Od svojih prvih Olimpijskih igara 1992. godine, Philippe Blanchard postao je stručnjak u području tehnologije i organizacije velikih događanja. Bio je direktor Međunarodnog olimpijskog odbora, upravljao prijavama za Dubai Expo 2020, a trenutno vodi Futurous, 'igre inovacija', novu vrstu sportskih natjecanja s ujedinjenim ekipama muškaraca i žena, sportaša i para-sportaša, sporta i e-sporta, ljudi i robota te sportskih natjecanja koje nude obrazovanje i interaktivnost između natjecatelja i gledatelja.
Olimpijske igre su počele, doduše, s odgodom i u posebnom izdanju. Što možemo očekivati da ćemo vidjeti na ovom, u mnogočemu posebnom, olimpijskom događaju?
Na ovogodišnjim Igrama ćemo, prije svega, gledati brojne i značajne promjene, no, fokusirao bih se na njih tri: financijske, političke i vrijednosne /simboličke, jer su one najvažnije.
Prije svega, odgađanje Igara s 2020. na 2021. godinu je pokazalo potrebu da se zaštiti složeni i krhki globalni ekosustav. Većina Sportskih međunarodnih federacija ovisi o održavanju Igara i njihovom financiranju, tako da su se mnogi morali snaći da financijski izdrže jednu dodatnu godinu bez novaca za Igre. Međunarodni olimpijski odbor (MOO) je mogao izdržati otkazivanje Igara zahvaljujući osiguranju i svojoj financijskoj moći. No, očekujem velike promjene za manje i siromašnije međunarodne federacije u sljedećim mjesecima.
Drugo, Olimpijske igre i sport općenito, pokazali su svoju političku i geopolitičku važnost. Tako je u SAD-u nedavno izglasan zakon po pitanju eksteritorijalnih prava za potencijalne doping slučajeve na natjecanjima u kojima sudjeluju američki sportaši. Riječ je o nevjerojatnom političkom potezu predsjednika Bidena protiv zemalja koje smatra konkurentnim. Novoizabrani predsjednik Biden potpisao je i izvršnu naredbu kojom se dozvoljava sudjelovanje transrodnih sportašica u ženskim natjecanjima. Također, svjedočili smo mobilizaciji Kine da podrži Tokio 2020. jer će Kina održati Zimske olimpijske igre 4. veljače 2022., šest mjeseci nakon ceremonije zatvaranja Tokija 2020., a spomenuo bih i da su skupine za pritisak (Human Rights, Black lives matters, LGBTQ i druge) sve glasnije.
Osim toga, Igre se održavaju bez prisutnosti gledatelja. Samo će 26 od ukupno 750 disciplina na Olimpijskim igrama u Tokiju biti otvorene za javnost, ali uz ograničen broj gledatelja. Moći će se popuniti otprilike 3,5 posto ukupnog kapaciteta za gledatelje. Tako da nema obožavatelja, a niti zabave. Nema navijanja, strasti, energije koju donosi publika. Prijenosi na TV-u su manje uzbudljivi te je generalno manje euforije koja bi mogla zainteresirati novinare za prenošenje i građane za praćenje. Zato su sponzori očito zabrinuti, a neki od njih se povlače ili pregovaraju o promjeni financijskih uvjeta.
Što najviše razlikuje ove Olimpijske igre od svih dosadašnjih? Koje promjene su privremene, a koje će se trajno održati?
Definitivno pandemija i mjere zaštite. Tako je i nakon 11. rujna, kada su bili srušeni blizanci, odnosno zgrada Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku, sigurnost postala glavna briga svih vlada i organizatora događaja.
Financijskim ulozima (TV i sponzorska prava) se također podržalo povećanje ograničenja poput kontrole pristupa, kontrole sadržaja i slično. Ova brojna ograničenja stvorila su vidljivu udaljenost među sportašima i navijačima, a sportski narativ je izgubio svoju izvornost, autentičnost, a čak bih rekao i domišljatost i iskrenost. Sigurnost je sada prioritet, a sportska izvedba više nije sinonim za strast.
Zbog pandemije je MOO preuzeo odgovornost aktera koji promovira cijepljenje i zdravlje, te će se morati nositi s posljedicama i ishodima mjera zaštita, iako za to nema legitimitet. Uprava Odbora sada mora prilagoditi sve svoje postupke i logistiku međunarodnim sportskim savezima.
Ovo će potrajati. S obzirom na poslovni model i vidljivost Olimpijskih igara, nakon ovoga više nema povratka. Pojavit će se druge vrste događaja s različitim ciljevima i načinom rada.
Sprečavanje navijača da budu dio Igara je očito suverena odluka japanske vlade. Divim se kako se nose s krizom dostojanstva i elegancije. Vjerujem da će sada vlade i države domaćina imati i druga očekivanja od Olimpijskih igara te će lokalno stanovništvo htjeti više sudjelovati u nadolazećim odlukama.
Kako doživljavate povezanost Olimpijskih igra i sporta općenito, s napretkom društva? Oko čega bismo se trebali osvijestiti? Koliko je danas važan faktor politiziranja igara?
Od prvog službenog održavanja, 1896. godine, Olimpijske igre su uvijek bile zrcalo našeg doba, sposobne predočiti duh vremena svake četiri godine. Međunarodni olimpijski odbor pruža svijetu stroboskopsku viziju svoje evolucije. Prvi i Drugi svjetski rat, teroristički napad u Münchenu 1972., borba protiv apartheida s Montrealom 1976., geopolitika i hladni rat s dva bojkota Moskve 1980. i Los Angelesa 1984., buđenje Kine s Pekingom 2008. godine i sada globalna pandemija s Tokijom 2020.
Politizacija Igara sada ima drugačiju težinu, budući da se društvo doista promijenilo i da su skupine za pritisak sve aktivnije. Također, to što Igre predstavljaju stavove 19. i 20. stoljeća i zapadnjačko viđenje natjecateljskog sporta, nailazi na preispitivanje današnjih mlađih generacija. Woke kultura i cancel kultura su uzdrmale sve ono što su do sada štitile Olimpijske igre i članovi olimpijske obitelji.
Vi kao dugogodišnji bivši zaposlenik MOO-a, a sada generalni direktor Futurousa, imate brojne kontakte sa stručnjacima i organizacijama iz cijelog svijeta. Postoje li neke razlike u načinu na koji različite nacije i kulture reagiraju i percipiraju stalne promjene u sportu? Možete li predvidjeti posljedice toga?
S tehnološke strane bit će sve više napretka, s obzirom na to da je tehnologija postala dio sportskog svijeta, ona sada predstavlja 20 posto operativnih troškova Igara. Tehnologija pomaže sportašima u izvedbi, a timu u učinkovitosti. Otvara i nove mogućnosti za navijače i sponzore te internetske gledatelje.
Umjetna inteligencija donijet će snažan poticaj i u načinu na koji će se sport razvijati i zato surađujemo sa sveučilištima i stručnjacima. Također, presudni su i organizacijski i etički utjecaji pa se zato moramo osloniti na rijetku stručnost u skladu s lokalnim kulturama i očekivanjima.
I za kraj, možete li reći nešto više o Vašem projektu Futurous, koji zvuči vrlo zanimljivo i futuristički? Koje nove trendove pokušavate predvidjeti, slijediti i čak uvoditi svojim novim projektom?
S međunarodnim timom stručnjaka iz Olimpijskog pokreta i industrije velikih događaja, pratili smo pad klasičnih sportskih organizacija i uspon e-igara i novih sportova. Istražujući kako tehnologija utječe na budućnost sporta, natjecanja i disciplina, shvaćamo da dolazi do promjena, tu su novi dionici, poslovni modeli te očekivanja od gledatelja i natjecatelja.
Došlo je vrijeme da se prihvate mogućnosti prilagodbe postojećih tehnologija u nešto novo te da upravo tehnološke inovacije povežu mlade i način na koji se sport i međunarodna natjecanja promoviraju, igraju, prodaju i prate.
Imali smo veliku sreću jer smo uspjeli stupiti u kontakt s donositeljima odluka u Rusiji, Saudijskoj Arabiji, Singapuru i drugim zemljama naprednog i modernog razmišljanja te trenutno pripremamo svoje prvo izdanje Futurous Gamesa za 2023. godinu.
Futurous je raščlanjen u pet natjecateljskih 'galaksija' na temelju više disruptivnih tehnologija:
- IT, AI, IoT: eSport
- Tehnologije mobilnosti: dronovi, održiva vozila, autonomija
- Haptici, senzori i mehanika: robotika i egzoskelet
- Umjetna inteligencija, virtualna stvarnost i mješovita okruženja
- Sport 2.0: klasični sportovi dorađeni tehnologijom i inovacijama (surfanje umjetnim valovima, kinetičko penjanje na zid, ples u zračnim tunelima i slično).
Riječ je o momčadskim natjecanjima s naglaskom na inkluzivnost (muškarci i žene, osobe s i bez invaliditeta, gameri i klasični sportaši te roboti i ljudi). Natjecanja pružaju interaktivnost i gledateljima i cyber gledateljima, tako da sudjeluju u davanju nagrada i kazni te utječu na prepreke na terenu.
Još smo uvijek diskretni, ali objavit ćemo veliku najavu tijekom Sport Accora u Jekaterinburgu idućeg studenoga.