Armin Laschet (60), nasljednik Angele Merkel na čelu Kršćansko-demokratske unije (CDU), favorit je i za nasljeđivanje mjesta njemačkoga kancelara. Ali da se kancelar bira izravno, prema zadnjim istraživanjima javnog mnijenja prije nekoliko dana objavljenima u Bild am Sonntagu, za Olafa Scholza (63), kandidata Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) i sadašnjeg ministra financija, glasalo bi 27 posto birača, za Lascheta 14 posto i 13 posto za čelnicu Zelenih Annalenu Baerbock (40).
Četrdesetak dana prije saveznih izbora potkraj rujna, CDU je na 26 posto podrške, na koliko je završio nakon što je od lanjskoga kolovoza do veljače bio postojan s 36 posto. Pad je započeo zbog dugog poluzaključavanja uslijed koronakrize, propusta u državnoj zdravstvenoj službi u vezi s cijepljenjem te prozivki da su neki zastupnici CDU-a i sestrinske Kršćansko-socijalne unije Bavarske (CSU) zarađivali na prodaji zaštitnih maski.
Stoga se CDU potkraj travnja našao na 24 posto podrške te su ga nakratko iznenađujuće pretekli Zeleni narasli na 25 posto. CDU se ipak do srpnja popeo do 29 posto, ali i ubrzo potonuo nakon nesnalaženja vlasti u vezi s nezapamćenim poplavama, koje su najviše zadesile Njemačku i Belgiju. Uslijedili su ujedno neki Laschetovi gafovi poput smijanja dok je posjećivao poplavljena područja i plagiranja dijelova svoje knjige, pa iako se ispričao propusti nisu nimalo sjeli Nijemcima te je njegova i CDU-ova popularnost počela kopniti.
Sve su koalicije moguće
CDU slijede Zeleni s 18 posto podrške birača i Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD), koja je stalno na oko 16 posto. Baerbock je Zelene približila srednjoj struji izbjegavajući zeleni idealizam i podupirući realnu politiku, ali ni ona nije imuna na nespretne izjave.
Naime, prilikom nedavnog intervjua prepričavajući jednu priču upotrijebila je pogrdnu riječ za crnce te se zbog toga ispričala. Gafovi Lascheta i Baerbock išli su na ruku Scholzu, koji bi mogao sa Zelenima i Slobodnom demokratskom strankom (FPD) sastaviti vladu jer bi dostigli 48 posto potpore birača.
U slučaju da se Zeleni priklone koaliciji CDU-CSU, dostigli bi 44 posto, a ako bi se SPD dogovorio s CDU-om i CSU-om, imali bi 43 posto. Sve su te koalicije na kraju moguće ne bude li velikih predizbornih trzavica, jer su Zeleni željni savezne vlasti, a SPD je već podržao Merkeličinu vladu u prvom, trećem i sadašnjem, četvrtom mandatu.
Na papiru se Laschet doima pogodnim za preuzimanje vodeće uloge u Europi, kao nastavljač Merkeličine politike, zahvaljujući bogatom političkom iskustvu. Predstavnik je umjerene struje u CDU-u, liberalnih stajališta, zagovornik prava imigranata koji ne vjeruje u obvezno cijepljenje.
Bio je od 1994. do 1998. godine zastupnik u njemačkoj saveznoj skupštini Bundestagu, potom zastupnik u Europskoj skupštini od 1999. do 2005., od 2017. je na čelu gospodarski snažne njemačke zapadne pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije, u kojoj je prije bio ministar za generacije, obitelj, žene i integraciju od 2005. do 2010. Sjeverna Rajna-Vestfalija je s pokrajinom Porajnje-Falačka najviše nastradala u poplavama, pa je time neobjašnjivije Laschetovo smijanje za koje je kasnije ispričao i rekao da je bilo glupo.
Merkel i Macron u jednom
Prema Politicu mnoge brine je li Laschet pravi izbor za vođenje Europe u izazovnim vremenima. Kritičari mu zamjeraju da se kao eurozastupnik zapravo ni po ničemu nije isticao te da je svojim izjavama o nekim važnim pitanjima za Bruxelles poput odnosa prema Poljskoj, Mađarskoj, Rusiji i Kini pokazao da se ne snalazi te da nema potrebne vještine za vođenje EU.
Nedavno je stoga za posjeta Poljskoj Laschet promijenio ploču i nešto oštrije zahtijevao poštovanje zakona nakon što je poljski Ustavni sud proglasio neustavnima privremene mjere Europskog suda pravde zbog poljskih pravosudnih reformi, a Rusiji je poručio da će se suočiti sa sankcijama ako će se plinovodom Sjeverni tok 2 koristiti kao geopolitičkim oružjem.
Laschetovi zagovornici ne smatraju da je riječ o blijedom stranačkom aparatčiku već osobi koja se bori za svoja stajališta potkrepljujući to Laschetovim javnim suprotstavljanjima Merkel 2002. kada je ona podržavala napad Sjedinjenih Američkih Država na Irak. Sam Laschet danas opisuje svoj politički stil spojem Merkeličine trezvenosti i želje francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za većim europskim povezivanjem.
Napad na vjerskoj osnovi
Scholz je, pak, bio u Bundestagu od 1998. do 2001. i od 2002. do 2011., potom gradonačelnik Hamburga te u prvoj Merkeličinoj velikoj koaliciji od 2007. do 2009. godine ministar rada i socijalnih pitanja. Uvidjevši priliku nakon topljenja podrške Laschetu, Scholzov SPD se odlučio izravno napasti CDU.
Objavio je videozapis u kojem proziva brojne poznate konzervativce, uključujući rimokatolika Nathanaela Liminskog, koji vodi Laschetov ured u pokrajinskoj vladi i suosnivač je crkvene grupe Naraštaj Benedikt za potporu stajalištima pape Benedikta XVI. 'Tko god glasa za Armina Lascheta i CDU, glasa za njegove ultrakatoličke povjerenike kojima su spolni odnosi prije braka tabu', kaže se u SPD-ovu videu u kojem je Laschet prikazan kao lutka Babuška iz koje izlazi druga lutka s likom Liminskog.
SPD je time prekinuo pravilo da se kandidati u izbornim utrkama ne napadaju osobno, posebice ne zbog vjere. U videu se tvrdi i da se davanjem podrške konzervativcima bogataše čini još bogatijima, a siromašne siromašnijima. Nakon objave videa iz SPD-a su se branili da je riječ o isječku s društvenih mreža koji nije dio predizborne kampanje.
Popularnost Schulza SPD na ovaj način pokušava pretvoriti u potporu cijeloj stranci nadajući se boljem uspjehu na izborima ako vjerskim pitanjima uspije probuditi birače i zahuktati kampanju.