Pišu: Filip Kraljičković, menadžer u Deloitteovu Odjelu poreza i Tatjana Orešković Trcin, direktorica u Deloitteovu Odjelu poreza
Svake godine države članice Europske unije suočavaju se s izazovima u naplati PDV-a, čiji neostvareni prihodi dosežu milijarde eura. Najnovije izvješće EU-a pokazuje da je u 2021. ukupni PDV jaz iznosio 61 milijardu eura. Od tog iznosa Hrvatska nije uspjela naplatiti velikih 461 milijun eura PDV-a, što je približno 5,8 posto ukupno prikupljenog PDV-a u zemlji.
S pojavom e-trgovine i sveopće digitalizacije poslovanja, online prodavatelji imaju mogućnost prodavati robu i usluge bilo gdje unutar EU-a bez stvarne poslovne prisutnosti. Katkad su to čak i fizičke osobe koje borave unutar EU-a, ali nisu formalno registrirane za obavljanje poslovne djelatnosti.
Zašto gubici i kako ih spriječiti
Današnji potrošači lako mogu obaviti različite online kupnje i transakcije, sve to iz udobnosti svog doma koristeći se samo svojom računalom ili mobilnim uređajem. Od kupnje odjeće i naručivanja hrane do rezerviranja ljetovanja ili trgovanja dionicama, sve je dostupno na klik miša. Istodobno postati pružatelj usluga ili prodavač nikada nije bilo jednostavnije, omogućavajući tako gotovo svakome da brzo uđe u svijet poslovanja. Porezne uprave država članica često nemaju dovoljno informacija o subjektima koji plasiraju robu i usluge na njihovim tržištima, što dovodi do velikih gubitaka u naplati PDV-a.
U takvom digitalnom svijetu najviše informacija o transakcijama posjeduju digitalne platforme koje omogućuju prodaju robe i usluga, najam nekretnina ili prijevoznih sredstava te posrednici u izvršavanju plaćanja poput banaka, kartičnih kuća te fintech-divova kao što je Revolut.
Države EU-a prepoznale su važnost prikupljanja svih relevantnih informacija radi pravednijeg i sveobuhvatnog oporezivanja. Stoga je i EU zakonodavac donio razne propise kojima nastoji pomoći poreznim upravama država članica da dobiju potrebne podatke. Zajednički nazivnik tih propisa je nametanje obveze digitalnim platformama (Uber, Wolt) i pružateljima platnih usluga (banke, velike kartične kuće, fintech-kompanije) da dostavljaju tražene podatke poreznoj upravi u svakoj zemlji EU-a u kojoj posluju. Dva najvažnija režima izvještavanja su CESOP i DAC7.
Uvođenje CESOP-a 2024.
Kao odgovor na izazove povezane s izbjegavanjem plaćanja PDV-a u e-trgovini EU je razvio novi sustav, Centralni elektronički sustav informacija o plaćanjima, poznat kao CESOP. Sustav CESOP direktno je usmjeren na pružatelje platnih usluga, koji od sada postaju važni sakupljači transakcijskih podataka za porezne uprave diljem EU-a. Glavni je cilj tog sustava prikupljanje podataka o prekograničnim plaćanjima od pružatelja platnih usluga kako bi se otkrile i spriječile potencijalne prijevare s PDV-om.
Pružateljima platnih usluga smatraju se kreditne institucije koje posluju u RH, institucije za elektronički novac (uključujući male institucije za elektronički novac) i institucije za platni promet (uključujući male institucije za platni promet). CESOP je stupio na snagu 1. siječnja 2024., a u Hrvatskoj su odredbe o njemu uključene u Zakon o PDV-u. Za njegovu učinkovitu primjenu ključne su i odredbe Zakona o platnom prometu, na koje se Zakon o PDV-u izravno oslanja.
Obveze pružatelja platnih usluga
U okviru CESOP-a pružatelji platnih usluga dužni su kvartalno izvještavati porezne uprave unutar EU-a o svim prekograničnim transakcijama u kojima su posredovali, bilo da je riječ o primateljima plaćanja bilo platiteljima. Prvo kvartalno izvješće za 2024. u Hrvatskoj se trebalo podnijeti do 30. travnja 2024. putem CESOP-ova posebnoga portala koji je razvila Porezna uprava. Format izvješća je standardiziran za cijeli EU i podnosi se u formatu XML.
Da bi se osiguralo prikupljanje samo relevantnih podataka, obveza izvještavanja u sklopu CESOP-a aktivira se ako isti primatelj plaćanja tijekom kvartala primi više od 25 prekograničnih plaćanja. Primjerice, ako osoba ili društvo iz Hrvatske zaprimi više od 25 plaćanja izvan Hrvatske, pružatelj platne usluge trebat će izvijestiti hrvatsku Poreznu upravu o tim transakcijama. Svi relevantni podaci će se prikupljati, kao što je ime, adresa, IBAN, PDV broj primatelja plaćanja te informacije o lokaciji platitelja itd. Prikupljeni podaci agregiraju se u centralnoj europskoj bazi podataka i bit će dostupni stručnjacima za borbu protiv prijevara u svakoj državi članici u sklopu sustava Eurofisc.
Dva glavna problema
Pružatelji platnih usluga trenutačno se suočavaju s različitim izazovima prilagođavanja novim pravilima CESOP-a. Svakako je najveći da se u pravilu moraju registrirati i slati ta izvješća u svim državama članicama u kojima su ovlašteni pružati svoje usluge, bez obzira na to što su ishodili licenciju samo u jednoj državi članici (tzv. passporting). Dakle, i domaća društva koja su registrirana za pružanje platnih usluga u HNB-u bi u pravilu bila obvezna registrirati se i podnositi prijave sustavu CESOP u svim državama EU-a u kojima su njihovi korisnici.
Osim registracije i podnošenja prijava u više država EU-a, obveznici CESOP-a ubrzano rade i na prilagođavanju svojih tehničkih sustava podataka kako bi mogli pravilno izvještavati o pojedinačnim transakcijama. Premda je predviđen uniformni format XML, pojedine zemlje imaju posebne tehničke zahtjeve koji dodatno otežavaju prilagodbu na izvještavanje u skladu s CESOP-om. Primjeri iz drugih zemalja EU-a pokazuju da su i porezne uprave imale teškoća u prilagođavanju svojih tehničkih sustava i prilagodbi na CESOP.
Što je DAC7
DAC7 je pokrata za sedmu verziju Direktive Europskog vijeća o administrativnoj suradnji i automatskoj razmjeni informacija u području oporezivanja, dio je inicijative za poboljšanje porezne suradnje među državama članicama Europske unije. Glavna svrha svih DAC verzija je suzbijanje poreznih prijevara i porezne evazije. DAC7 je usmjeren na digitalne platforme koje olakšavaju prodaju robe ili usluga (npr. freelancing), najam nekretnina ili najam bilo koje vrste prijevoza. Još konkretnije, DAC7 je usmjeren na prodavatelje koji se služe digitalnim platformama, tj. pomoću kojih plasiraju svoja dobra i usluge. Naime, upravo navedeni prodavatelji često zanemaruju ili izbjegavaju svoje porezne obveze.
Digitalne platforme uključuju softverske aplikacije (za mobilne uređaje ili računala), web-stranice ili dijelove web-stranica koji povezuju prodavače i kupce te im omogućuju izvršavanje transakcija prodaje. U hrvatsko zakonodavstvo DAC7 je implementiran Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza, a stupio je na snagu 1. siječnja 2023.
Koje su obveze za DAC7
Prema pravilima DAC7, digitalne platforme (tzv. operateri platformi) moraju prikupiti i provjeriti identifikacijske podatke prodavatelja iz EU-a koji se koriste njihovom platformom te svake godine izvještavati lokalnu poreznu upravu o prihodima koje takvi prodavatelji ostvare. Slično kao i kod CESOP-a, pri dobivanju informacija lokalna porezna uprava će ih proslijediti svim poreznim upravama unutar EU-a. Ove su godine obveznici podnosili prve prijave DAC7 u Hrvatskoj jer je rok za podnošenje godišnje prijave DAC7 za 2023. bio 31. siječnja 2024.
U pogledu načina i oblika podnošenja sustav je u Hrvatskoj vrlo sličan CESOP-u. Konkretno, hrvatska Porezna uprava razvila je poseban DAC7 portal na koji se obveznici mogu prijaviti i podnijeti svoja godišnja izvješća u propisanom formatu XML. Unatoč tomu što je taj format uvelike standardiziran na razini EU-a, pojedine države članice pa tako i Hrvatska donijele su posebne tehničke zahtjeve u pogledu XML formata.
Za razliku od CESOP-a, prema kojem se izvješće u pravilu treba podnijeti u svakoj državi članici u kojoj pružatelj platnih usluga posluje, za DAC7 je predviđeno određeno pojednostavnjenje. Naime, digitalne platforme koje posluju unutar EU-a mogu ispuniti svoju obvezu izvještavanja za cijeli EU podnošenjem prijave DAC7 u samo jednoj odabranoj državi članici. Postoje zagovornici iz poslovne i akademske zajednice da se sličan centralni način izvještavanja uvede i za CESOP, ali zasad o tome nema naznaka.
Iznimke od izvještavanja
DAC7 predviđa različita izuzeća od obveza izvještavanja, koja se mogu odnositi na same digitalne platforme koje uopće nisu dužne izvještavati ili na prodavatelje o kojima digitalna platforma nije dužna izvještavati. Digitalne platforme koje nisu u dometu DAC7 u pravilu su softveri s pomoću kojih se bez daljnje intervencije omogućuje obrada plaćanja, oglašavanje te preusmjeravanje ili premještanje korisnika na platformu.
S druge strane, digitalne platforme nisu dužne izvještavati o prodavateljima ako je riječ o tijelima javne vlasti, subjektima kojima se trguje na burzi, velikim pružateljima hotelskog smještaja (više od 2000 oglasa na godinu) te malim i povremenim prodavateljima (manje od 30 transakcija s ukupnim prihodom koji ne prelazi 2000 eura na godinu). Ta su izuzeća definirana kako bi se olakšala primjena DAC7 i smanjio administrativni teret za platforme i prodavatelje koji nisu u glavnom fokusu regulative.
Korak naprijed ili samo trošak?
Kombinacija CESOP-a i DAC7 revolucionarni je korak naprijed u borbi protiv porezne evazije u EU-u. Oba sustava ciljaju na digitalne platforme i pružatelje platnih usluga, koji su ključni za modernu ekonomiju. Zahvaljujući njima, porezne uprave raspolagat će poreznom bazom podataka kakvu do sada nismo vidjeli. Međutim, upitno je kako će uspjeti učinkovito filtrirati sve te informacije. Ako se trend oslanjanja na digitalne kompanije za prikupljanje poreznih podataka nastavi, porezne uprave EU-a mogle bi postati previše ovisne o nekoliko velikih igrača. Isto tako, prekomjerne obveze izvještavanja mogu otežati poslovanje u EU-u smanjujući konkurentnost.
Ipak, te mjere mogu potaknuti više građana i tvrtki na dobrovoljno plaćanje poreza, svjesne pomnog nadzora. Kako se CESOP, DAC7 i druge inicijative koje stižu budu razvijale, tako će se razvijati i sposobnost poreznih uprava da se nose s izazovima moderne ekonomije. Za digitalne platforme i pružatelje platnih usluga u Hrvatskoj i inozemstvu jedno je sigurno: ovo je tek početak.