piše: Željko Vukelić
Pravila su vrlo stroga, i nikome ne pada na pamet kršiti ih - maska preko lica obvezna je posvuda u Austriji, bez nje na licu ne možete ući ni u trgovinu, ni u kafić ili restoran. Ne možete ni skijati jer je morati imati ne samo dok čekate na žicu nego i tijekom vožnje žičarom. Ako je nemate, radnik na žičari će istog trenutka zaustaviti žičaru i preko razglasa vas opomenuti, a konobar u restoranu odmah će doći do vas već i ako ste bez maske samo ustali od stola i učinili nekoliko koraka. Pri čemu se pokazivanje potvrde o cijepljenju podrazumijeva i kod ulaska u trgovinu, restoran ili bilo koji drugi javni prostor, isto kao i prilikom kupovine karte za žičaru. Pri tom, uvijek je dobro gotovo svakodnevno prekontrolirati koja su pravila o covidu trenutno na snazi, jer ona se često mijenjaju, a kontrole (i kazne) su rigorozne i bez iznimki.
No, nakon prošlogodišnjeg zatvaranja svih austrijskih skijališta za sve strance, kao i totalnog zatvaranja za sve svih restorana i planinskih koliba na skijalištima, ove mjere i ne čine se toliko strogima. Pa ako ste i dalje željni mirnog obiteljskog skijanja bez puno gužve, ugodnog odmora u raznolikom hotelskom spa centru te dobre i ukusne večere u kvalitetnom restoranu, onda je Turracher Hoehe gotovo idealan odabir. Mjestašce je to koje se nalazi na prijevoju koji odvaja Štajersku od Koruške, 20-tak minuta vožnje udaljeno od puno većeg i Hrvatima poznatijeg Bad Kleinkirchheima, a od Zagreba udaljeno je tek 288 kilometara (od Rijeke 255 kilometara) ili tri i pol sata ugodne vožnje većinom po autoputu i nešto malo dobro održavanim lokalnim cestama.
Mjesto se nalazi uz slikovito planinsko jezero koje posjetitelje jednako oduševljava zimi, kada je zaleđeno i kada preko njega možete hodati ili se voziti saonicama, ili ljeti, kada za vrućih dana pruža toliko ugodno osvježenje. Turracher ima tek stotinjak domicilnih stanovnika, ali većina hotela i apartmana koji okružuju jezero uglavnom su puni tijekom cijele godine pa je dojam da je mjesto puno veće i mnogoljudnije. Mjesta za neke lude provode zapravo i nema, ali su zato hoteli uglavnom vrhunski, a za tako malo mjesto iznenađujuće je na koliko se mjesta može doista vrlo kvalitetno jesti. Michelinovih zvijezda, doduše, nema, ali restoran Zug Bergman ima Gault Milau kapicu (austrijska inačica Michellina), a onaj u Schlosshotelu Seewirt čak dvije, pa na svoje mogu doći i najzahtjevniji gurmani.
Bez gužvi
Samo skijalište proteže se na dva susjedna brda od 1400 i 2205 metara i ima ukupno gotovo 45 kilometara dobro uređenih staza koje opslužuje 15 žičara, od kojih četiri moderne i brze šesterosedežnice. U usporedbi s razvikanijim skijalištima to i nije toliko puno, ali staze su vrlo dobre, uglavnom crvene, i zadovoljit će i zahtjevnije skijaše. A što je za skijanje najvažnije, gotovo nikada na njima nema većih gužvi, pa se u skijanju može uživati bez stalnog osvrtanja i pogledavanja hoćete li se s nekim sudariti. Nije nevažno niti što su sve staze međusobno povezane i cijelo skijalište se može prijeći bez skidanja skija, s mogućnošću povezivanja žičara vožnjom preko zaleđenog jezera uz pomoć saonica koje vuku skijaše, što je i samo za sebe posebna atrakcija.
Osim za alpsko skijanje, Turracher ima i 15 kilometara staza za skijaško trčanje, mogućnost klizanja i curlinga na zaleđenom jezeru, konjske saonice, šetnje s krpljama, te još neke atrakcije koje ne postoje niti na znatno većim skijalištima. Jedna od najvećih svakako je planinski rollercoaster ili alpski vlak smrti „Nocky Flitzer“, čija je pruga dugačka 1,6 kilometara i spušta se do samog mjesta, a radi tijekom cijele godine. Posebna atrakcija, u zadnje vrijeme izuzetno popularna među mlađim posjetiteljima, noćno je sanjkanje niz skijašku stazu. Skijaškom žičarom sanjkaši se voze do vrha brda i onda kreću u pustolovinu – jurnjavu kroz mrak (samo su dijelovi staze osvijetljeni) na saonicama, niz stazu kojom su se tijekom dana spuštali na skijama. A ako požele odmor, uvijek je otvorena mogućnost bogate i vrlo ukusne Raclette večere u planinskoj kolibi Sonnalm, koja se nalazi na polovici staze.
Posebna atrakcija Turrachera je Piste Butler koji, obučen u uočljivo i lako prepoznatljivo smeđe-zeleno odijelo, patrolira po skijaškim staza, svima je na usluzi, a na vrhovima brda na sunčalištima odraslima nerijetko nudi slatki Prosecco, a djeci slatkiše i sladoled. Usluge Butlera mogu se i unajmiti, pa nije rijetkost vidjeti grupe skijaša koje se, prevođene Butlerom, spuštaju niz staze i obilaze planinske kolibe i restorane.
Osim 24 kilometra uređenih staza za zimsko planinarenje područje oko Turrachera obiluje i brojnim stazama omiljenima među planinarima u svim dijelovima godine. Mnogima od njih poseban je užitak boravak u ovom kraju početkom lipnja, kada proljeće zamjenjuje zimu, a između zadnjih nakupina snijega počinju se otkrivati prve proljetnice. Zahvaljujući nadmorskoj visini ovo je područje posebno blagotvorno za alergičare, jer gotovo da i nema peluda. A svaki od posjetitelja može birati između laganih planinskih šetnji sve do zahtjevnih dnevnih planinarskih tura preko prostranih alpskih pašnjaka i kroz guste borove šume.
Turacher Hoehe nije, dakle, skijalište koje će vas oboriti s nogu kilometražom svojih skijaških staza, luksuznim trgovinama sa skijaškom opremom ili bogatom ponudom za noćni provod. Ukoliko, međutim, želite provesti nekoliko mirnijih dana skijajući, bez gužve, po raznolikim i dobro uređenim stazama i pri tom uživati s cijelom obitelji i u raznolikoj ponudi i sadržajima koji nisu isključivo skijaški, i u prirodi koja oduševljava raznolikošću i ljepotom, onda je Turacher gotovo idealan odabir.
Bajkovit pogled iz hotelske sobe
Oko jezera Turracher See smješteno je niz hotela uglavnom visoke kategorije, a jedan od najatraktivnijih svakako je hotel Panorama Turracher Hohe. Već i samo ime govori o njegovu atraktivnom položaju na brdašcu iznad samog centra i pogledu koji iz gotovo svih soba puca na cijelo jezero i okolne planine, a četiri zvjezdice uz ime ukazuju i na luksuznu opremljenost ne samo soba, već i prostora za wellness i opuštanje (veliki bazen, saune, jacuzzi, fitnes centar itd.).
Hrvatskim posjetiteljima sigurno će se svidjeti i što je dobar dio osoblja iz Hrvatske ili okolnih zemalja, pa nema nikakvih problema s razumijevanjem. A čak je i direktorica hotela Alexandra Popovich, Istranka iz Pule, koja i nakon više od trideset godina rada i boravka u Austriji još uvijek izvanredno tečno govori hrvatski. I uživa biti na usluzi gostima iz njezine domovine.