Bavarski ‘fintech‘ Wirecard prošle je godine na njemačkoj burzi s lakoćom iz elitnog društva tvrtki s takozvanim plavim dionicama izbacio drugu najveću njemačku banku Commerzbank. Burzovnom vrijednošću pretekao je i Deutsche Bank. Međutim, veličanstvene rezultate ‘fintech‘ prvaka ovih se dana proučava mikroskopom.
Miljenica investitora, njemačka financijskotehnološka tvrtka specijalizirana za digitalno plaćanje Wirecard pala je u nemilost zbog računovodstvenog brljavljenja i fingiranja podataka u financijskim izvještajima. Početkom godine Financial Times objavio je vijest zbog koje su nekoliko puta pretreseni njezini uredi u Singapuru. Sve to pod optužbom da su se u brojnim podružnicama diljem Azije lažirali prihodi i dobit tvrtke, a prema dokumentima koje su nedavno zviždači dali na uvid redakciji Financial Timesa, poslovnice u Dubaiju i Irskoj vodile su se istom pomaknutom matematikom. Naravno, čim su se početkom godine uzvitlale optužbe, vrijednost dionica skrhala se za više od 40 posto, na 97 eura.
Početkom godine, prije nego što je izbio skandal, tržišna vrijednost Wirecarda bila je oko 14 milijardi eura. Upravo iz tog razloga svjetski mediji ističu kako ulozi nikada nisu bili toliko visoki za izvršnog direktora Markusa Brauna, koji posjeduje sedam posto udjela. Braun je na čelu tvrtke već sedamnaest godina i u tom je razdoblju stekao poprilično iskustvo u borbi protiv kritičara i skeptika. Četrdesetdevetogodišnji računalni znanstvenik odmah je reagirao na tvrdnje da azijski dio poslovanja napuhuje rezultate opisujući ih kao djelo novinara zlonamjernika koji šire lažne i klevetničke informacije.
U izvještaju nezavisne pravne tvrtke Rajah&Tann od ožujka stoji kako su ustanovljeni financijski previdi te da postoji potencijalna kaznena odgovornost osoblja u Singapuru, ali nije pronađen dokaz da je lažiranje povezano s njemačkim sjedištem Wirecarda. Incident je okarakterizran kao izolirani slučaj.
Japanski SoftBank u pravom je trenutku dao tvrtki financijsku injekciju od milijardu dolara. To je ublažilo tenzije. Dionice su se oporavile, vrijednost im je porasla na 140 eura, Wirecard je dobio nove klijente poput brazilskog poslovanja Leroya Merlina te afričke aviokompanije Royal Air Maroc.
No idila nije dugo trajala.
U listopadu je odjeknuo novi pucanj FT-a u jedva zaraslo i još uvijek vrlo osjetljivo tkivo Wirecarda. Financial Times objavio je priču o Wirecardovoj partnerskoj tvrtki AI Alam Solutions sa sjedištem u Dubaiju. Iako se na prvi pogled ne čini nešto važnom, koliko je važna za poslovanje pokazuje podatak da je njemačkom 'fintechu' donijela gotovo polovinu ukupnih prihoda u 2016. Dokumenti kojima raspolaže svjetski poznat poslovni dnevnik pokazuju da je AI Alam proveo stotine milijuna dolara uplata za Wirecardove klijente tijekom 2016. i 2017. godine. Problematičnost je tih uplata da postoje 'snažne indicije' kako se mnogo tih transakcija nije zaista dogodilo.
Interna financijska izvješća iz 2016. i 2017. kojih se dokopao FT prikazuju uplate 34 ključna klijenta vrijedne 34 milijuna eura provedene kroz AI Alam svakoga mjeseca. Obrvu podiže da 15 tih 'klijenata' tvrdi kako nikada nisu čuli za AI Alam, a samo četvero njih u to se vrijeme koristilo Wirecardovim uslugama. Šest klijenata nije reagiralo na upit FT-a, a petero klijenata nije se moglo ući u trag. Preostalih osam klijenata u navedenom je periodu već stavilo ključ u bravu. Primjerice, u Wirecardovim knjigama početkom 2017. zabilježeno je da je irski izdavatelj prepaid kartice Cymix Prepaid svakih 30 dana provodio transakcije u vrijednosti 46 milijuna eura. No, prema službenim poslovnim podacima, ta je tvrtka likvidirana još 2012.
Tržište je odmah pokazalo zube. Dionice su potonule dodatnih 23 posto.
Tvrtka je od iznenađenja utihnula. Prevladavši početni šok, iz nje su se oglasili opisujući cijeli slučaj besmislicom i pozivajući se da su svi njihovi financijski pokazatelji prošli reviziju. Najavljen je i otkup dionica vrijedan 223 milijuna dolara. Investitorima je zastala knedla u grlu. Kategoričko negiranje malverzacija nije im se činilo kao ispravna reakcija. Stoga je na tvrtku napravljen pritisak da uza svog revizora tvrtku EY angažira dodatan tim. Naposljetku, kada su dionice kliznule za dodatnih šest posto, tvrtka je popustila i angažirala KPMG za neovisnu reviziju.
Neizvjesnost što će se dodatnom revizijom utvrditi iz Wirecarda krate protunapadom na Financial Times, koji prema Braunovim riječima 'preistražuje' slučaj. Braun opetovano 'časti' taj dnevnik tvrdnjama da je korumpiran i objavljuje lažni materijal ne bi li u sprezi s brokerima u kratkoj prodaji manipulirajući tržištem snizio vrijednost dionica. Njemački mediji vrište s naslovima u tom tonu, a Wirecard je nakon izbijanja afere podigao i tužbu protiv Financial Timesa. Slučaj istražuje i njemački financijski regulator BaFin, koji je za svaki slučaj u veljači izdao dvomjesečnu zabranu kratke prodaje Wirecardovih dionica. Naložio je i da se istraže brokeri u kratkoj prodaji zbog sumnji na tržišnu manipulaciju.
Financial Times odbacuje sve optužbe. Pravna tvrtka RPC dva je mjeseca obavljala uvid u tim novinama i nije pronašla dokaze da postoji veza između novinara i dionika tržišta kapitala. Priča je još daleko od zaključivanja, ali čini se da tu ima još mnogo potencijalnih otkrića koja će Financial Times zasigurno 'preistražiti'.