U nedjelju je stvoren najveći svjetski trgovinski savez. Kina, Japan, Indonezija, Južna Koreja, Australija i još deset azijsko-pacifičkih država potpisalo je Sveobuhvatno regionalno ekonomsko partnerstvo (RCEP). Cilj sporazuma o kojem se pregovaralo više od desetljeća je da se u nadolazećim godinama postupno smanjuju carine, a neke se ukidaju odmah. RCEP obuhvaća države s gotovo 30 posto svjetskog stanovništva i trećinom BDP-a.
Zajedno s dosadašnjim trgovinskim savezima (EU, Sjevernoamerički, Južnoamerički te ruski ZND), stvara se nova blokovska karta svijeta. Kad proradi 'kineski' RCEP, imat ćemo situaciju u kojoj nepunih 50 posto svjetske populacije u samo 56 država ima svoja pravila prema kojima se odvija više od 77 posto svjetske vanjskotrgovinske razmjene.
Među 20 ekonomski najmoćnijih nacija izvan tih saveza su samo treća ekonomska sila Indija (koja je izašla iz azijsko-pacifičkih pregovora), Ujedinjeno Kraljevstvo (deveto na svijetu prema BDP-u, i nakon Brexita ostat će ekonomski vezano uz EU, ali i uz SAD), Turska (13.), Saudijska Arabija (16.) i Iran (18). Od ostatka svijeta, valja među jakim trgovinsko nesvrstanim igračima izdvojiti još Egipat, Tajvan, Nigeriju, Pakistan i JAR. Brexit, ukrajinska suzdržanost prema ZND-u zbog odnosa s Rusijom i indijsko odustajanje od RCEP-a pokazuju da trgovinski sporazumi nisu sveto pismo i da su podložni promjenama. S druge strane, EU pregovara s Australijom o međukontinentalnom sporazumu, a promjena stanara Bijele kuće omogućit će približavanje SAD-a i Europske unije pa možda i ostvarivanje dugo pripremanog i četiri godine kiseljenoga Transatlantskog sporazuma.
U cijeloj toj priči neeuropski ostatak svijeta propulzivniji je od Staroga kontinenta, a Hrvatska zaostaje čak i u odmjeravanju s konkurentima unutar EU. Zato je sreća što ćemo se još neko vrijeme moći zaštititi pod kakvim-takvim europskim trgovinskim kišobranom; dok nam i tu europsku zaštitu ne otpuhnu nove brzorastuće ekonomije.
