Državna nebriga za državnu imovinu najveći je problem na stečajnoj sceni u prošloj godini, od Uljanika do Đure Đakovića. Međutim, nije ni država jedini krivac za aktualne stečajeve.
Tvrtke su kretale na put s kojega najčešće nema povratka i zato što su se uljuljkale u osvojenu poziciju na tržištu pa su (iz)gubile bitku s konkurentima (Solvis), zbog loših menadžerskih odluka, zbog prebrzog razvoja, nekontroliranog zaduživanja... Posljednje je dovelo do otvaranja predstečajnog postupka i za jednog 'odlikaša', Hangar 18.
Prema propasti se kretalo zbog megalomanije (Algoritam), ali i zbog propasti tvrtki o kojima se ovisilo. Najbolji je primjer za to Uljanik, koji za sobom nije povukao samo vlasnički povezane tvrtke nego i niz kooperanata, što je dobra pouka za tvrtke koje su ovisne o jednom dobavljaču ili naručitelju. Slučaj stankovačke Ostree pak klasičan je primjer malverzacija koje su bar dvije tvrtke otjerale u stečaj, a vlasnika u istražni zatvor.
Posebno je poglavlje propast investitora u velike građevinske projekte, što vuče korijene iz recesije. Poslovi su se ugovarali po jednim cijenama, prije eksplozije nekretninskog balona, a nekretnine su se poslije prodavale znatno jeftinije. Tako su goleme gubitke koji su stečajni epilog dobili lani nagomilali ulagači u najluksuzniji Ban centar te u još jedan veliki projekt, Centar Bundek. Prema istoj logici propala je Niva Nikice Valentića, i to zajedno s povezanim tvrtkama, ali s manjim dugovima koje je ostavila iza sebe. No, krenimo redom:
ULJANIK
Uljanik je progutao 4,5 milijardi kuna od države, stečaj je pokrenut zbog sitnice od tridesetak milijuna, a pravi minus veći je od osam milijardi kuna. Sa sobom je u stečaj povukao i povezane tvrtke: Uljanik Strojogradnju Diesel, Uljanik TESU, Uljanik Pomorstvo, Uljanik PIS, Uljanik Proizvodnju opreme… Koncentrični krugovi propasti proširili su se i na kooperante kao što je sarajevski Brodograditelj koji je osiguravao radnike iz BiH za pulsko brodogradilište. U ožujku prošle godine još ih je bilo 371, a vodnjanska podružnica otišla je u stečaj zbog dubioze od 5,5 milijuna kuna.
MEISO
Meiso iz Goričana u fokus javnosti došao je u listopadu kad je dvjesto zaposlenica nakon desetogodišnjeg propadanja te obućarske tvrtke u državnom vlasništvu i nakon prijedloga za pokretanje stečaja prešlo u privatnu Haix obuću iz Male Subotice, u novootvoreni pogon u Prelogu. Predvodila ih je direktorica Snježana Dominić, koja je također dala otkaz. Još u ožujku Haix je kreditirao Meiso sa 750.000 kuna, u međuvremenu je proveo dubinsko snimanje, a tjedan dana prije dostave prijedloga za otvaranje stečaja potpisan je dodatak ugovoru o tom kreditu kojim se utvrđuje založno pravo u slučaju da se kredit ne otplaćuje s popisom od 368 šivaćih i drugih strojeva te opreme. Inače, u svibnju je CERP htio postaviti novog direktora jer je Snježani Dominić istjecao mandat, no predomislio se nakon velikog pritiska radnica koje su svoju direktoricu, nekadašnju kolegicu, zaštitile od smjene. Sad postaje jasnije i zašto.
ZRINSKI
I Zrinski iz Čakovca od prošle je godine u stečaju. Tvrtka koja je 1991. tiskala prvu seriju novčanica hrvatskog dinara (apoeni od jedan, pet i deset HRD-a) i u kojoj je država najveća pojedinačna suvlasnica (12,14%) ostala je potkraj 2018. bez Uprave pa je Trgovački sud, na zahtjev dijela radnika koji nisu dobili plaće od 1. rujna, u siječnju otvorio stečajni postupak. Prva procjena govorila je o dubiozi od 13 milijuna kuna, ali poslije su ustanovljena potraživanja veća od 24 milijuna kuna. Za razliku od većine stečajeva tu se vjerovnici mogu nadati da će potraživanja naplatiti rasprodajom stečajne mase koja je procijenjena na 33 milijuna kuna.
FLEET RENT A CAR
Poseban dio u kronologiji propasti zauzimaju stečajevi tvrtki Matka Bolanče. Najprije je 2018. 'pukao' s Kompasom Zagreb. Bio je samo devet mjeseci na čelu tvrtke i doveo ju u situaciju u kojoj rezervirani aranžmani nisu realizirani, novac nije vraćen i tvrtka je potkraj 2018. otišla u stečaj. Sličan scenarij doživjela je i druga Bolančina tvrtka, Fleet rent a car, koja je u stečaju od početka 2019. zbog nepodmirenih potraživanja od 14,4 milijuna kuna. Taj je iznos nakon prijava vjerovnika narastao na 20,7 milijuna priznatih potraživanja.