Odluka Vlade o ukidanju postupaka javne nabave zbog promjene gospodarskih okolnosti uslijed epidemije koronavirusa, zbunila je i podijelila domaću poduzetničku scenu. Jedni smatraju da je to pametno jer će se na taj način napraviti proračunske uštede, dok drugi misle da je samim time Vlada sebi 'pucala u koljena' jer je zaustavila gospodarsku aktivnost vrijednu 50-tak milijardi kuna godišnje. Otprilike isto koliko će koštati Vladine mjere za pomoć gospodarstvu.
Stručnjaci u javnoj nabavi smatraju da Vlada nije ni svjesna posljedica ove odluke, kao ni značaja javne nabave za brzi gospodarski oporavak. Postupci nam ionako kasne radi kompliciranih i dugotrajnih procesa, tako da nitko (pa ni Vlada) ne zna, koliko ćemo zbog ove odluke izgubiti vremena i investicija. Odluka je sigurno opravdana u slučaju nabavke roba i usluga koje u ovom trenutku nisu prijeko potrebne za funkcioniranje države – od raznih konzultanata, autora strategija, PR stručnjaka, novih automobila i sl. Međutim, postupci koji mogu pokrenuti domaću proizvodnju, oživjeti tržište usluga i investicija ne bi smjeli spadati u istu kategoriju. Tim više što ove godine možemo očekivati vrlo ograničene izvore deviznog priljeva od turizma.
Javna nabava inače spada u ingerenciju Ministarstva gospodarstva, međutim u ovim kriznim okolnostima prešla je kompletno u ruke Ministarstva financija, točnije ministra Zdravka Marića.
Vlada je iz ove odluke izuzela postupke u tri slučaja: ako je nabava potrebna radi provedbe mjera za pomoć gospodarstvu uslijed epidemije koronavirusa, ako se nabava provodi radi saniranje štete uzrokovane potresom, ako je nabava materijala, opreme i slično potrebna za borbu protiv epidemije koronavirusa. Postoji i stavka koja kaže da postupci mogu ići dalje ako za to postoji opravdani i obrazloženi razlog (što se prije svega odnosi na projekte sufinancirane iz EU fondova), ali je u tom slučaju prije donošenja odluke o odabiru za postupke u tijeku, odnosno prije pokretanja postupka nabave, potrebno dobiti prethodnu suglasnost ministra financija. Koji bi to bili opravdani razlozi također nije poznato, o tome trenutno odlučuje ministar Marić. Na ovaj način može se pretpostaviti upravljanje potrošnjom, ali se i otvara mogućnost zaustavljanja svega.
Očito je da se ovom odlukom, najvjerojatnije radi bojazni kako će na kraju godine izgledati državna bilanca, željelo podvući crtu, ali bez realnog sagledavanja posljedica. Slično kao da 'glava obitelji' zbog ušteda svim članovima obitelji ukine džeparac, bez obzira na to što jedan sin možda pretjerano troši novac u kladionicama, a drugi kupuje hranu za vrijeme školskog odmora kako ne bi bio gladan.