Privatizacija završava kaotično, kako je i počela prije 20 godina

Piše: Miodrag ŠajatovićOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Premijer Sanader iznenadio je ‘otkrićem‘ da nije dobro novac od privatizacije trošiti kroz proračun. Motivi obrata su politikantski

Privatizacija u Hrvatskoj kao da je počela jučer, a ne prije gotovo 20 godina. Ovih dana Vlada treba donijeti odluku o tome hoće li preostali paket Ininih dionica ‘trampiti‘ za Molove. Privatizacija županjske Sladorane izazvala je oštru borbu osječkoga Kandita i virovitičkog Vira. Finale je i privatizacijske priče u vezi s Đuro Đaković Montažom. Za tvrtku Imota Hrvatskom fondu za privatizaciju nitko se nije javio, pa se traži novi model privatizacije. Najavljuje se ubrzana privatizacija brodogradilišta. U HFP-u traže modele i za privatizaciju preostalog dijela hotelskih poduzeća u još djelomičnom ili potpunom državnom vlasništvu.

Čini se da se pretvorbeno-privatizacijska trakavica privodi kraju. Nažalost, proces će vjerojatno i završiti u kaosu u kakvom se dva desetljeća i odvijao, a da vlast neće suvislo objasniti koji je cilj privatizacije. I u ovom završnom činu govori se o modelima privatizacije, a ne o motivima pretvaranja nekadašnjega društveno-samoupravno-državnog vlasništva u privatno. Mogući su motivi privatizacije: a) uvjerenje da je privatno vlasništvo efikasnije od državnog; b) privatizacija je prilika za punjenje proračuna; c) privatizacijom se može ostvariti socijalna pravda tako da građani dobiju dionice tvrtki; d) privatizacija putem burze razvija tržište kapitala; e) privatizacijom se može stvoriti 300 moćnih obitelji koje će zauzvrat držati stranku koja im je omogućila bogaćenje na vlasti.

Ima i drugih motiva, ali bitno je da se vlast odluči koji joj je razlog najvažniji. Ili bar koji je redoslijed prioriteta. U Hrvatskoj se to nikad nije dogodilo. Lutalo se od slučaja do slučaja, od faze do faze. Premijer Ivo Sanader potrudio se na ovotjednoj konferenciji za novinare ‘obogatiti‘ taj kaos novim pristupom. Otkrio je da nije dobro prodavati dionice iz državnog portfelja i za to novcem puniti proračun! Nema tu studije, nego je takav pristup trenutačno oportun. Istina je da bi dodatni novac mogao povećati državnu potrošnju i tako pritisnuti inflaciju, koja je u ovome trenutku politički najosjetljivije pitanje. Ali to odbijanje novca zapravo je pokriće da se lakše provede zamjena Ininih dionica za Molove.  

Kao uvijek, privatizacija je ponovno u službi političkih interesa. Prvi cilj privatizacije moralo je od početka biti maksimiranje koristi za tvrtke koje se privatiziraju. To traži sofisticirani pristup. Nažalost, to je kao da od nekoga tko ima problema s tablicom množenja tražite da rješava integrale. Primjer kako se nije trebalo raditi jest Pliva. Da je vlast preko svojih članova Nadzornog odbora stvarno kontrolirala što se radi u Plivi, ne bi se dogodile katastrofalne strateške pogreške. A kad je Pliva već bila od lovca pretvorena u lovinu, Vlada je trebala odabrati boljeg od dva preuzimača. Ponovno je pogriješila. Pokazalo se da je Barr također postao lovina. Actavis, koji je odbačen kao partner - danas je još samostalna kuća.

Slično je sada i u vezi s Inom. Možda bi utakmica Mola i OMV-a donijela zaradu današnjim privatnim vlasnicima Ininih dionica, ali važnije je tko nudi manje neizvjesnu sudbinu hrvatske naftne kompanije. Čini se da je to u ovom slučaju ipak Mol. Naravno, hrvatska strana morala bi vezati Mađare maksimalnim brojem uvjeta. Ipak, vratimo se malo najnovijoj Sanaderovoj teoriji o tome da nije dobro da proračun troši novac od dionica što ih je država prodala. Nehotice, Sanader je u pravu! On danas, 2008. godine daje za pravo onima koji su prije 15-ak godina upravo tražili da se novac od privatizacije ne slijeva u proračun. Tada je ideja bila da se taj novac odmah preusmjeri natrag u tvrtke, da ne završi u širokoj potrošnji, nego da čvrsto kontrolirano bude usmjeren u gradnju novih pogona, financiranje izvoznih poslova i sl. Samo, vlast je tada imala druge interese. Novac je potrošen za dizanje standarda glasača - uvijek su nailazili neki izbori, pa je trošenje novca od prodaje ‘obiteljskog srebra‘ bio prioritet privatizacije. Sadašnja Vlada pokazuje da i dalje nema strategiju privatizacije, pa će ona završiti kako je i počela. Uz rezultate koji su mnogo slabiji od onih koji su bili mogući - što će dugoročno utjecati na niske stope rasta BDP-a i ovisnost o vanjskom dugu.