zbog jednokratne manipulacije naruši povjerenje druge strane. Takvo ponašanje stvara pukotine u odnosima koje su onda trajno vidljive – napominje Ivić.
U Hrvatskom društvu lobista kažu da je ključno u radu lobista povjerljivost pri korištenju informacija i lojalnost. No još je zanimljivija njihova tvrdnja da je riječ o profesiji koja 'edukacijom i informiranjem javnosti, medija i donositelja javnih politika pridonosi transparentnijem političkom odlučivanju, sprječavanju korupcije te donošenju kvalitetnijih propisa i odluka zakonodavne i izvršne vlasti. To je ono što smo rekli na početku – da iz odgovora naših sugovornika možemo zaključiti da lobisti koliko-toliko amortiziraju koruptivnu kulturu našega društva. Iz primjera smo vidjeli kako se promjene za vlastite interese mogu izlobirati i ukazivanjem interesa šire zajednice, što je potpuno legitimno. Nažalost, lobisti ni do danas nisu uspjeli izlobirati zakon vezan uz njihovu djelatnost, a što bi dodatno, vjeruju, njihov posao učinio transparentnijim. Ohrabruje da je napokon osnovana radna skupina za izradu zakona, pa valjda će biti i donesen.