Cijeli je paket pomoći Next Generation EU u dobroj mjeri i zamišljen kako bi se niz domaćih industrija revitalizirao i omogućilo im se pronalaženje novog mjesta u europskoj ekonomskoj arhitekturi, koja treba biti robusna i okrenuta održivom razvoju
Prošlog tjedna Tonino Picula imenovan je za stalnog izvjestitelja Europskog parlamenta (EP) za odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama. Riječ je o dužnosti, ali i priznanju, kojom će taj hrvatski europarlamentarac u ime EP-a pokrivati sve teme koje se tiču odnosa EU i SAD-a.
Picula je u prvoj godini svoga trećeg mandata u EP-u već imenovan na niz dužnosti (koordinator za vanjsku politiku grupe Socijalista i demokrata u EP-u, voditelj radne grupe za zapadni Balkan i izvjestitelj za proširenje EU na zapadni Balkan, izvjestitelj je za Crnu Goru kao kandidatkinju za članstvo i suizvjestitelj za IPA III program pretpristupne pomoći). U razgovoru za Lider govori i o mjerama Europske komisije (EK) kojima se žele ublažiti posljedice pandemije koronovarisa, ali i objašnjava u svjetlu (ili bolje reći mraku) aktualne afere Rimac kolike su mogućnosti da se na takav način lobira u EU.
Svjedočimo ovih dana aferi Rimac i ostali. Koliko je takvo 'lobiranje' prisutno u EP-u i EK-u te postoji li jasna granica gdje prestaje lobiranje, a počinje korupcija?
– Prema dosad javno dostupnim informacijama o slučaju Josipe Rimac, čini se kako se ona svojim položajem i ovlastima, kao i utjecajem preko stranačkih linija HDZ-a koristila kako bi ishodovala izmjene odluka i pravilnika koji bi jednoj konkretnoj privatnoj tvrtki omogućili da stekne golemu financijsku korist. Ta je privatna tvrtka, izgleda, plaćala Rimac i suradnicima za te izmjene. To je, prema svemu sudeći, korupcija. Lobiranje je u Europskoj uniji djelatnost koja je regulirana i opisana već više od trideset godina. U procesima izrade prijedloga regulative sudjeluju predstavnici interesnih grupa, što je jasno evidentirano i učinjeno javnim postupkom.
Zašto dosad nijedna vlast u Hrvatskoj nije donijela zakon o lobiranju? Postoji mišljenje da namjerno nije donesen kako bi se i dalje lovilo u mutnom.
– Pamtim naslov 'Lobisti ponovno nisu uspjeli izlobirati zakon o lobiranju', možda od prije više od deset godina. Od tada se i dalje ništa nije promijenilo. Nastavno na to, reagirajući na slučaj Rimac, Hrvatsko društvo lobista ponovno je baš ovog tjedna upozorilo kako od svojeg osnivanja pokušava izboriti zakonsku regulaciju zagovaranja, zajedno s uspostavom i objavom registra lobista i interesa. Štoviše, optužilo je sve vlade u proteklih 13 godina kako nisu imale hrabrosti to učiniti. Dobar bi prvi korak u smjeru regulacije bio da državne institucije i tijela vlasti uspostave barem otvoreni registar sastanaka s predstavnicima privatnih organizacija, koji bi uključivao i evidenciju sudionika, teme i zaključke takvih sastanaka.
Jeste li vi bili u situaciji da kod vas kao europarlamentarca netko lobira ili 'lobira'?
– U svojem radu redovito se susrećem s predstavnicima veleposlanstava, koji uvijek zagovaraju interese zemalja koje predstavljaju, kao i profesionalci iz nekih industrija, ali me veseli da mogu reći da ti kontakti nikad nisu prešli granicu dostave njihova stajališta, koje mogu i ne moram uzeti u obzir, ovisno o tome slažem li se s tim informacijama, smatram li ih ispravnima i, na kraju, jesu li u interesu građana Europske unije i zemalja članica. Bilo je rijetkih pokušaja s manipulacijom identiteta lobista jer su se neki pokušali kamuflirati u predstavnike NGO-a kako bi me, kao, nepristrano informirali o štetnosti ili koristi od nekoga zakonskog prijedloga. Nije prošlo.
Kako komentirate činjenicu da se Njemačka naglo predomislila i predložila da članice EU solidarno snose dugove uzrokovane mjerama protiv pandemije, a do jučer je to odbijala? Hoće li njemačka inicijativa dobiti ipak podršku s obzirom na suprotna stajališta Austrije, Nizozemske, Danske i Švedske?
– Mislim da je jasno koliko je sati kad je Wolfgang Schäuble, zagovornik konzervativne financijske ortodoksije, jedan od najvećih protivnika paketa pomoći za južne članice Europske unije, tijekom velike recesije 2008. izjavio kako je riječ o krizi bez presedana koja zahtijeva ambiciozne mjere. Članice Europske unije ekonomski su međuovisne. Riječ je o najvećem i najmoćnijem svjetskom tržištu, koje je do izlaska Velike Britanije iz članstva imalo pola milijarde građana i potrošača. Premda robusno, nije neotporno na ovakav tip šoka, koji ima još uvijek neizvjestan ishod. Paket pomoći Next Generation EU skiciran je uz optimističnu pretpostavku da nam se neće dogoditi snažan drugi val pandemije. Najutjecajnije i najveće članice EU Njemačka i Francuska postigle su dogovor koji je omogućio takav prijedlog paketa oporavka i može se pretpostaviti da će do početka pregovora ozbiljno razgovarati sa 'štedljivom četvorkom' koja bi se mogla naći na putu ostvarenja njihovih planova.
Premijer Andrej Plenković pohvalio se da je predviđenih EU-ovih deset milijardi eura pomoći za Hrvatsku 'rezultat kvalitetnoga komuniciranja s Komisijom pa se došlo do vrlo izdašnih sredstava'.
– Hrvatskoj će paket pomoći iz Next Generation EU pripasti ne zbog Plenkovićeva, objektivno besadržajnog, predsjedanja Unijom, već zbog naših gospodarskih pokazatelja. Naime, kako je Komisija došla do brojki od nepovratne 7,3 milijarde eura te 2,6 milijardi eura zajmova? Prema broju stanovnika, BDP-u i stopi nezaposlenosti. Dakle, mi smo uvjetno rečeno 'dobitnici' zato što smo na europskom začelju prema visini BDP-a po glavi stanovnika i u travnju nam je stopa nezaposlenosti premašila 8,1 posto. A te su brojke o visini dohotka i neotpornoj ekonomiji temeljenoj na uslugama niske dodane vrijednosti poput turizma svakako 'zasluga' mnogih vlada pa i njegove. Naravno, konačan iznos ovisit će i o ishodu pregovora članica.
U EU postoje različita mišljenja, od onih tvrđih koje zastupa Margrethe Vestager, izvršna potpredsjednica Europske komisije zadužena za kontrolu tržišnog natjecanja, da EU treba imati jaku zaštitu tržišnog natjecanja, pa do primjerice Njemačke i Francuske, koje smatraju da bi ta zaštita trebala biti labavija i dopuštati veću koncentraciju pojedinih tvrtki na tržištu. Kako vi razmišljate?
– Mislim da treba podržati zaštitu tržišnog natjecanja, posebice uzimajući u obzir veličinu našeg tržišta. Veća tržišta svakako su u prednosti kada je tržišno natjecanje manje regulirano. No regulacija mora biti racionalno dozirana, ne smije blokirati prostor za rast, nego ga ravnopravno i pošteno usmjeravati, posebno u uvjetima krize koja nam je pred vratima. Također, treba uzeti u obzir područja u nepovoljnom položaju kao što su otoci, ruralne sredine i planinska područja, koja su već od početka u zaostatku. Zato je izrazito potrebno omogućiti iznimke koje bi omogućile njihov ravnopravan rast. U tom pogledu uloga kohezijske politike ostat će izrazito važna.
Cijeli razgovor možete pročitati u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.