Mreža 45 gospodarskih komora i područnih komorskih udruga zemalja članica Europske unije i njihovih susjeda – Eurochambres – postala je jedna od najutjecajnijih gospodarskih udruga u Europi. Danas je jedan od glavnih izvora informacija Europske komisije o stanju i potrebama gospodarstva u Europi i šire i njezini ljudi gotovo svakodnevno surađuju s visokopozicioniranim službenicima Komisije. Krovna je organizacija gospodarskih subjekata koja okuplja 1700 regionalnih i lokalnih komora te 20 milijuna uglavnom malih i srednjih trgovačkih društava u kojima je zaposleno 120 milijuna ljudi. O utjecaju na Europsku uniju, radu Hrvatske gospodarske komore (HGK), financiranju komorskog rada i obvezatnom članstvu, izbjegličkoj krizi i potrebi Europe za kvalitetnom radnom snagom, Brexitu, funkcioniranju Eurochambresa, u kojemu su uz komore članica EU još i turska, azerbajdžanska, armenska, albanska, bjeloruska, makedonska, izraelska, kosovska, crnogorska, norveška, srbijanska, švicarska i ukrajinska, razgovarali smo s predsjednikom Eurochambresa Richardom Weberom, inače njemačkim pivarom i predsjednikom regionalne gospodarske komore njemačkog Saarlanda koji je prošlog tjedna bio u posjetu kolegama iz Hrvatske gospodarske komore.
• Kakvim procjenjujete rad Hrvatske gospo- darske komore? – Ponajprije smatram da je vrlo brzo naučila kako se treba postaviti i što raditi unutar Europske unije. Kad sam prvi put došao u Hrvatsku 2014., primijetio sam da je sustav komora u Hrvatskoj relativno mlad, mlad u EU, i skrenuo sam im pozornost na to. Komora je tada upravo bila promijenila predsjednika i tajnika zbog prijašnjih teškoća. I odonda je postala zaista vrijedna članica Eurochambresa. Prenijela nam je važno iskustvo prelaska iz jednoga sustava u drugi. Poljska, tri baltičke države i Hrvatska bile su jedine s takvim iskustvom koje su nam mogle prenijeti. Starim članicama Eurochambresa to je iskustvo bilo zanimljivo za učenje jer je HGK radio pod pritiskom. Komore obično ne rade pod pritiskom, zato je to nama uistinu bilo vrijedno iskustvo. Jedan je od naših ciljeva ne dopustiti takve pritiske u budućnosti.
• Kako HGK funkcionira unutar Eurochambresa? – Predstavnici Hrvatske komore vrlo su angažirani. Vrlo često nas posjećuju, sudjeluju redovito u radu povjerenstava i daju nam informacije o potrebama hrvatskoga gopodarstva i gospodarstvenika te jadranskih komorskih udruga. HGK je utjecao na članice EU da spoznaju da je moguće ostati zajedno i onda kad okolnosti nisu lake. Mogu reći i da je HGK-ova zgrada u Bruxellesu vrlo lijepa, zapravo fantastična, i rado je posjetim. Vrlo je svijetla i ugodno je u njoj raditi te je na neki način usporediva s vašom zemljom.
• Kakva su iskustva članica Eurochambresa s obveznim članstvom u komorama i obveznom uplatom članarine? Posljednjih se godina u Hrvatskoj čuju glasovi protiv obveznog članstva i članarine, općenito stajalište još nije zauzeto u javnosti.
– U mnogim državama raspravlja se o poluobveznom članstvu i poluobveznoj privatnoj članarini. Moje je stajalište da ako želite komoru koja će biti u stanju usprotiviti se političkim strankama i lošoj praksi u gospodarstvu, trebate biti ujedinjeni, znači članstvo bi trebalo biti obvezno ili poluobvezno. Kad je riječ o obrazovanju, iskustvo je da je svugdje gdje postoji obvezno članstvo i gdje komore imaju slobodu provoditi obrazovanje u zvanjima stopa nezaposlenosti među mladima ispod pet posto. U državama u kojima članstvo u komori nije obvezno stope nezaposlenosti su između 25 posto i 30 posto. Dakle, nije riječ samo o statističkom odnosu, mora postojati i realni odnos između obveznosti članstva, provedbe edukacija i niskih stopa nezaposlenosti među mladima. Ali kotač se ne može okrenuti unatrag. Francuska, Velika Britanija, Švedska, te države odavno žive s privatnim sustavom članstva i financiranja komore. Ali privatni sustav financiranja s poluobveznim članstvom svakako je dobra ideja. Problem je, međutim, što vlast ne želi ničiji utjecaj, pa ni utjecaj komore, zato su potrebne jake komore koje su uvijek pomalo protiv vlasti. Katkad je to dobro i od pomoći, a katkad proizvodi sukob. Ali bez sukoba se ne može živjeti, čak ni u vlastitoj obitelji.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Lidera.