Član sam društva u kojem je i nekoliko poduzetnika. Nedavno na sastanku, kako to inače biva, skrenusmo s teme i krenu rasprava kako se za svaki televizor, radio ili računalo mora plaćati TV ili radijska pretplata (koja se službeno zove pristojba). To je pitanje posebno zanimljivo za poduzetnike koji imaju nekoliko automobila koji im trebaju za posao, ali i televizora, a da ne govorim o računalima.
S HRT-a poručuju da se pretplata za prijamnike plaća ovisno o djelatnosti kojom se poduzetnik bavi. Tako, primjerice, oni koji se bave ugostiteljskom djelatnošću, a pod tim se misli i na fizičke osobe, imaju pravo na četiri prijamnika za koji će platiti jednu pretplatu. Pretplatu pak neće plaćati trgovci koji prodaju televizore, radija i računala.
Besmisao
- U ostalim slučajevima pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik – poručuju s HRT-a.
Podsjećaju da je tako prema Zakonu o HRT-u, a to znači da se mora poštovati. Slažemo se, no to ne znači da je zakon dobar i da ga ne bi trebalo mijenjati.
Postavlja se pak pitanje zašto je zakonodavac, a to je Hrvatski sabor, koji gotovo uvijek izglasuje zakon na Vladin prijedlog, izišao ususret samo ugostiteljima. Uzmimo, primjerice, tvrtku koja se bavi distribucijom i ima nekoliko desetaka dostavnih vozila i kamiona. Ta će tvrtka za svako od tih vozila platiti radijsku pretplatu. Dodamo li tomu da ima računala, možda i dva-tri televizora (bez kojih se, doduše, može raditi), onda pretplatu mora plaćati nekoliko tisuća kuna ili bar do tisuću ako je riječ o manjoj tvrtki. Hvalevrijedno je da su pisci zakona htjeli izići ususret ugostiteljima, pogotovo zbog toga što želimo razvijati turizam, no ako malo bolje razmislimo, možemo se pitati kako to da oslobađanjem ugostitelja od plaćanja pretplate potičemo razvoj turizma, a u drugim gospodarskim granama poduzetnike toga nismo oslobodili jer ionako ne bismo tako potaknuli razvoj te grane gospodarstva. E, pa to nema smisla. Ako su pisci zakona mislili da će poduzetnici iz drugih djelatnosti lakše snositi trošak pretplate nego ugostitelji, to pogotovo nema smisla jer u ovoj zemlji ugostiteljima i turističkim tvrtkama posao ipak ide bolje nego onima u većini drugih djelatnosti.
Pretplata po tvrtki
U živoj raspravi koja se vodila na sastanku društva čiji sam član moglo se primijetiti još nešto. Primjerice, jednom je poduzetniku na spomen plaćanja pretplate iskočila vratna žila jer ga boli, kako kaže, nepravda. Nije stvar toliko u novcu, kaže on, nego u tome što se na svaki način nastoji isisati novac iz tvrtki: daj za pretplatu, daj za spomeničku rentu, daj za šume, daj za... nakupi se toga.Da se razumijemo, državna televizija i radio itekako su potrebni jer se na njima emitiraju (barem bi trebali) i sadržaji koji većini nisu zanimljivi i nisu komercijalni, ali upravo zbog njihove vrijednosti moramo ih imati. Komercijalne postaje to ne moraju činiti, što im daje prednost na tržištu, pa je zato u redu da plaćamo pretplatu. Ipak, bio bi red da se ona plaća po tvrtki, a ne po broju prijamnika, jer tehnologija toliko napreduje da je pitanje što sve danas nije prijamnik. Tako bi se pomoglo i poduzetnicima, posebno malima, kojima je svaka kuna važna.