Filip Ljubić ni u kojem slučaju nije tipičan CEO: u novom uredu softverske tvrtke Q, čiji je suosnivač, u zagrebačkoj Reljkovićevoj ulici, između ostalog, ima stolni nogomet, bilijar, ping-pong, Playstation, pikado i masažne fotelje, a zaposlenicima nudi i mogućnost vježbanja joge, kao i da se tijekom radnog vremena 'bace pod tuš'. Nakon završetka razgovora povezao me i do grada, a cijelo druženje više je nalikovalo na opušteno čavrljanje u kafiću nego na klasičan intervju. Da se neformalan pristup katkad doista isplati, potvrđuju impresivan popis Q-ovih klijenata, među kojima su Volkswagen, Facebook, BBC, The Times, Vaillant, a odnedavno i jedna od najvećih svjetskih farmaceutskih kompanija Novartis, te prestižna titula najbrže rastuće softverske i dizajnerske tvrtke u Europi koju mu je dodijelio Deloitte.
Krenimo od aktualnosti: Deloitte vas je uvrstio na dvadeseto mjesto petsto tehnoloških kompanija koje najbrže rastu u regiji EMEA. Uz to ste najbrže rastuća softverska i dizajnerska tvrtka u Europi. Što donosi takvo priznanje, koje referencije za buduće poslove?
– To ćemo tek vidjeti. Dosad smo na Deloitteovu popisu bili treći u Srednjoj Europi, što je uvijek bilo zgodno spomenuti. Ne znam koliko nam je donijelo koristi. To ne trebate imati, ali dobro dođe kad netko važe hoće li se sastati s vama. Ovo je mnogo veće i moglo bi natjerati ljude da nas automatski smatraju ozbiljnima ili nam pomoći da dogovorimo neke sastanke koje inače ne bismo. Svakako je riječ o iznimnu priznanju koje mnogo govori i o lokalnoj IT sceni te dokazuje da kod nas postoji kritična masa zaista kvalitetnih ljudi. Hoće li se to pretvoriti u konkretne poslove, hoćemo li rasti još brže i imati više cijene, iskreno, ne znam.
Izbor se temelji na rastu prihoda u četiri fiskalne godine, vaš je iznosio 3894 posto. Kako ste to postigli?
– Taj rast nikad nije bio planiran, pružile su se prilike koje smo iskoristili. Uvijek smo gradili svjetsku priču, od prvoga dana željeli smo nešto značiti na globalnoj sceni. Nikad nismo razmišljali lokalno. U Hrvatskoj nismo ni imali klijente, nego smo ciljali neke veće kompanije i tržišta. Tražili smo klijente u Švicarskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, New Yorku... u bogatijim središtima, gdje se vrti više novca. Krenuli smo iz stana u Zagrebu i u jednom se trenutku preselili u pravi ured od dvjesto četvornih metara. Bili smo uvjereni da ćemo u njemu ostati barem tri-četiri godine, ali poslije nekoliko mjeseci opet smo počeli tražiti nešto veće. Svaki put kad smo narasli do neke točke, odlučili smo stati, ali, evo, ponovno rastemo. Najbolje je kad je tvrtka velika poput školskog razreda, odnosno kad ima tridesetak ljudi, ali događa se da klijenti žele s nama sve više raditi, što nećemo odbiti.
Recite mi nešto o svojim počecima. Kako je Q uopće krenuo?
– Na početku smo bili samo Dalibor Jurgec i ja. Ubrzo nam se pridružio i treći partner Vedran Tolić, koji je tih dana dobio nagradu za najboljeg studenta na Vern'u, usporedno je držao instrukcije iz računovodstva, radio u obiteljskom poduzeću te uz to besplatno radio puno radno vrijeme u Q-u. Početak je bio težak, no bilo je jasno da tvrtke s kojima smo tada surađivali u Los Angelesu, Washingtonu i Luksemburgu jako cijene hrvatske inženjere, što je na neki način trebalo kapitalizirati. Pokrenuli smo nešto što bismo mogli smatrati klubom najboljih razvojnih inženjera u Hrvatskoj. Naš je cilj bio okupiti od dvadeset do trideset pametnih ljudi na jednome mjestu pa će se već nešto dogoditi, nešto ćemo stvoriti. U prvo vrijeme samo smo 'upumpavali' novac u tvrtku, bez ozbiljnijih prihoda, ali s relativno ozbiljnim fiksnim rashodima. Tako smo se prije točno četiri godine našli na prekretnici: ili ćemo zatvoriti tvrtku ili ćemo krenuti agresivno dalje i staviti sve karte na Q. Otišli smo na prvi 'sales trip' u Dubai ciljano tražiti klijente i rekli: 'Ovo je sad sve ili ništa.' Našli smo tri ili četiri nova klijenta i počeli raditi ozbiljnije. Da je taj put bio neuspješan, možda danas ne bi bilo Q-a, ali od tada se cijela priča vrlo lijepo razvija i raste. Uz to, kod nas vladaju iznimno zdrava atmosfera i dobri su međuljudski odnosi, što nam je jako važno.
Danas imate klijente u dvadesetak zemalja svijeta. Radili ste i s Volkswagenom, BBC-jem, Facebookom, financijskotehnološkom tvrtkom Smart Pension... Koje biste od tih projekata posebno izdvojili?
– Možda aplikaciju za BBC, koja je neko vrijeme čak bila broj jedan u Apple i Google Storeu. To je i prvi put u povijesti da je svjetska znanstvena zajednica u stvarnom vremenu uspjela dobiti podatke o tome kako se virus širi iz jednoga grada u Engleskoj po cijelom svijetu. Sveučilište Cambridge bilo je zaduženo za znastveni dio, a Q za tehnološki. Riječ je o nečemu što doista pomaže čovječanstvu i znanstvenoj zajednici da se aktivno bori protiv novih ubojitih virusa kao što je, primjerice, prije sto godina bila španjolska gripa. Mnogo radimo i za The Times; za njega smo napravili kompletnu platformu za putovanja, od početka do kraja. Općenito, imamo sve više zaista velikih i zanimljivih projekata.
Koji su planovi za dalje?
– Došli smo do razine kad možemo birati s kime ćemo raditi. Usredotočili smo se na velike, ozbiljne priče i kompanije poput Novartisa ili Manpowera i Schindlera, s kojima upravo pripremamo teren. Manje stvari počeli smo rezati i htjeli bismo da nas u Europi prepoznaju kao IT tvrtku koja uzima samo vrhunske projekte. Imamo impresivan popis klijenata i projekata, što će nam dobro doći i da plasiramo svoj novi proizvod, aplikaciju Jenz.
Cijeli intervju možete pročitati u aktualnom digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.