Unikatan spoj umjetnosti i vrhunskog dizajna BiArtis torba prije pune je dvije godine iz Klisa krenula u osvajanje svijeta. Iza ovog predmeta, koji je spoj umjetnosti i dizajna, stoji jedna žena, Elizabeth Suzana Kozina.
Susreli smo se u zagrebačkoj zračnoj luci, između dva leta, Sofije i Splita. Elizabeth se vraćala sa "Balkan SME Conference", skupa održanog u Sofiji, namijenjenog malim i srednjim poduzetnicima, na kojima su sudjelovali ljudi različitih profila iz Belgije, Italije, Grčke, Turske, Austrije, Rumunjskue, Kosova i Makedonije.
- Tvrtku sam osnovala prije 16 godina. Prije BiArtis brenda vodila sam seminare na kojima sam ljude nastojala podučiti prodajnim vještinama, unaprijediti njihove konverzacijske sposobnosti, ukratko, bila sam osoba koja je motivator, kaže Elizabeth Suzana Kozina, atipična poslovna žena, čija je energija umjetnička i intuitivna, toliko različita od onih koje pokreće isključivo i samo profit.
Rođena Klišanka, završila je ekonomiju, ali njezina je strast bila na drugoj strani spektra, uvijek je težila književnosti i likovnoj umjetnosti.
- Cijeli sam svoj život okružena umjetnicima. Oni su mi uvijek govorili kako teško prodaju svoje slike. Tako se i rodila ideja. Tendencija BiArtisa je da bude najveći hodajući galerista na svijetu.
BiArtis torba namijenjena je za svečane prigode. U nju je utkano pravo umjetničko djelo, ulje na platnu, čitavog niza likovnih umjetnika, koji su se pridružili Kozini, jednom kada su prepoznali što sve putujući galerist može. Tko se odluči kupiti ovu torbu sa slikom, dobiva certifikat kojim se potvrđuje kako je torba, sa pripadajućim joj platnom, doista unikat. Jedan takav certifikat ide novom vlasniku, a drugi u sef tvrtke, jer ipak je riječ o torbi koja je kvalificirana kao umjetničko djelo. Uz torbu ide na dar i bijeli svileni šal s istim motivom, ili samo fragmentom s umjetničke slike na torbi. Slika, djelo akademskog slikara, uvijek se može staviti i na zid, baš kao i šal, a klijenti koji su zainteresirani za ovu vrstu primjenjene umjetnosti, umjetničko djelo za koje su se odlučili mogu naručiti, dati izraditi i u nekim drugim dimenzijama, prilagođenima njihovom životnom ili poslovnom prostoru.
Reakcije akademskih slikara na ovaj izum su doista odlične. Anita Jakelić Bačić, Zravko Đerek, Predrag Lešić, Sonja Hržina Majstorović, Hrvoje Puškarić i Renata pl. Kušec, samo su neki od akademskih slikara koji su svoja umjetnička djela povjerili Elizabeth i njezinom timu.
- Sve je više onih koji žele sudjelovati, a klijenti također traže određene slikare, kaže Kozina i pojašnjava kako ide proces izrade ove torbe koji traje najmanje mjesec dana.
- BiArtis torba izlaže se baš poput slike. Ona ima svoj stalak, ona se klijentu prezentira u posebnim rukavicama, pa je upravo kupac prvi koji će ju držati u rukama.
Ovaj ekskluzivan i doista jedinstven proizvod, koji je Elizabeth priuštio čak i mjesto u Wikipediji, pronašao je svoj put do kupca, a to su mahom ljudi stariji od 35 godina. Cijene se, na domaćem tržištu, kreću od 14 do 18 tisuća kuna. U New Yorku jedna je torba dosegnula cijenu do 32 tisuće kuna, dakle, oko 5 tisuća američkih dolara.
- Trenutno sam u pregovoru s dvije robne kuće u Londonu i jednom u Moskvi, koje su pokazale interes za BiArtis i željeli bi prodavati naše torbe. Dosta kupaca dolazi mi iz Švedske. Što se tiče profila kupca, mogu reći kako torbe često kupuju muškarci, ponekad i po dvije. Kako je riječ o različitim motivima, jer svaka je torba doista unikatna, ali i personalizirana, mogu reći tek kako ju ljudi kupuju s namjerom da se ona zadrži u vlasništvu i prenosi iz generacije na generaciju. Jedna od zanimljivijih prodaja koju smo imali bila je kada su časne sestre, izvan Hrvatske, a razumjet ćete kako ne mogu otkrivati identitete svojih klijenata, naručile torbe sa sakralnim motivima - govori Elizabeth.
Motivirana dalmatinskim "dišpetom", kako sama pojašnjava, osim BiArtisa, Elizabeth je svoju energiju usmjerila i na pisanje knjige, radnog naslova, "Zašto vas nisam razumjela". Ukratko, kada je počinjala, kada je s prvim prototipom krenula u HAMAG po kredit, svi su joj govorili kako ona neke stvari ne razumije. Sada, kada je razvila uspješan i u potpunosti hrvatski brend, Elizabeth im uzvraća.
- Moji ljudi. Čini li vam se da u vama živi više ljudi? Oni koji znaju točno što žele, ja im se divim. Dok se svi moji ljudi u meni dogovore, treba malo vremena, navodi citat iz knjige želeći poručiti kako je svako vrijeme u životu odlično vrijeme za početak nečega dobroga, za kraj nečega lošega, ponovno, motivirajući, usput, između dva leta, od kojih je jedan povratak s posljednje uspješne avanture, one poslovne, dakako.