Treba naglasiti da je ova Vlada saveznica i poslodavaca i izvoznika. Oni su kralježnica gospodarstva. Bez njih nema rasta, nema radnih mjesta, i zbog toga je veoma važno da se radi na poboljšanju poslovnog okružja da ono bude što poticajnije
Zvonimir Frka-Petešić, predstojnik Ureda predsjednika Vlade RH, mogao je, da je htio, biti na HDZ-ovoj listi za parlamentarne izbore. Kao čovjek od velikog povjerenja premijera Andreja Plenkovića nije se ni trebao dokazivati, mogao je samo izraziti želju. Nije htio. Položaj predstojnika Ureda predsjednika Vlade, koji obnaša sad već i u drugome mandatu, za njega je veća čast i obveza, a, uostalom, na toj je poziciji, ističe, svrhovitiji.
Na intervju je lako pristao, najveći je problem bio naći termin u kojem ima malo veću rupu u rasporedu. A taj je raspored uvijek pun; radi čak i više od premijera, koji Banske dvore katkad ne napušta ni do deset sati navečer. Kad premijer ode kući, predstojnik Frka-Petešić ostaje i odrađuje još nekoliko sati posla do kasno u noć. Srećom, kaže, brzo zaspi, a ne nedostaje mu ni energije.
– Nisam planirao doći na ovu dužnost, već mi ju je premijer ponudio smatrajući da mogu dati svoj doprinos. Premda je u pozadini, Ured predsjednika Vlade ima važnu ulogu u koordiniranju rada Vlade, premijera i svih resora na horizontalnoj razini i vertikalno. Usto je moja uloga biti potpora premijeru zajedno s mojom zamjenicom Tenom Mišetić, glasnogovornikom Markom Milićem i cijelim savjetničkim timom. Kako bi cijeli taj posao tekao bez teškoća, iznimno je važno da postoji visok stupanj povjerenja između premijera i mene, a mi to doista imamo. Znamo se godinama, godinama i radimo zajedno, k tome dijelimo isti svjetonazor i političke poglede te funkcioniramo vrlo dobro. Vjerujem da je moj doprinos na ovoj poziciji mnogo veći nego na nekoj drugoj, a, uostalom, svrha ovog posla, barem prema mojemu mišljenju, nisu osobne ambicije, već stvaranje onih politika koje nude najbolja rješenja za Hrvatsku.
Stječe se dojam da niste samo predstojnik Ureda premijera nego na neki način i karika koja je dugo nedostajala. Vlade nisu imale svog, uvjetno rečeno, ideologa, koliko god je to prejaka riječ. Nekoga tko mimo dnevne politike promišlja o svemu na strateškoj razini. Je li taj dojam o vama točan?
– Ideolog sigurno nisam, ali itekako smatram da je političkim rješenjima važno pristupati temeljito i analitički. Kartezijanski pristupam u svim svojim promišljanjima i analizama. One trebaju sadržavati više elemenata, obuhvatiti sve društvene odnose, moraju se temeljiti na činjenicama i brojevima. Uz to nastojim konceptualno i sustavno pristupati rješenjima, a ne ad hoc, a smatram i da je važna komunikacijska strategija. U javnim politikama dužni smo raditi na temelju mjerljivih i konkretnih činjenica. Nije isto promišljati samo o jednom resoru, o informacijama koje iznosi jedan ministar, važno je odluke koje se odnose na taj resor staviti u širi kontekst, pogotovo u korelaciji s drugim resorima, uzeti u obzir i promisliti o tome horizontalno i vertikalno. To nastojim raditi najbolje što mogu.
S vremena na vrijeme u javnost izađu vaše analize i grafovi. Čini se da prilično dobro vladate matematikom.
– Magistar sam geopolitičkih znanosti, ali prije rata sanjario sam o nekoj drukčijoj karijeri u kojoj bih se bavio matematikom, fizikom i astrofizikom. No rat je učinio svoje, a moja ljubav prema matematici, prema znanosti koja ima nultu toleranciju prema pogrešci, izblijedjela je pred strahotama koje su nas snašle i kao mnogi drugi, ali i kao sin političkog emigranta, osjetio sam potrebu da moram jednostavno služiti Hrvatskoj. To sam početkom 90-ih godina 20. stoljeća i činio pretvorivši svoj stan u Parizu u svojevrsni hrvatski informativni stožer i u francuskim medijima objavljivao brojne geopolitičke karte o tijeku rata kako bih opovrgnuo lažnu tezu da je riječ o građanskom ratu ili da su hrvatske granice samo unutarnje 'administrativne granice' bivše države te uređivao bilten koji se slao francuskim medijima, diplomatima i zastupnicima. Poslije me to i odvelo u diplomaciju, gdje sam upoznao Andreja Plenkovića i s njim imao prilike raditi, a danas i u politiku. No to ne znači da je moja strast prema matematici nestala, samo da je dobila drugi kontekst. I danas volim brojeve i grafove, što ste i primijetili. Njima nastojim i premijeru i drugima u Vladi interpretirati neke pojave i kontekstualizirati neke političke odluke. Da biste to mogli činiti, brojeve treba znati razumjeti i komparirati te ih smisleno i pravilno interpretirati. No s obzirom na to da čovjek treba hodati na dvije noge, smatram jednako važnim dobro se snalaziti s pisanom riječi. Pismenost je važna jer strukturira misao i argumentaciju, no kvalitetna pisana riječ treba podjednako kombinirati dobar sadržaj i kvalitetnu formu, dakle i lijevi i desni dio mozga, inače dobijete poluproizvod: loš tekst ili neprohodan govor.
Kako je to surađivati s premijerom Plenkovićem, kako nastaju ideje i kako se odlučuje?
– Premda su nam obojici noći kratke, moram reći da nije uvijek lako jer premijer ima silnu energiju. Zaista mnogo radi, nabija brz tempo, brzo zaključuje, brzo hvata i povezuje konce te ima rijetku sposobnost sinteze, čime me svaki dan uspije iznenaditi. Voli saslušati svakoga, ali ono što je posebno važno kod njega, ne voli povlađivanje, već cijeni iznošenje oprečnog mišljenja ako za svoja stajališta imate dobre argumente. Analitičan je, što je vještina koju je izbrusio još 90-ih godina, dok je bio na čelu Odjela za analitiku MVP-a. Zna dobro vagati prednosti i nedostatke, zna da je u politici rijetko što crno ili bijelo, svjestan je da nema idealnih rješenja i zna preuzeti odgovornost te donijeti najteže odluke. Kao pravniku važno mu je uvijek da sve bude zakonski i pravno utemeljeno.
Što kad se ne slažete s premijerom?
– To mu i kažem. To je možda i najvažniji dio našeg odnosa i uzajamnog povjerenja. On od mene to i očekuje. Ne znači da će me uvijek poslušati, ali saslušat će me i na kraju donijeti odluku.
Liderovi su čitatelji, prije svega, poduzetnici i menadžeri, koji često imaju prijedloge za Vladu. Kako da najjednostavnije nađu put do premijera i da on bude pozitivan prema njima?
– Ured premijera uvijek je otvoren, ali ipak pokušavamo uspostaviti sustav. Vlada ima ministre i resore i oni su tu sa svrhom. Nema smisla da sve ide na premijerov stol, a da se zaobilaze resori. Premijer Plenković zagovara sustavan pristup, tako da ono što se odnosi na pojedini resor najprije prođe kroz taj resor i da se tu utvrde moguća rješenja. Ako baš negdje nešto zapne ili treba arbitrirati, onda se on u visokom stupnju dogovora može katkad uključiti i pomoći u rješavanju stvari. Država je javni servis i zato mora funkcionirati kao sustav. Tu nema mjesta za onu: Tko prvi, njegova djevojka. No treba naglasiti da je ova Vlada saveznica i poslodavaca i izvoznika. Oni su kralježnica gospodarstva. Bez njih nema rasta, nema radnih mjesta i zbog toga je iznimno važno da se radi na poboljšanju poslovnog okružja da ono bude što poticajnije. Posebno treba poticati izvoz: izvoznici čine 15 posto svih poduzeća u Hrvatskoj, zapošljavaju 50 posto ukupne radne snage te tri četvrtine ulaganja u istraživanje i razvoj otpada upravo na njih. To je put koji treba poticati i ova Vlada napravit će sve što može kako bi im pomogla, posebno u ovoj situaciji. Sada je najvažnije osloniti se na najvitalnije gospodarske snage, a to su izvoznici.
To nam je jako drago jer Lider već 15 godina lobira i promiče izvoz i često nas se uopće nije čulo. Od četiri generatora rasta izvoz je najvažniji. Mi čak brojimo i šlepere za izvoz umjesto turista.
– Ključ za tu priču i jačanje izvoza jest STEM, dakle znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika. Društvenjaci su važni za zdrav razvoj društva i vitalnost demokracije, mnogo segmenata koji su bogatstvo i raznolikost društva, ali temelj industrije, ključne grane gospodarstva i proizvodnje, ipak je u prvom redu STEM. Slikovito rečeno, teško da će filozofija ili povijest razviti gospodarstvo i pridonijeti reindustrijalizaciji s pomoću novih tehnologija.
Ali ima i poduzetnika iz društvenih djelatnosti. Dodanu vrijednost mogu stvoriti i društvenjaci.
– Naravno, tu su mnoge kreativne industrije, uslužne djelatnosti, ali STEM‑ovci imaju posebno važnu ulogu za uključivanje Hrvatske u četvrtu industrijsku revoluciju razvijanjem proizvoda visoke dodane vrijednosti.
Kad govorimo o STEM-u, onda je doista presudno da nastavimo s obrazovnom reformom jer naša djeca u školama o tome gotovo uopće ne uče ili uče vrlo malo.
– S tim se slažem i tu reformu podupirem. Dodijelili smo već 17.000 stipendija za STEM i dodijelit ćemo još 50.000 učeničkih, socioekonomskih stipendija te stipendija za STEM u ovome mandatu. Pokrenut će se projekt 'STEM Hrvatska' vrijedan dvije milijarde kuna, STEM laboratorijem opremiti svaka škola u Hrvatskoj te sagraditi STEM kampusi. Kod nas je STEM još na prilično niskim granama, za što je jedan od glavnih razloga taj što je pristup učenju matematike pogrešan – previše je usmjeren na rješavanje prilično jednostavnih zadanih zadataka, kao da će ta vještina u praksi služiti u budućim karijerama učenika, a realno će samo nekolicini. Ne razvijamo kod djece ono što je bit matematike u izgradnji svih sastavnica razvijenog društva razvijanjem vještina i algoritamskog razmišljanja kod učenika koje će im pomoći da sustavno pristupaju svemu što budu radili u životu na bilo kojem polju djelatnosti. Bit nije u tome da učenici znaju izračunati neki sinus ili logaritam, to danas može i kalkulator. Bit nije 'mehanički' riješiti problemčić za koji su dovoljna tri retka računa, već razumjeti neki složen problem i znati ga pretočiti u jednadžbu i dovesti do kraja složen proces od dvije kartice računa. Ako ste u stanju na kraju dugog računa od dvije tisuće znakova doći to točnog rezultata, to znači da ni jedan jedini upotrijebljeni znak nije pogrešan. Kad u tome uspijete, razvili ste vrijednu vještinu nulte tolerancije prema pogrešci. I to će utjecati na sve drugo što budete radili, od poštovanja pravopisnih pravila, logičkog rasuđivanja do argumentiranog razmišljanja i dalje. Zato se uči matematika, a ne samo da bi se postao matematičar. I zato je zajednički nazivnik svih razvijenih društava obrazovni sustav koji ostvaruje visoke rezultate u matematičkoj pismenosti. S takvim vještinama onda možete razvijati tvrtke koje će bez problema proizvesti, primjerice, tvrdi disk, a ne samo napraviti začin za juhu. Jedna pogreška, i ona najmanja, u izradi tvrdog diska neće prouzročiti to da će se on sporije vrtjeti; on se, jednostavno, neće ni pokrenuti, a onda ga ne možete ni prodati ni staviti na tržište. No pogreška u omjeru dodataka u začinu za neku juhu za jedan promil neće promijeniti okus juhe, a neće ni utjecati na prodaju ili izvoz tog začina. Ne možete svladati kompleksne procese i imati radnike i poduzetnike koji mogu proizvesti složene i konkurentne proizvode za globalno tržište ako u školi nisu naučili da moraju imati nultu toleranciju prema pogreškama u svemu što rade. Bit matematike upravo je to: sve raditi bez pogreške. Ali i obrazovati buduće građane koji će logički rasuđivati na temelju provjerenih činjenica i neće se dati lako zavesti lažnim teorijama i neutemeljenim argumentima.
Kakav je, prema vašemu mišljenju, poželjan odnos između države i tržišta?
– Tržište je, zapravo, vrlo učinkovit, ali vrlo okrutan zakon džungle prenesen u ekonomiju. Najbolji opstaju, slabiji se moraju prilagoditi ili nestaju. Premda u džungli ne postoji solidarnost, u ljudskom svijetu ona je itekako važna i tu počinje uloga države. Prirodna selekcija poduzeća nije dovoljna. Država mora postaviti okvire za jačanje konkurentnosti domaćega gospodarstva, ali i za solidarnost, odnosno za redistribuciju dobiti za one koji imaju manje i koji nisu imali sreće ili jednake prilike.
Cijeli intervju možete pročitati u našem tiskanom ili digialnom izdanju.