Usprkos problemima u lancima opskrbe globalna trgovina nastavila je rasti prošle godine, dosegnuvši procijenjenih 28 bilijuna dolara u 2021. što je povećanje od 23 posto u odnosu na prethodnu godinu, piše Visualcapitalist.
A u tom globalnom lancu, neke su zemlje stvarna čvorišta globalne trgovinske mreže, a iako je Kina trenutno najveći svjetski trgovinski partner, to nije uvijek bilo tako. Ova serija grafika profesora Andersa Sundella prikazuje povijest najvećih svjetskih trgovačkih središta, pokazujući kako se krajolik razvijao od 1960. godine do danas. Koristeći mrežne grafike, svaki vizualni prikaz povezuje zemlje s njihovim primarnim trgovinskim partnerom, koristeći podatke koji uključuju i uvoz i izvoz.
1960.: Razdoblje trgovinske dominacije SAD-a
Međunarodna trgovina postoji tisućljećima, a prije se odvijala putem poznatih trgovačkih puteva poput Puta svile, kojim se prevozila luksuzna roba iz Kine u Europu. Međutim, naša priča počinje 1960-ih - neposredno prije nego što se 'kontejnerizacija' proširila iz Sjedinjenih Država diljem svijeta, zauvijek transformirajući globalnu trgovinu.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća SAD je doživljavao svoj poslijeratni ekonomski procvat.Velika potrošnja je potaknula brz gospodarski rast, a rastuća srednja klasa dovela je do povećane potražnje za luksuznom robom poput televizora i automobila. Kao odgovor na ovu rastuću potražnju, američke tvornice koje su bile bitne za ratne napore brzo su se proširile, a domaća proizvodnja počela je napredovati. Otprilike u isto vrijeme, zakonodavstvo koje je poticalo međunarodnu trgovinu prolazilo je kroz Kongres. Godine 1962., predsjednik John F. Kennedy potpisao je Zakon o proširenju trgovine, dopuštajući američkoj vladi da pregovara o masivnom smanjenju carina s drugim zemljama. To je u konačnici dovelo do niza pregovora poznatih kao 'Kennedy Round' koji su rezultirali nižim carinama i smanjenim izvoznim preprekama za zemlje u razvoju.
S druge strane bare, Europa je prolazila kroz vlastiti niz promjena 1960-ih. Britanija je u to vrijeme držala primat kao najvažniji trgovinski igrač u Europi dok se u isto vrijeme borila da se oporavi od financijskog tereta dva svjetska rata.
Istodobno su se europske zemlje također udruživale u pokušaju da uravnoteže moć i eliminiraju hegemoniju unutar Europe. Godine 1960. stvoreno je Europsko udruženje za slobodnu trgovinu (EFTA), stvarajući sporazume o slobodnoj trgovini između Austrije, Danske, Norveške, Portugala, Švedske, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva.
1990: Pojava Kine
Do 1990. svjetska međunarodna trgovina bila je na pragu dramatičnih promjena.
Za početak, britanska globalna trgovinska dominacija dodatno je opala, a novo ujedinjena Njemačka se pojačala kako bi uhvatila korak. Njemačka automobilska industrija počela se brzo širiti otprilike u to vrijeme. Godine 1990. Njemačka je izvezla 2,6 milijuna automobila diljem svijeta, što je bilo manje nego što je Japan isporučio te godine, ali ipak dovoljno da Njemačka postane jedno od najvažnijih trgovačkih središta u to vrijeme.
Iste godine, Kina se počela pojavljivati kao globalni lider. Gospodarstvo zemlje dobivalo je snagu tijekom prethodnog desetljeća, zahvaljujući nizu reformi koje je proveo tadašnji vođa Deng Xiaoping, a koje su stvorene da potaknu strana ulaganja i potaknu međunarodnu trgovinu. Ovaj novi fokus na gospodarski rast u Kini potaknuo je brzo širenje zona slobodne trgovine u zemlji, što je određenim područjima dalo posebne slobode pri uvozu i izvozu robe. Tijekom 1990-ih, ekonomski prosperitet Kine nastavio se, a njezina uloga u međunarodnoj trgovini postajala je sve značajnija. Konačno, na kraju desetljeća, Kina je postala članica Svjetske trgovinske organizacije, dajući zemlji neusporedivu priliku da se dalje etablira kao glavni globalni trgovinski partner.
2020: Novi svjetski poredak
Do 2020. Kina je pretekla SAD kao najveći svjetski trgovinski partner, no kako je rastao utjecaj zemlje, tako su rasle i napetosti između SAD-a i Kine. U 2018. Trumpova administracija postavila je carine na više od 360 milijardi dolara u robi, kako bi potaknuli Amerikance da kupuju domaće proizvode. Kao odgovor, Kina je postavila vlastite carine na američku robu vrijednu više od 110 milijardi dolara.
Sukob je još uvijek u tijeku, a za sada nema jasnog pobjednika na vidiku. Carine i trgovinske prepreke naštetile su objema zemljama, a uz bilateralnu trgovinu, mnogi se pitaju je li vrhunac globalizacije daleko iza nas.