Hrvatske kuće od slame, srpska od konoplje, japanske od kupusa… dokazuju da je trendi graditi zdanja od jestivih materijala ili barem od onih biljnog i životinjskog podrijetla. Moglo bi još ispasti i da se bajka o tri praščića drži na klimavim nogama. Znanstveno je, naime, dokazano da je građevni materijal dobiven od kineskoga kupusa trostruko jači od betona. I još se može pojesti
Od gljiva i kupusa bez imalo se teškoća može napraviti prilog uz glavno jelo ili varivo, ali gradnja kuće ne izgleda nimalo izvedivo. Ipak, to je doista moguće čak i od konoplje, vune, bambusa, pluta, voćnih kora, slame, drvenog betona ili recikliranih plastičnih boca. Vjerojatno bi mnogima najdraža bila kućica od slatkiša poput one u bajci o Ivici i Marici, na što ćemo ipak pričekati. Za sada smo ipak uglavnom na bajci o tri praščića i na građevinama od cigle i betona, no budući da očuvanje okoliša i trošenje što manje energije postaje sve veći zahtjev u svakodnevnom životu, odvažnije se razmišlja izvan okvira uobičajenoga građevinarstva.
U ranoj fazi
Prema procjeni londonske tvrtke Brandessence Market Research and Consulting tržište zelenim građevnim materijalom 2025. vrijedit će 474,28 milijardi dolara, s godišnjom stopom rasta od 11,35 posto. Ne znamo je li uračunala gljive, kupus ili konoplju, ali u njih znanstvenici i poduzetnici doista polažu nade. Micelij gljive sastavljen je tako od mreže niti zvanih hife koje djeluju kao prirodno vezivo te su materijali od micelija lagani, sjajnih toplinskih svojstava, otporni na vatru, čvrsti poput betonskih blokova i mogu se oblikovati u bilo koji oblik. Kada se kucne u ciglu od gljiva, zvuk je kao da je drvena. Njujorška arhitektonska tvrtka The Living primjerice upotrebljava materijale od micelija stoga što proizvode mnogo manje ugljikova dioksida u odnosu na cement. Osim toga, gljive su biorazgradive, pa nema štetnog otpada kao kod uobičajenoga građevnog materijala. No izrada građevnog materijala od gljiva još je u ranoj fazi, isto kao onog od kupusa.
Na Sveučilištu u Tokiju pozabavili su se kupusom, korom od banana, vakuumski osušenim lukom i algama koje su samljeli te dobili građevni materijal jači od betona (čak je od lišća kineskoga kupusa napravljen materijal triput jači od betona!). Utvrđeno je da je i jestiv, čak se ni nakon četiri mjeseca okus nije promijenio, nije bilo truleži niti su ga nagrizali kukci. Takav građevni materijal osobito je pogodan zato što je blagotvoran za okoliš jer se uklanja jednostavno – tako da ga se pojede.
Čvršći od betona i opeke
Od konoplje su se prije tisuća godina dobivali platno, odjeća, keramika, čak su se gradile zgrade, što se vraća mijenjanjem stajališta o konoplji. Čvrst materijal od konoplje dobiva se od kašastog središta stabljike biljke uz dodatak vode i vapna. Prozračan je i savršen za izolaciju zgrada te se u Europi već upotrebljava, a u Ujedinjenom Kraljevstvu daju posebne popuste zbog dugotrajnosti materijala. Građevine od konoplje nisu ništa zapaljivije od zgrada građenih uobičajenim materijalima, takav se materijal lako prevozi i više se ugljikova dioksida koristi u njegovoj proizvodnji nego ispušta.
Zahvalan je i bambus, koji se smatra jednim od najboljih materijala za gradnju. Pritom nije riječ o drvetu, već višegodišnjoj travi koja nakon žetve ponovno raste. Čak je čvršći od betona i opeke, vrlo duge trajnosti te je odličan za izradu podova i ormarića. Ipak, mora ga se zaštititi od truljenja, kukaca koje privlači škrob i vode, od koje bambus nabubri i pukne.
I pluto, koje se dobiva od hrasta plutnjaka, pogodan je materijal zato što hrast nastavlja proizvoditi pluto i kada se ono izvadi, rastezljivo je i podatno te se nakon jakog pritiska vraća u prvobitan oblik. Upotrebljava se u izradi podnih pločica, stišava buku, odlično toplinski izolira, vatrootporno je i pri gorenju ne oslobađa otrovne plinove. Također, ne truli, budući je vodonepropusno. Nažalost, hrast plutnjak raste samo u nekim zemljama Sredozemlja, pa su njegovi dobivanje i prijevoz skupi, ali budući da je s druge strane pluto lagano, troši se manje energije za prijevoz.
I ovčja vuna je odličan izolator za koji se pri preradi ne treba utrošiti mnogo energije, lako se dobiva i brzo obnavlja, za razliku od pamuka. No, ne razgrađuje se brzo kao slama te se mora obraditi kemikalijama zbog kukaca i gljivica, što ovčju vunu može poskupiti i učiniti manje prihvatljivom za zaštitu okoliša.
Prerađeni čelik i drvo
Slama se također jednostavno dobiva, pristupačna je, zvučni je i toplinski izolator koji nije prijetnja okolišu. Kuće od slame mogu se naći i u Hrvatskoj, a kao građevni materijal mogu se upotrijebiti još i prerađena plastika, drvo i čelik. Umjesto da kao smeće zagađuje okoliš spoj prerađene te djevičanske plastike (nastaje od smole koja se dobiva od sirove nafte) dobra je građa za krovove, podove, tepihe, ograde, vodove, PVC prozore i PVC otvore za vodovod i odvodnju. Prerađeno drvo dobiva se od korištenog drveta sa staja, starih sanduka, ograda ili nakon preuređenja domova. Drvo je lagano, pogodno za namještaj i podne obloge, ali nije toliko čvrsto te ga se mora zaštititi od kukaca.
Ponovno korišten čelik povećava otpornost građevine na potrese i jake vjetrove, u potpunosti se može preraditi i iskoristiti za novogradnju. Pravilna oporaba čelika u novi održiv proizvod ne troši mnogo energije, a prerađeni čelik dugotrajan je i postojan, ne gori, odlično podupire građevinu, otporan je na vodu i štetočine. Nije za odbaciti ni kruta poliuretanska pjena od bambusa, algi i konoplje koja se upotrebljava za proizvodnju dasaka za surfanje. Pogodna je za izradu namještaja, lopatica turbina, za zvučnu i toplinsku izolaciju i otporna na nametnike i plijesan.
Ništa bez procedura
Načelno svi održivi materijali mogu naći primjenu u građevnim proizvodima i svakako treba proizvođače poticati na razvoj takvih proizvoda, a krajnje korisnike na primjenu, rekla je mr. sc. Mihaela Zamolo, dipl. ing. građ. u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju. Navodi da se za gradnju mogu upotrijebiti reciklirane gume, koje smanjuju buku, biopepeo, reciklirani agregati od betona ili betona i opeke te da na velika vrata ulaze kompozitni i nanomaterijali. Međutim, upozorava da postoje procedure koje se ne mogu i ne smiju zaobići te se mora izraditi europska ili nacionalna tehnička ocjena (EAD, European Assessment Document – Europski dokument za ocjenjivanje i HTD – Hrvatski dokument za ocjenjivanje), jer za takve proizvode najčešće ne postoje tehničke specifikacije u obliku normi.
– Prvo proizvođač treba provesti razna ispitivanja i utvrditi svojstva takvog proizvoda za namjeravanu uporabu. TAB – Technical Assessment Body, Tijelo za tehničko ocjenjivanje, ili HTTO, Tijelo za hrvatsko tehničko ocjenjivanje, moraju izraditi valjani dokument (ETA, European Technical Assessment – Europska tehnička ocjena ili HTO – Hrvatska tehnička ocjena). Na temelju tog dokumenta imenovano ili odobreno tijelo (NB, Notified Body – Prijavljeno tijelo ili OT – Odobreno tijelo) provodi ocjenjivanje stalnosti svojstava i izdaje dokument (najčešće certifikat) koji je podloga za izjavu o svojstvima koju izdaje proizvođač. U Hrvatskoj građevni proizvod može na tržište samo s izjavom o svojstvima u skladu sa Zakon o građevnim proizvodima (NN 76/13, 30/14, 130/17, 39/19, 118/20), koji uključuje i odredbe Uredbe (EU) 305:2011. a koja sadrži deklarirana svojstva za namjeravanu uporabu. Proizvod se valjano označuje i izdaje se tehnička uputa. Cijene, pak, ovise o investitoru i zakonodavcu. Odabir takvih materijala odnosno građevnih proizvoda treba biti potican na razne načine: zelenom javnom nabavom, Izjavom o okolišu (EPD – Environmental Product Declaration) ili zelenim certifikatima – iznosi Zamolo.
Skupo ili jeftino
S obzirom na prethodno opisan sustav, sigurnost mora biti ostvarena, dodala je, te je jasno da neki proizvodi ne mogu biti konstrukcijski elementi u zgradama poput nosivih zidova i stropne konstrukcije. Pojasnila je da to proizlazi iz svojstva građevnog proizvoda, koja moraju biti takva da kad proizvod postane sastavni dio građevine ona mora zadovoljiti sedam temeljnih zahtjeva. Najvažniji zahtjevi su ponajprije mehanička otpornost i stabilnost; potom sigurnost u slučaju požara; higijena, zdravlje i okoliš; sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe; zaštita od buke; gospodarenje energijom i očuvanje topline i održiva uporaba prirodnih izvora.
Proizvodi kao nekonstrukcijski elementi poput obloga mogu, prema njoj, zadovoljiti neke druge temeljne zahtjeve, recimo, zaštitu od buke, gospodarenje energijom i očuvanje topline. Zamolo poziva na stalno poticanje svijesti svih dionika, pri čemu se treba poticati proizvođače na inovacije te investitore i tijela odlučivanja svakodnevno informirati o dobrim primjerima. Navodi tako primjer Züricha, gdje se u zgradarstvu gotovo isključivo rabe reciklirani betoni, odnosno betoni od recikliranih agregata i tipova cementa s dodacima koji su kod nas zabranjeni za uporabu. Prema Zamolo na temelju novih saznanja trebamo promijeniti tehnički propis.
– Takva gradnja može biti skupa, ali i ne mora. Ključno je provesti LCA – Life Cycle Assessment i LCC – Life Cycle Cost za takve proizvode, odnosno procjenu utjecaja na okoliš i klimu u cijelom životnom vijeku proizvoda te troškovnu isplativost. Ako se pametno pristupi prethodnoj isplativosti i projektira u suradnji različitih struka od samog početka može čak biti i jeftinija. Ipak, takvi proizvodi su inicijalno često skuplji od klasičnih zbog potrebnih ulaganja u razvoj i inovacije, ali budući da je najvažnije smanjenje utjecaja na okoliš i klimatske promjene koje mora biti dokazano putem LCA-a to jednostavno nema cijenu. Ljude trenutačno od takve gradnje odbija neznanje, ali i ponuda jer takvih je proizvoda trenutačno relativno malo na tržištu – naglasio je Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.