Aktualna je vlast krenula u predizbornu kampanju. Ukazuje na to ponajprije smjena ranijeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića te izbor Vedrana Mornara za novog ministra.
Isto tako na to ukazuje i konačni prijedlog zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija koji je Vlada usvojila ovaj tjedan. Ono što su primijetili mediji je da su iz Zakona nestale vjerske zajednice, a kad o tome govorimo, onda ponajprije mislimo na Katoličku crkvu koja ‘pokriva‘ najviše građana u zemlji.Promjena u Ministarstvu znanosti bila je zamagljena slučajem ‘Linić‘ pa se tumačilo da je Jovanović žrtvovan kako se premijera ne bi optužilo da smjenjuje samo Linićeve ljude.
No zapravo je njegova smjena nema veze s tim. Ona je dio šire akcije koju je premijer pokrenuo kako bi pacificirao Crkvu, s obzirom da je bivši ministar bio u stalnom sukobu s tom institucijom (i bio je upravu, bez obzira sviđao se nekom njegov nastup ili ne), a doveo je Mornara koji je odmah povukao poteze koji su išli u prilog Crkvi. Sjetimo se što je mnistar Mornar rekao, čim je došao:‘O svim pitanjima vezanim uz zdravstveni i građanski odgoj imam nešto drugačiji stav od dosadašnjeg ministra i prvi potez bit će mi zatražiti prijem kod kardinala Bozanića i nadbiskupa Puljića i razgovarati o eventualno otvorenim pitanjima.‘
Nema sumnje da mu je Milanović dao odriješene ruke. Jer ako postoji neki program Vlade, on se mora sprovoditi i Jovanović je mogao biti smijenjen samo ako je loše radio. Međutim, to nije bio razlog njegove smjene. Ovdje se radilo o totalnoj promjeni kursa, na što ukazuju Mornarove riječi, a što dokazuje da je Milanović odlučio promijeniti ploču.No ako to nije bilo vidljivo u prvi momenat, izglasavanjem prijedloga spomenutog zakona sada je već sasvim jasno da je Crkva za vlast postala jedan od prioriteta. Gledajući dublje, upravo je Zakon najbolji dokaz da je aktualna vlast krenula stranputicom te da će tražiti saveznika bilo gdje samo da dobije slijedeće izbore.
Premijer Zoran Milanović i suradnici očito su svjesni da više nemaju prostora do kraja mandata za stvaranje boljih uvjeta života građana. Nešto je više od godinu dana do izbora, nema više vremena za reformske zahvate, ali ni hrabrosti za njih jer znaju da će, ma koliko dobri bili, u početku građani morati platiti cijenu, najvjerovatnije dosta visoku. U situaciji kada se ne vide ozbiljni pomaci, kada su građani već siti loše atmosfere i uvjeta života, kada su razočarani u ovu Vladu i nevjeruju joj kao prije tri godine kada su je izabrali, tada ni eventualni sjajni reformski zahvati čiji će se rezultat možda osjetiti tek za nekoliko godina, nemaju prođu kod birača. Ova je vlast izgubila kredibilitet i to je evidentno.
Zato, u nedostatku hrabrosti da krenu u ozbiljne reforme, vlast se sada ulizuje Crkvi nadajući se da će i ona ublažiti svoju retoriku prema vlasti. Međutim, bojim se da je računicu Kukuriku koalicije radio netko tko je i ranijih godina izračunavao kako će nam rasti investicije i BDP. A to znači da je i ovdje pogriješio. Crkva će i dalje biti rigidna kakva je bila do sada, upravo u suprotnosti od svoga deklariranog poslanja. Ona će i dalje općenito pričati o ljudima kao Božjoj djeci, a poticat će diskriminaciju manjina od strane ekstremista. Zalagat će se za dijalog, a istovremeno će dati punu podršku nasilnicima koji na silu sprečavaju provođenje Ustava (primjerice ćirilica u Vukovaru). Sve što je iole lijevo od centra, a da ne govorim i dalje, proglašavat će anticrkvenim i antihrvatskim elementima.
U tom kontekstu ni SDP, koliko god sada išao na ruku Crkvi, neće biti lišen opasnosti ‘poziva na lomaču‘. S druge strane, nastave li tako, neće dobiti niti jednog glasača desnije orijentacije, a izgubit će još svojih birača. Zato bi za SDP i vladajuće stranke bilo najbolje da se ponašaju kao partizani. Umjesto trošenja vremena na crkvu i slična udruženja građana, bilo bi im najbolje da u ovih nešto više od godinu dana započnu čak i radikalne reforme. Pa kad ginu, neka ginu (na izborima) kao partizanski junaci kojima će se jednog dana podići spomenik, a ne kao kukavice, kako se sada ponašaju ulizujući se Crkvi.