Pišu: Lucija Šikić, menadžerica, i Karla Grgić, viša savjetnica; Deloitteov Odjel za poslovno savjetovanje
Kretanje prema potpunoj liberalizaciji tržišta električne energije i smanjenje emisija ugljikova dioksida glavne su promjene s kojima se mora suočiti energetska industrija. No prelazak na čistu energiju uvjetovan je mnogim faktorima, od kojih su najvažniji zahtjevi kupaca, zaposlenika, zajednice, investitora i politike te jačanje tehnologije i usmjerenost na smanjenje operativnih troškova
Zbog brojnih promjena na tržištu energetska industrija prolazi kroz razdoblje ubrzane transformacije. Glavne promjene koje se događaju u njoj su kretanje prema potpunoj liberalizaciji tržišta električne energije, povećana osviještenost kupaca o problemima klimatskih promjena te posljedično ciljevi koji vode smanjenju emisija ugljikova dioksida. Iz tog razloga se kompanije na tržištu električne energije potiče na daljnji razvoj elektrifikacije, korištenje obnovljive energije te intenziviranje mjera energetske učinkovitosti. Prijelaz na takozvanu čistu energiju (engl. clean energy) uvjetovan je mnogim faktorima, od kojih su najvažniji: zahtjevi kupaca, zaposlenika i zajednice, investitora, politike i ciljevi vlade te jačanje tehnologije i usmjerenost na smanjenje operativnih troškova.
Vodeće kompanije na tržištu prilagođavaju se novonastaloj situaciji upotrebom inovativnih rješenja kako bi ostvarile rast i osigurale pobjedu nad konkurencijom. Neki od inovativnih načina koje bismo izdvojili, a koji predstavljaju budućnost energetske industrije kao odgovor na promjene su: strateško upravljanje rizikom, odgovor na očekivanja potrošača, skladištenje energije, upravljanje podacima i umjetna inteligencija.
Upravljanje rizikom
Kako raste neizvjesnost na energetskom tržištu, složeni operativni modeli prisiljavaju vodeće kompanije da stave fokus na predviđanje novih događaja i formiranje strateškog upravljanja rizikom. Strateški rizici specifični su za svaku kompaniju, a njihov utjecaj može nanijeti veliku štetu organizaciji.
Ti rizici mogu ugroziti opskrbne lance, postrojenja, tehnologiju, ljude, kapital kompanije ili čak sigurnost. Primjer jednog od strateških rizika za energetske kompanije je svakako cijena energenata, odnosno cijena nafte, plina, ugljena itd. Cijena energenata ovisi o tržištu pojedinog energenta, a ta tržišta karakterizira velika volatilnost i osjetljivost na globalne događaje. To smo mogli primijetiti u prvom kvartalu 2020. godine, kada su zbog krize uzrokovane COVID-19 cijene nafte i plina pale ispod povijesnih razina.
Očekivanja potrošača
Da bi postigle komparativnu prednost nad konkurencijom, kompanije u energetskoj industriji trebat će se prilagoditi zahtjevima potrošača. Prema Deloitteovu istraživanju iz 2020. godine, čak tri četvrtine poslovnih ispitanika iz Sjedinjenih Američkih Država odgovorilo je da njihovi kupci zahtijevaju da njihove kompanije nabavljaju određeni postotak električne energije iz obnovljivih izvora. Postalo je jasno da ekološka svjesnost više ne predstavlja komparativnu prednost kompanije, već nužnost za nastavak održivog poslovanja.
Osim zahtjeva za odgovornim poslovanjem, primjećuje se još jedan trend u željama potrošača, a to je jedinstveno korisničko iskustvo i prilagodba za svakog potrošača. Ponajprije mlađe generacije očekuju od energetskih kompanija fleksibilnost, digitalna rješenja i posebno prilagođene proizvode, a u slučaju kada kompanija nije u mogućnosti pružiti takvo iskustvo, zbog liberalizacije tržišta lako prelaze u kompaniju koja može poboljšati njihovo korisničko iskustvo.
Skladištenje energije
Načini pohrane većih količina energije i upravljanje energijom već su dugo tema razgovora mnogih kompanija. Mnoge razvijene zemlje moderniziraju svoje mreže kako bi smanjile prekide u sustavima opskrbe električnom energijom, učinile ih otpornijim na vremenske prilike, spriječile starenje infrastrukture te povećale ukupnu učinkovitost. Ukorak s modernizacijom mreže povećava se potreba za dodavanjem kapaciteta, pomicanjem opterećenja i/ili poboljšanjem kvalitete napajanja.
Baterije omogućavaju fleksibilnu pohranu energije te samim time vodeće kompanije na tržištu povećavaju korištenje baterija kako bi bolje optimirale poslovanje. Prema jednoj projekciji, očekuje se da bi prodaja na tržištu baterija mogla premašiti iznos od 26 milijardi dolara na godinu do 2022. godine. Napredak tehnologije u posljednjih nekoliko godina omogućava pohranu većih količina energije te samim time i prijelaz na obnovljive izvore energije, što bi trebalo biti dugoročan cilj svake kompanije koja se natječe na tržištu.
Upravljanje podacima
Snažan razvoj tehnologije u posljednjih desetak godina dovodi do jačanja umjetne inteligencije (engl. artificial intelligence – AI). Često na spomen umjetne inteligencije ljudi pomisle na robote koji će zamijeniti zaposlenike na radnim mjestima. Međutim, umjetna inteligencija u energetskoj industriji omogućava drugačiji ishod te donosi velik potencijal za rukovoditelje i operatere jer pomaže u procesu donošenja odluka i osigurava donošenje odluka na temelju činjenica te njihovu optimizaciju za složene industrijske procese. Ustvari, upotreba umjetne inteligencije omogućuje ključnim osobama u kompanijama usredotočenost na poslove koji stvaraju dodanu vrijednost uz istodobnu automatizaciju rutinskih poslova.
Pojedinci u industriji trebaju donositi odluke temeljene na podacima i očekivanim vrijednostima, predviđati rizike i upravljati njima te dijagnosticirati probleme. Energetska industrija idealna je za primjenu umjetne inteligencije zato što oskudica resursa tjera tvrtke da brže inoviraju te pronalaze nove načine za rast u nestabilnom okružju. Dodatni su razlozi koji pridonose poslovnoj logici primjene umjetne inteligencije u industriji povijesno veliki i nestrukturirani skupovi podataka, iznimno složeni inženjerski procesi i operacije, utjecaj na okoliš, kapitalno intenzivno poslovanje, veliki operativni troškovi te visoka osjetljivost na kibernetičke napade i druge prijetnje.
Upotreba UI-ja
Prediktivno održavanje jedno je od primjera korištenja umjetne inteligencije u energetskoj industriji. Svako proizvodno postrojenje u nekom razdoblju treba proći takozvani shut down kada se stavlja izvan pogona i provodi se redovno održavanje. Korištenjem posebnih senzora koji prikupljaju podatke o postrojenju i izrađuju izračune te predviđaju vijek trajanja stroja ili određenih komponenti postiže se smanjenje vremena kada je određeni stroj izvan funkcije.
Važnu primjenu umjetna inteligencija ima i u optimiranju pametnih mreža (engl. smart grid). To su napredne elektroenergetske mreže čiji je cilj skupom tehnologija povezati različite izvore energije u elektroenergetsku mrežu i razviti učinkovitije korištenje energije. Svrha pametnih mreža je uspostavljanje ravnoteže između ponude i potražnje električne energije. Budući da se potražnja za energijom dramatično povećala kao rezultat eksponencijalnog rasta elektroničkih uređaja, opreme i električnih vozila, nastaju brojni izazovi za kompanije. Naime, nepredvidljivost ponude i potražnje otežava održavanje ravnoteže na tržištu energije. Umjetna inteligencija pruža rješenje za dinamičko uravnoteženje snage uspostavljanjem niza pravila za svako kućanstvo, četvrt ili parkiralište – istodobno pronalazeći optimalnu raspodjelu u okviru uvjetovanih cijena.
Iako je danas korištenje umjetne inteligencije u mnogim kompanijama na tržištu energije i dalje nepoznanica, neke su se već zaputile u tom smjeru. Kompanije će se trebati koristiti svim dostupnim alatima, tehnologijom i sustavima kako bi postavile temelje za dugoročni rast. Na korporacijskoj razini ključnu ulogu će imati vodstvo kompanije, budući da će ono strategijom determinirati budući smjer kretanja poslovanja.