Radio je za Ruse i Amerikance, bio direktor Ine, ministar gospodarstva... Sada je energetski konzultant, slobodno možemo reći da je vodeći stručnjak za energetiku, kojeg mediji nemilice eksploatiraju jer dobro poznaje svaki njezin aspekt, od naftnih bušotina do ‘tradinga‘ i geostrateških odnosa. I šire od toga
Posao u Ini odveo ga je u Moskvu, gdje je s vremenom počeo raditi za Amerikance. Raspad SSSR-a vratio ga je u Hrvatsku, gdje je bio ministar gospodarstva, a potom i generalni direktor Ine, ali karijera ga ponovno vodi u Moskvu. Vratio se u Hrvatsku 2004. godine te nastavio raditi savjetnički posao u svojoj tvrtki Trade Consulting. U međuvremenu je postao i počasni generalni konzul Filipina.
Iza njega je karijera o kojoj bi se mogao ispisati barem jedan cijeli broj Lidera, ali o umirovljenju 74-ogodišnji energetski konzultant Davor Štern ni ne pomišlja. Njegov je duh jednostavno takav, aktivan, društven, nemiran. Kada priča o svom životu, čini to na tako zanimljiv način da bi i komarac u sobi vjerojatno prestao zujati samo da ništa ne prečuje. Možda najviše impresionira njegova pristupačnost, od koje ne odustaje, a mogao bi. Mnogi jesu. I dok moje znatiželjno oko kruži po umjetninama i uspomenama iz Rusije brižljivo raspoređenim po uredu, slaže se pred očima polako i linija Šternova života, koja nas dovodi do sadašnjeg trenutka.
Preskačemo dio s odrastanjem u Izraelu i nepravdu koja je njegovu ocu počinjena oduzimanjem obiteljske tvornice čarapa MTČ te uranjamo ravno u vruće ljetne večeri u Starom Gradu na Hvaru gdje je toga ljeta ranih šezdesetih umjesto da se priprema za prijamni ispit Štern svirao klavir. Te zavodljive note stajale su ga studija medicine, ali ostvario je uvjete za upis na rudarstvo. Pitam ga je li imao uopće afiniteta prema tome i već sljedeći trenutak oboje pucamo od smijeha kad on kao iz topa kaže: 'Ne! Ja nisam znao što radim. Moj životni san je tada bio da sviram.'
Smiješila mu se prilika da šest tjedana provede na turneji s Novim fosilima u Rusiji, gdje će posve drugim poslom sa stankama provesti 16 godina. No, od dobro plaćene turneje odvratio ga je otac, koji se također bavio glazbom: 'Čuj Dado, ti jesi talentiran, ali ne do te razine da se cijeli život možeš baviti glazbom na visokoj razini, od tebe nikada neće biti vrhunski muzičar. Ako nisi vrhunski, s godinama ti je tržište sve manje, završit ćeš u nekom baru, a to nije ono što bih ti ja želio.'
I tako je 'rudario' godinu dana, ali nakon prvog posjeta pravom rudniku u Raši shvatio je da to nije njegov životni poziv i prebacio se na naftu.
– Tada je to bio apsolutno neinteresantan studij. Nafta je bila tri dolara po barelu i u svijetu je to bio, onako, 'uh poziv'. S vremenom je njezina vrijednost rasla, pa i investicije i sve je dobilo neku drugu dimenziju. Tako sam zahvaljujući sviranju odabrao lijepo zvanje – simpatično priča Štern, koji se nikada nije sasvim ostavio glazbe. Svirao je u nekoliko rok-bendova kao što su Usamljeni, Zlatni akordi, Grupa 220, a posljednjih 13 godina svira u bendu Superstary, koji je prošle godine usred pandemijske depresije snimio pjesmu 'Corona'.
Prvi 'pravi' posao nakon faksa dobio je u Milanu, u međunarodnoj trgovini, ali vratio se nakon godinu dana jer mu je supruga bila u Zagrebu, rodio mu se sin i čekala ga je gaža u Vili Rebar, a i nije vidio perspektive za budućnost u tome. Stoga je počeo raditi u struci, kao pripravnik na Ininu naftnom polju Žutica u Ivanić-Gradu.
– Ustajao sam u pola šest ujutro i vozio starom cestom za Ivanić-Grad, a svirao sam do ponoći. Tada se sve moglo. Posao nije bio zahtjevan, a puno sam naučio o nafti što mi je kasnije mnogo pomoglo. Većina naftnih tradera u životu naftu nije vidjela – govori Štern, koji je nakon pripravničkog staža u Ina Naftaplinu zaposlen u Jugoslavenskom naftovodu. Četiri godine proveo je radeći na gradnji Jadranskog naftovoda, a na taj sustav je i danas iznimno ponosan jer i nakon četrdeset godina, kaže, funkcionira besprijekorno. Nabavljajući cijevi, crpke i izolaciju po cijelome svijetu naučio je mnogo o trgovini, a s obzirom na to da se gradnja financirala novcem Svjetske banke i javna se nabava provodila prema striktnoj proceduri, dobio je i vrijednu lekciju kako pošteno poslovati.