Oduvijek u redakciji imamo prijepor je li prvi broj Lidera izašao 6. listopada 2005., kad se pojavio na kioscima u Zagrebu. Ili je rođendan ovoga poslovnog tjednika 7. listopada 2005., kako piše u zaglavlju prvog broja. Kako bilo da bilo, ovo je tjedan kad se navršava deset godina ovih novina i projekta Lider sa svim ekstenzijama.
Odmah na početku velika, iskrena zahvala svim našim čitateljima i partnerima. Da ih nema u tolikom broju, da sve ove godine nisu uporno uz nas, nikakva kvaliteta, inovacije i žestok rad redakcije ne bi bili dovoljni da se na tržištu opstane cijelo desetljeće.
Tri posebne zahvale
Od srca hvala svima i neka neimenovani ne zamjere, ali želimo posebno istaknuti tri zahvale. Prva ide na adresu Dubravka Grgića i Koncerna Agram. Trebalo je imati hrabrosti i volje prije deset godina stati iza projekta za koji su mnogi iz izdavačke branše procjenjivali da nema izgleda. A pokazalo se da poduzetnik iz sasvim druge branše može imati bolju procjenu. Hvala i na strpljenju da nas se trpi nekoliko godina dulje nego što smo se na početku dogovorili, ali i na mudrosti da se osjeti trenutak kad je vrijeme za samostalan život projekta. I za principijelno apsolutno nemiješanje u uređivačku politiku.
Druga zahvala ide na adresu Marijana Arambašina i njegove ekipe iz tiskare Radin, koja nas tiska od prvog broja. I koja nas je podupirala i u teškim vremenima, kad se ‘lomio rezultat’. A treća zahvala ide Danku Sučeviću i njegovu Infokorpu. I tu je trebalo imati hrabrosti i poduzetničkog instinkta i pridružiti se projektu u vrijeme, kako bi se eufemistički reklo, velikih izazova.
Nije u Liderovoj kulturi da se sami hvalimo, ali u poslovnoj zajednici prevladava ocjena da smo uspjeli. To, u prijevodu, znači da smo preživjeli ovih deset godina. Sudarili smo se istodobno s digitalnom revolucijom i šestogodišnjom recesijom.
E, sad, ako je opstanak kriterij uspjeha na hrvatskome medijskom tržištu, pitanje je čemu to imamo zahvaliti, osim čitateljima i partnerima. Nužno je imati malo sreće, ali to nije dovoljno. Evo, da podijelimo osobno novinsko-izdavačko iskustvo (možda nekomu u ovoj ili drugim djelatnostima bude korisno): na prvome je mjestu strast. Lider je, zapravo, nastao iz inata dvojice Slavonaca (kako ide ona ‘Inati se, Slavonijo’...) koji su htjeli dokazati da na hrvatskom tržištu može opstati samostalan, neovisan, tržišno održiv poslovni tjednik. Na drugom je mjestu beskopromisnost u provedbi osnovne ideje Lidera da bude odvjetnik biznisa prema državi i istodobno koristan poslovnoj zajednici kako preživjeti i razvijati se u danim okolnostima.
Pozitiva prema poslovnoj zajednici
Od početka smo odlučili da ćemo biti politički neovisni, a da prema poslovnoj zajednici imamo pozitivan pristup. Da nikoga ne osuđujemo, ali sve propitujemo i tražimo argumente. Da ne idemo na nokaute, nego prikupljamo poene. Da nije važno pod svaku cijenu pobijediti u svakoj utakmici, nego je važnije osvojiti prvenstvo.
Kad su se istodobno pojavili drugi projekti koji su se zasnivali na poslovnom žutilu i kad se na trenutke činilo da će nas pregaziti internacionalna konkurencija s prihodima većima od milijardu eura, nismo u panici mijenjali smjer. Ako već moraš poginuti, neka to bude zato što si se držao svojih uvjerenja, a ne zato što si bezglavo išao u oponašanje i pokušaje podilaženja ovoj ili onoj strukturi čitatelja. Mnogi su, ganjajući nove čitatelje, izgubili one koje su već imali...
Naravno, to ne znači da smiješ biti autističan. Trebalo je krenuti na web pa ući u poslovne konferencije, pa osnivati klubove (studentski, izvoznički, obiteljski), pa se familijarizirati s društvenim mrežama... Treba žonglirati s pet-šest loptica u zraku. Ali nikad se ne smije zaboraviti kojoj i kakvoj školi novinarstva pripadaš.
Naravno, činili smo i pogreške, ali očito je ono što je dobro napravljeno pokrilo propuste. Čovjek uči dok je živ. Pa tako shvati da prevelika empatija u biznisu može biti opasna i da je ipak jako važno uskladiti želje s mogućnostima...
Na kraju, mogao je projekt Lidera, kako je bio zamišljen, biti najgenijalniji, ali bez ekipe koja ga je radila i radi ničega ne bi bilo. U ovih deset godina kroz Lider je prošlo dosta ljudi. Desetero nas sastavilo je svih deset godina. Ali i s gotovo svima koji su dulje ili kraće radili u Lideru ostali smo u dobrim odnosima. Hvala i njima na dionicama koje su odvozili profesionalno i sa srcem. A velika hvala i svima koji su nam se poslije pridružili, a danas su dio tima. I na kojima je velik zadatak da projekt Lidera na svim platformama uspješno provezu i sljedećih deset godina. A za poslije ćemo se dogovoriti...