Kada su Njemačka i Francuska u jeku krize dijelile po 500 eura svojim građanima, činile su to s namjerom poticanja rasta osobne potrošnje. Posredno (iako bi točnije bilo reći: primarno) i oživljavanja realnoga sektora, jer su za taj novac građani kupovali – domaće proizvode. Ideja se ponovno posljednjih mjeseci vrti u glavama europskih ekonomista, jer ništa drugo ne djeluje. Dijelilo bi se od 500 do čak dvije tisuće eura ne bi li potrošnja pogurala domaću proizvodnju. Kada bi za takvo što u hrvatskome proračunu i bilo mjesta, mjera bi promašila metu. Tim bi se novcem uglavnom kupovao – uvoz. No ako ništa drugo, i mi i ostatak Europe zadovoljno trljamo ruke, jer se osobna potrošnja, kao jedan od glavnih ‘drivera‘ rasta, oporavlja. Tu, doduše, prestaje svaka sličnost sa svijetom oko nas. Temeljna je razlika između nas i EU u obrnutoj logici: Europa izvoznim devizama financira potrošnju koja završava u domaćoj proizvodnji; mi iz inozemnih izvora (zaduženjem) financiramo uglavnom uvozne proizvode, jer domaćih nemamo.
HNB: rast kredita
No, najprije, što kaže statistika? U prvih sedam mjeseci ove godine maloprodajni je promet EU u prosjeku bio 2,8 posto veći (u Hrvatskoj je to 1,8 posto) u odnosu na isto razdoblje 2015. godine, odnosno 4,1 posto veći (u Hrvatskoj 8,7 posto manji) u odnosu na isto razdoblje prve krizne godine, 2008. Što kaže naša statistika? Osobna potrošnja kućanstava u prvih pola godine porasla je realno za 3,1 posto u odnosu na isto razdoblje lani (3,1 posto u prvom i tri posto u drugome tromjesečju). Ono što još više ohrabruje jest činjenica da osobna potrošnja raste već 21 mjesec zaredom. Što je to gura?
Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera koji je na kioscima u četvrtak.
Autori: Gordana Gelenčer i Tin Bašić