Kritizirali smo Jadranku Kosor jer program nije predstavila na osnovi prave studije na stotinjak stranica. Ali kriteriji se s vremenom snižavaju, pa bismo danas bili zadovoljni s programom u dvadesetak slajdova
Prije točno godinu dana u Lideru smo objavili naslov: ‘Hoćemo biznismena za budućeg premijera!’. Evo, želja nam se, svi su izgledi, ispunjava. Mandatar za sastavljanje nove hrvatske vlade Tihomir Orešković jest ‘biznismen’. Pod tim pojmom podrazumijevamo i poduzetnike i menadžere. Orešković je, što bi se reklo, karijerni menadžer iz farmaceutske multinacionalke Teve i bit će zanimljivo koliko će mu vještine preživljavanja naučene u jednom okružju biti od pomoći na funkciji ‘CEO-a Hrvatske d.d.’. Jedan od njegovih izazova bit će i to što će u upravi (vladi) kojoj će formalno biti na čelu kao potpredsjednike imati predstavnike ‘vlasnika’ (stranaka), Karamarka (HDZ) i Petrova (Most). Ali to mu sigurno nije nepoznata situacija. Teva se u korporativnom upravljanju vodi monističkim sustavom u kojem nema nadzornog odbora, nego su predstavnici vlasnika i menadžeri članovi istog tijela – ‘boarda’. Bez obzira na to koliku slobodu bude imao, hrvatsku bi vladu nakon dvadesetak godina napokon mogao pokušati voditi netko tko ima formalnih i na nekoj razini praktičnih ekonomskih i poslovnih iskustava. Naravno, opasnost je da eventualni Oreškovićev neuspjeh na dulje kompromitira ideju ‘biznismena za premijera’.
Trebat će mu 100 dana
Premda je mandatar Orešković najavio da mu ne treba 100 dana poštede ako uđe u Banske dvore, bit će mu nužni. Iz kakofonije ideja, recepata, programa samozvanih kandidata za ministarska mjesta... jasno je da kao što Kukuriku koalicija 2012. nije imala pravi ekonomski program, tako ga ni 2016. nema koalicija HDZ-a i Mosta. Isprika mandataru Oreškoviću, ali neće ga se moći ozbiljno shvatiti sve dok pred Sabor ne izađe s programom uobličenim u neki suvisao dokument. Bar neka bude na razini svojedobne premijerke Jadranke Kosor, koja je izašla s prezentacijom u Power Pointu o tome što će raditi do kraja mandata. Tada smo je kritizirali što ta prezentacija nije bila rezultat neke prave studije na stotinjak stranica. Ali evo, kriteriji se vremenom snižavaju, pa bi poslovna zajednica s mandatarom Oreškovićem bila zadovoljna da se program predstavi u dvadesetak slajdova. Ne slažem se da namjere nove vlade treba iščitavati samo iz proračuna. Uz taj hladni prihodno-rashodni dokument od buduće ekipe u Banskim dvorima očekuje se višeslojna poruka. Čime će se motivirati građani da provedu program? Čime se misli ‘galvanizirati’ zbunjena i sumnjičava nacija?
Investicije? Ne opet!
Za sada na vidiku nema ništa novo. Dugogodišnjem kroničaru dođe da lupa glavom u zid kad se po ne znam koji put sva inovativnost ekipe koja je pobijedila na izborima svodi na najavu o ‘privlačenju investicija’. O tome govori i Orešković. Jednako kao što je 2008. Ivo Sanader najavljivao kako će mjesec i pol dana putovati Europom privlačeći strane investitore. Milanović i Čačić su 2012. sve karte bacili na privlačenje velikih investicija koje će nas izvući iz recesije. I potpuno promašili. Izvukao nas je izvoz. Sad se opet najavljuju nizinska pruga, kanal Dunav – Sava, LNG terminal. Opet se izlaz vidi u energetici i prometu. Opet se potpuno zanemaruje dio gospodarstva koji nas je izvukao iz recesije – izvoznici. O njima ni riječi. Taman neka vlada shvati da je imala krivo fokusirajući se na nedefinirane investicije umjesto na izvoz i prođe joj mandat te dođe nova. Koja opet uleti u uvijek istu zamku... Jest, Pliva, u kojoj je Orešković nekoliko godina radio, išla je u investicije. Ali ne bi išla da za 90 posto proizvodnje nije imala izgledno svjetsko, a ne domaće tržište. Pa ako je već poslovno stasao u takvom okružju, zašto, zaboga, ne upotrijebi konstrukciju o ‘proizvodnim investicijama namijenjenima izvozu robe’? Energetika i promet možda mogu biti signali za kupce hrvatskih državnih obveznica, ali samo ako su iz strateških razloga (SAD-a npr.) unaprijed zatvorene financijske konstrukcije i ako ovdašnji porezni obveznici neće još jednom biti jamci za rizične megalomanske investicije bez prave studije isplativosti. Nitko se za sada ne očituje ni o vanjskom zaduženju i javnom dugu. Orešković je najavio da će se ‘krenuti u definiranje glavnih reformi i ciljeva koje ćemo zatim javno obznaniti’ te da će se ‘fokusirati na kratkoročne ciljeve’. Možda je pod time mislio na upravljanje vanjskim dugom? Dakle, poslovna zajednica načelno pozdravlja ‘svog čovjeka’ kao mandatara, ali ipak čeka mandatarov Power Point.