U svom serijalu o franšiznom poslovanju Lider ovaj tjedan objavljuje primjere najuspješnijih i najzanimljivijih franšizera, čiji se svjetski uspjeh temelji na dobroj ideji i kvalitetnom brendu, ali i dobrom poznavanju ovog koncepta poslovanja te prenošenju svojeg znanja svojim franšiznim partnerima. Krešimir Dobrilović, predsjednik Zajednice franšiznog poslovanja Hrvatske gospodarske te osnivač i direktor Carwiz rent a cara koji se kroz franšizni model probio na američko tržište, detaljno je objasnio najnovije globalne trendove i utjecaj franšitnog modela na nacionalnu ekonomiju.
Koliko je franšizni model poslovanja u Hrvatskoj razvijen u odnosu na prije desetak godina. Gdje smo u odnosu na zapadne zemlje danas?
Franšizno poslovanje u Hrvatsko djeluje u 13 industrijskih sektora te ima i različite NKD djelatnosti. Ono što je problem u našoj zemlji je vrlo mali broj domaćih franšiza na tržištu. Do 2020. taj je udio bio 12 posto, međutim samo u 2020. godini broj domaćih franšiza se povećao za više od 20 posto. To još uvijek čini udio od samo 20,5 posto, dok se prosječan udio domaćih franšiza u europskim zemljama kreće u rasponu od 80 do 95 posto. Kroz franšize domaći uspješni koncepti izvoze svoj know how i proizvode te je stoga važno povećati udio domaćih franšiza. Svaka prodana franšiza znači otvaranje nove tvrtke, samozapošljavanje i zapošljavanje i zato se franšizno poslovanje smatra zamašnjakom razvoja poduzetništva i zapošljavanja.
Koji su trenutno najveći izazovi za pokretanje franšize, naročito u inozemstvu i kako ih premostiti?
Franšiza je idealna upravo za male poduzetnike koji nemaju mogućnosti širenja kroz vlastite poslovnice, ali nemaju niti lokalnu ekspertizu udaljenih tržišta koja je važna za uspjeh na nepoznatom terenu. Upravo svoje širenje na drugim tržištima ostvaruju preko kupaca franšize koji su odlučili na sigurniji način krenuti u poduzetništvo, uz mentorstvo davatelja franšize i svoje dobro poznavanje lokalnog tržišta. Izazovi su svakako brojni od regulative i tržišnih pravila koja vrijede na tržištima izvan Hrvatske. Zato i suština širenja franšize, odnosno know how-a leži u činjenici da se ona širi putem primatelja franšize koji dolaze iz drugih zemalja.
Imamo puno pozitivnih primjera gdje su hrvatske franšize iskoraknule na internacionalno tržište: Surf'n'fries, zatim Muzej iluzija koji se proširio i na kinesko tržište, Carwiz rent a car, Direct booker, Tinker labs iz Osijeka žele na njemačkom i američkom tržištu. Ima još puno pozitivnih primjera. Mislim da se ovaj dio priče tek počeo buditi u Hrvatskoj. Pod zajednički nazivnik bih stavio na prvom mjestu inovativnost i krativnost, hrvatsku pamet koja se putem franšize širi na svjetska tržišta. Dakle, radi se o hrvatskom izvozu putem know – howa.
Prate li ga i financijske institucije?
Financiranje je još uvijek problem jer bankarski sektor ne prepoznaje franšizni model poslovanja kao manje rizičan, u odnosu na klasični poduzetnički poduhvat pa se rizici promatraju na jednaki način. A to nikako ne može biti jednako jer se ovdje radi o uhodanom i etabliranom poslu na tržištu. Mislim da je tu bitna edukacija i razumijevanje ovog poslovnog modela. Upravo na tome radi Zajednica franšiznog poslovanja HGK čiji sam predsjednik.
Koliki je značaj franšiznih poslovnih modela na razvoj ekonomije u odnosu na klasične poduzetničke poduhvate?
Svaka nova inovacija u proizvodnom programu, uslugama i proizvodnji u franšiznom lancu, bez obzira da li navedeno dolazi od strane samog davatelja ili primatelja franšize, uvijek taj cijeli poslovni ciklus pozitivno djeluje na cijelu ekonomiju Hrvatske. Uz to, za vrijeme trajanja franšiznog poslovnog odnosa primatelj franšize iz, primjerice, trećih zemalja, plaća mjesečne tantijeme davatelju hrvatske franšize, a što je u konačnici izvoz usluge koji također pozitivno utječe na vanjsko trgovinsku bilancu Hrvatske.
Kada govorimo o franšiznom modelu poslovanja, ekonomski podaci o franšiznom sektoru u svijetu vrlo su impresivni. Njegov najveći doprinos sagledava se u novom zapošljavanju, razvoju održivog poduzetništva, modernizaciji ekonomije, transferu znanja i vještina i sl.
World Franchise Council proveo je istraživanje na uzorku 26 zemalja u kojima postoji franšizno poslovanje, o utjecaju koje franšiza ima na nacionalnu ekonomiju. Uključene zemlje čine 53 % svjetskog bruto nacionalnog proizvoda, a ekonomski utjecaj njihovog franšiznog poslovanja čini 2,3 posto svjetskog bruto nacionalnog proizvoda. Sjedinjene Američke Države imaju najveći ekonomski output franšize za nacionalnu ekonomiju (844 milijarde dolara). Slijede ih Francuska, Australija i Njemačka. Na području koje je pokrilo istraživanje postoji oko 2,2 milijuna franšiznih lokacija koje direktno zapošljavaju oko 20 milijuna ljudi. Prosječno gledajući, davatelji i primatelji franšize diljem svijeta zapošljavaju devet osoba po jednoj franšiznoj lokaciji (u franšizama radi oko 1,2 posto zaposlenih u nacionalnoj ekonomiji).
International Franchise Association (2020.) izrađuje godišnje izvješće s detaljima najnovijih statistika ove industrije. Franšize stvaraju ekonomsku proizvodnju od 1,6 bilijuna dolara i čine 5,8 posto američkog BDP -a. Franšizna proizvodnja roba i usluga u 2016. godini iznosila je 868,1 milijardu dolara, dok je godišnja plaća isplaćena 351,1 milijardu dolara. Posredno, franšize proizvode 929,9 milijardi dolara BDP-a (franšize su činile 3,4 posto bruto domaćeg proizvoda privatnog sektora). Ukupne kombinacije poslova, godišnjih plaća i godišnjeg prometa činile su 7,4 posto američkog BDP -a.
Prema najnovijem istraživanju Europske franšizne federacije u Europi posluje 15.350 franšiznih davatelja koji imaju zajedno oko tri milijuna franšiznih lokacija te zapošljavaju oko 25 milijuna ljudi.
Hrvatska nije SAD i svjetske brojke iznesene na početku teksta nisu dostižne, no neka se godišnje otvore dva radna mjesta i to je doprinos. Jer ukoliko primatelj kupi franšiznu lokaciju, njegova šansa za opstanak je puno veća nego li kod tradicionalnog start-upa.
Kako se razvija franšizni biznis Carwiza i koliko se taj model pokazao otpornim u odnosu na druge poslovne modele tijekom pandemije?
CARWIZ model je baš tijekom ove pandemije pokazao svoju snagu jer niti jedan od naših franšiznih partnera diljem svijeta nije nestao i održao je poslovanje. Osim toga pripremali smo sve kolege za trenutak oporavka industrije putovanja i vraćanja potražnje. Sezonu koja je iza nas smo odradili odlično i izuzeto smo zadovoljni brojkama i razvojem franšizne mreže. Veliki uspjeh i potvrda kvalitete koncepta i samog brenda je i činjenica da smo i tijekom pandemije uspjeli potpisati ugovore u nekoliko novih zemalja i dodatno osnažili franšiznu mrežu.
Kako napreduje poslovanje u SAD-u?
Prije tjedan dana smo prezentirali i naše širenje putem affilate koncepta u SAD-u gdje nam je plan u godinu dana doći do 20-ak lokacija gdje ćemo sa partnerima tamo dodatno osnažiti prisustvo CARWIZ branda u svijetu. Već smo naveliko u planiranju širenja i rasta u slijedećoj godini, kao nastupima na sajmovima, gdje očekujemo velik interes za CARWIZ kako je to bilo i do sada. Također, veliki naglasak stavljamo na edukacije koje održavamo u zemljama gdje smo prisutni, kao i konzalting koji je sastavni dio našeg franšiznog koncepta.
Koji su neki prvi koraci pri preuzimanju franšiznog modela i koliko prosječno traje procedura?
Franšiza je idealna upravo za male poduzetnike koji nemaju mogućnosti širenja kroz vlastite poslovnice, ali nemaju niti lokalnu ekspertizu udaljenih tržišta koja je važna za uspjeh na nepoznatom terenu. Upravo to ostvaruju preko kupaca franšize koji su odlučili na sigurniji način krenuti u poduzetništvo uz mentorstvo davatelja franšize i svoje dobro poznavanje lokalnog tržišta. Samo stvaranje franšiznog poslovnog modela je posao od tri do četiri mjeseca, sa uskom suradnjom poduzetnika s konzultantom kako bi se stvorile sve potrebne procedure, politike poslovanja, plan širenja i marketinga, obuka i trening, franšizni ugovor i ostala pravna dokumentacija i sl. Rezultat toga rada je franšizni poslovni model spreman za prodaju.
U Hrvatskoj ima prostora za razvoj ovog poslovnog modela u nizu poduzetničkih djelatnosti. Mislim da je upravo sada sazrio trenutak za razvoj franšiznog poslovanja, budući da je u svijetu upravo u kriznim vremenima ovaj poslovni model doživio svoj rast.
Zbog čega, po vašem mišljenju, franšizni koncept do sada nije u dovoljnoj mjeri zaživio u Hrvatskoj?
Prema trenutnoj situaciji, dojam je da hrvatski poduzetnici još uvijek zaziru od ovog oblika poslovanja i na domaćem i na svjetskom tržištu. To se može pripisati možda i nedostatku informacija, ali i otežanom financiranju zbog neprepoznavanja ovog poslovnog modela kao manje rizičnog u odnosu na posve novi poduzetnički poduhvat od strane financijskih institucija.
Rast franšiznih poduzeća i njihovih mreža znači multipliciranje malih i srednjih poduzeća i razvoj održivijeg poduzetništva jer po istraživanju Američke gospodarske komore preživljavanje samostalnih poduzetnika u prvih pet godina poslovanja je manje od 25 posto, dok preživljavanje onih koji su pokrenuli poslovanje kroz kupnju franšize iznosi više od 90 posto, što dovoljno govori o održivosti.
Koje su to primjerice nepoznanice koje bi poduzeticima valjalo razjasniti?
Evo nekih informacija koje bi želio oko franšiznog modela naglasiti:
1. Franšizni model poslovanja je već provjeren i dokazan koncept poslovanja na tržištu. Kupnjom franšize se kupuje nešto što je već dokazano na tržištu, odnosno kupuje se „KNOW HOW“. Tu se radi o konceptu poslovanja koji je tijekom uhodavanja na tržištu prošao sve uspone i padove. Prilikom kupnje franšize se dobivaju i ključne informacije vezane uz lokaciju, cijenu lokacije, cijene proizvoda, izgled prodajnog mjesta, na koji način voditi promociju i niz drugih ključnih informacija.
2. Brend je na današnjem tržištu iznimno mukotrpno izgraditi. Kupnjom franšize se dobivaju i prava na prepoznatljivi brand i to je ono što za potencijalnog investitora ima veliku vrijednost. Prepoznatljivi brend jamči prepoznatljivost na tržištu.
3. Standardizacija poslovanja – Uspješne franšize imaju vrlo dobro razrađene knjige standarda.
4. Podrška davatelja franšize – prisutna je kroz cijeli ugovorni odnos između davatelja i primatelja za što se plaća tzv. “royalty fee”, odnosno tantijem.