Čitam danas predizborni program HDZ-a pa me uhvatio déjà vu, što se nerijetko događa u jeku predizbornih kampanja. Učinilo mi se naime da su naši vrli konzervativci pošli stopama Živog zida, pa sam krenuo zvati Sinčića i Palfi da ih pitam osjećaju li se potišteno, ogorčeno ili možda ohrabreno što je jedna od vodećih političkih stranaka prihvatila pojedine od njihovih smjernica, uključujući zabranu ovrhe nad jedinom nekretninom.
Pokušaj razgovora se pokazao neuspješnim, no nema se što zamjeriti, možda i u Živom zidu razmišljaju što se pobogu dogodilo i hoće li nakon obećanja o otpisu dugova blokiranih, uključujući dugove prema komunalnim i drugim državnim poduzećima, HDZ-ovci masovno krenuti u sprječavanje deložacija, barem dok to ne učine zakonom, dakako, ako 11. rujna dobiju izbore.
Da dan bude zgodniji, dok se konzervativci pretvaraju u socijalno osviještene, reklo bi se socijaldemokrate, nudeći upravo onakav program kakav napaćen narod želi čuti, Milanović se uvrgao udesno pa štiti nacionalne interese u prijeporu oko srpske univerzalne jurisdikcije, reklo bi se u maniri konzervativaca. Eto, danas mu pohrlili branitelji, tražeći da ih zaštiti, kad desnica već ima drugog predizbornog posla.
Mislim si, bolje da se nisam prihvatio portala i novina, tu je u igri neka opaka reverzibilna psihologija s teško probavljivim manevriranjem u ulogama.
‘Curiouser and curiouser!,‘ zaplakala bi Alice.